Medijska pismenost - 5 do 12

KOMUNIKACIJA NAŠA SVAGDAŠNJA

Snaga TIŠINE [1]

utorak, 28. kolovoza 2018.

Podešena na „frekvenciju godišnjeg odmora”, ovoga ljeta posebno jasno uočavam da u većem dijelu godine uglavnom živim poglavlje života znakovitoga naslova – „Previše svega”.

Snaga TIŠINE [1]

Jedan od razloga, iako ne i jedini, jesu brojni komunikacijski kanali koje posjedujem na više tehničkih uređaja koji su svakodnevno uz mene, jer putem njih održavam i njegujem brojne kontakte s ljudima koje nemam priliku često ili uopće susresti zato što žive na udaljenim mjestima ili zato što imamo premalo slobodnoga vremena za susrete i druženja.

Dio je vezan za poslovnu komunikaciju, ali to je druga tema kojom se u ovom tekstu neću baviti. Putem brojnih „kanala” koje pruža suvremena tehnologija komuniciram i s mnogim nepoznatim mjestima, kao i s onima na kojima sam prethodno bila.

Pratim zbivanja, u tijeku sam, uključena sam, u interakciji sam s tom bližom i daljom, poznatom i nepoznatom okolinom.

Vjerujem da ta komunikacija donosi određeno iskustvo, nikad i nisam negirala da je riječ o iskustvu.

Također mi je jasna razlika između tih iskustva i onih koja stječem i doživljavam kada sam u neposrednom i „živom” kontaktu s ljudima, mjestima i događajima. Kako su mi mediji, komunikacija te psihologija tri naročito draga područja, često sam se upuštala i u vlastite male projekte kako bih doživjela neka iskustva vezana za komunikaciju putem medija te što više spoznala i naučila štogod zanimljivoga o tome na koji način mediji utječu na ljudsku prirodu, u čemu se virtualna komunikacija razlikuje od neposredne i „face to face”, kako utječe na međuljudske odnose, mijenja li percepciju svijeta, mijenja li dugotrajna izloženost takvoj komunikaciji čovjekovo ponašanje te u kojoj mjeri, postoji li kakva predispozicija za određene promjene, jesu li one i koliko na svjesnoj razini, i sl.

Već je sasvim jasno da se čovjekova percepcija svijeta konzumacijom medija uistinu mijenja, da se mijenja i način života i stoga sam i zagovornik medijskog obrazovanja od najranije dobi kako bismo imali kontrolu nad tim promjenama te ih iskoristili za napredak i kvalitetniji život, a ne obrnuto.

  • Jesmo li u mogućnosti izabrati i potom kontrolirati razinu ili dubinu emocionalnog odnosa prema medijima posredstvom kojih komuniciramo s okolinom i primamo informacije?
  • Možemo li razviti imunitet od eventualnoga nezdravog odnosa i pomiču li se vremenom granice koje smo si postavili, ako jesmo?
  • Postoji li određena opasnost da ćemo zanemariti komunikaciju sa sobom, da ćemo postati drukčije osobe ili, s druge strane, možemo li virtualnom komunikacijom prevladati neke svoje strahove, frustracije, postati bolji ljudi? Kvalitetnije živjeti svoje živote? Može li nam ona pomoći da lakše i bolje upoznamo sebe, detektiramo svoje „slabe točke” i uhvatimo se ukoštac s njima?
  • Koliko je izvjesno da usporedo s njegovanjem nekoga svoga avatara razvijamo i određene obrambene mehanizme koji vrijede u toj „drugoj zbilji”?

Što više razmišljam o tome, dolazim do zaključka da je virtualna stvarnost, jer to danas i jest stvarnost, jednako kompleksna kao i sam realni život, a da smo svjetlosnim godinama daleko od uvođenja reda u toj drugoj stvarnosti.

Međutim, već dovoljno dugo postoji da bismo mogli početi ozbiljnije analize pogrešaka koje smo učinili kad smo se usput zabavljajući u trenutcima dokolice i potaknuti znatiželjom našli tako neozbiljni i nezreli na jednom, zapravo vrlo ozbiljnome, mjestu. Situacija koja vlada u bespućima virtualne zbilje i nakon više desetljeća otkako egzistiramo u njoj jasno govori da je većina i nadalje nesvjesna posljedica, dobrih ili loših, da je velika većina konzumenata u stanju „pijanih guski koje su zalutale u magli”.  

O tome želim pisati u ovoj i nekoliko sljedećih kolumni, i to iz osobnog iskustva.

Prije nekoliko tjedana, baš kada sam se našla usred godišnjeg, ostala sam bez svoga virtualnog identiteta koji godinama postoji i djeluje.

