Medijska pismenost - 5 do 12

S „MASOVNIM” SAM NAJČEŠĆE NA OPREZU

Tu počinju problemi

utorak, 15. siječnja 2019.

Prvi zadatak za sve odrasle, prije svega roditelje, a zatim i odgojitelje, učiteljice i učitelje te sve koji posredno i neposredno odgajaju djecu – pogledajte prvu scenu simpatičnoga filma He's Just Not That Into You (2009.), a zatim razmislite...

Tu počinju problemi

Jeste li nekad, ili koliko ste puta, svoje dijete u sličnoj situaciji poučili na isti način? Ne mora nužno biti tema o kojoj je riječ u ovoj sceni!

Koliko ste puta svoje dijete, ne razmišljajući prethodno o njegovu izboru, „programirali” za svijet koji ste naslijedili odgojem, a ne za onaj koji će oni stvoriti?!

A možda bi taj svijet u mnogočemu bio bolji, samo da katkad barem šutimo... mi odrasli.

Jesmo, različiti smo. Imamo pravo biti različiti. Imamo pravo i o konkretnim temama različito razmišljati.

Uvijek ću podržati pravo na izbor, na osobno mišljenje. Podržat ću PRAVO.

Lako uočim „zapakiranu” nepravdu u brojnim težnjama da se ostvare neka prava. Ne sviđa mi se ni populizam u brojnim „borbama za pravo”. Sve što u kratko vrijeme okupi mase u meni izazove određenu dozu opreza.

Daleko od toga da nisam doživjela i znala uživati u posebnoj snazi i dijeljenju zadovoljstva i sreće uronjena u masu koja „zajedno misli” ili dijeli neku emociju! Jesam, mnogo puta. Ali, baš me to iskustvo i dovelo do određenih spoznaja – da se u masovnim euforijama i slijeđenju neke ideje često pomiješaju mnoge različitosti i da se u toj masi različitosti ne mogu baš potpuno poistovjetiti sa svakom. Da se iz mase može iznjedriti nešto jako dobro, ali i nešto jako loše. Zbog toga sam s „masovnim” najčešće na oprezu.

Mogu biti u masi, mogu dijeliti s masom, ali uvijek sam spremna i na uzmak, jer znam koliko ta snaga ljude može odvesti „izvan kontrole”. Zato i ne volim boraviti u trgovačkim centrima, jer se u njima masovno kupuje i sve je i masovno i masivno, vrlo rijetko slijedim neke razvikane trendove, rijetko se nalazim u glazbi koja odgovara „svim ušima” (čast iznimkama, to uvijek treba naglasiti). Rijetko ću otići u kino pogledati kakav film nakon što pročitam da je taj film odjednom privukao mase. Vjerojatno ću ga pogledati tek kad se te mase dobro nagledaju popularnog filma, zaborave na njega i vrate se svojim životima