Iako upravljam njime, shvatila sam nešto neobično tek sad kad je nedostupan. Taj je identitet nekakvom magijom postao neovisan o meni i mojoj stvarnosti u realnom prostoru i vremenu, ne sasvim, ali u nekoj dobroj mjeri ipak jest. Kad je nestao shvatila sam da je nekim dijelom postao svoj i to ne mojom voljom. To se dogodilo iako sam bila uvjerena kako ga apsolutno kontroliram, kao sam imuna na sve njegove zamke i unatoč odluci koju sam donijela u trenutku kad sam ga postavila u javni prostor – da će biti istinoljubiv i apsolutno u skladu s onime što jesam.

Možda ovo što otkrivam na prvu djeluje zastrašujuće, ali nije kako bi moglo biti da sam kojim slučajem bez svih prethodnih spoznaja i dogovora sa sobom, otvorila svoj javni profil. Zanimljivo je što sve otkrivam otkako sam odlučila prihvatiti da me nema, ne samo na društvenoj mreži nego i svim drugim komunikacijskim kanalima koji se vežu za nju.

Godišnji je odmor i vrijeme za putovanja. Putovala sam već i putovat ću još. Ove godine ne mogu podijeliti nijedan svoj trenutak s ekipom od sto ili čak i više ljudi, ne znam točan broj, s kojima komuniciram virtualno. Ne znam ni gdje oni ljetuju, ne vidim što doživljavaju i lišena sam brojnih sličnih informacija. Nisam usamljena zbog toga. Nisam ovisna o toj komunikaciji, niti sam ikad bila, ali moram priznati da uočavam promjene i da dolazim do zapanjujućih spoznaja.

Ljetovanje bez Facebooka i Messengera nije mi ni lošije, a ni bolje, već samo drukčije. Drukčije komuniciram sa sobom i s drugima.

Prisiljena sam mijenjati i načine na koje se informiram o društveno-političkim temama. Potraga za onim vijestima koje me zanimaju puno dulje traje, ali navikavam se. Češće odustajem od informacija, jer me živcira sve što usput pročitam dok tražim bitne i one koje su mi zanimljive.

Na Facebooku imam sve prečice do njih, a sada uviđam koliko površno pamtim nazive portala koje pratim. S obzirom na sve poteškoće na koje nailazim da bih komunicirala sa svijetom, toliko mi se popravio „sluh” da mi je bilo nepodnošljivo slušati stupidne komentare i nevjerojatno neinteligentna pitanja koja su novinari postavljali sugovornicima tijekom prijenosa posljednjega ispraćaja velikog i talentiranog umjetnika i dragog čovjeka Olivera Dragojevića. Obje televizijske kuće koje su prenosile događaj prešle su granice dobroga ukusa. Morala sam ugasiti ton, bilo je baš nepodnošljivo i degutantno koliko loši novinari i urednici mogu oskrnaviti ljudsku intimu! Taj je događaj trebalo prenositi u tišini.

Tišina je također način na koji komuniciramo. I to vrlo znakovit i snažan. Otkako sam u izolaciji, ponovno otkrivam sve blagodati TIŠINE i druge načine na koje možemo kvalitetno komunicirati i sporazumjeti se sa sobom i s drugima.

Nije da ih nisam njegovala i uz virtualnu, samo je sada mogu još snažnije doživjeti i shvatiti koliki sam sretnik, jer sam razvila kritičnost u odnosu na medijske sadržaje. Masovni su medij, čini se, sve više tu isključivo za one ispodprosječnih komunikacijskih kompetencija, što nije nikakav napredak.

Koliko ispodprosječan moraš biti da u trenutku prijenosa jednog tako tužnog i intimnog događaja kao što je posljednji ispraćaj u kadar dovedeš ženu koja je ležala s pokojnikom u bolnici u trenutku dok se borio s bolešću te joj postaviš sljedeće pitanje: „Kako se osjećao u trenutcima bolesti?” Uistinu sam ostala u šoku.

  • Malo tišine, molim!

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

………… 

Vezani članci
Školski portal: Znatiželja, želja, igra, istraživanje

Znatiželja, želja, igra, istraživanje

Nekako se izgubila motivacija, ono što nas je poticalo na…

Školski portal: Učimo crtanjem

Učimo crtanjem

Isto tako, rezultati pokazuju i da je u učenika potrebno…

Školski portal: Projekt na koji sam ponosna

Projekt na koji sam ponosna

Učitelji razredne nastave na Loomenu trenutačno uče kako osmisliti projekt…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: „Učenje nije nadmetanje”

„Učenje nije nadmetanje”

U Oregonu, u SAD-u, učenike se…

Školski portal: Nije sve u uključenosti

Nije sve u uključenosti

Provedite neko vrijeme među odgajateljima ili…

Školski portal: Pismo ravnatelju radi „ophodnje učionica”

Pismo ravnatelju radi „ophodnje učionica”

Molimo vas da nas upitate –…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…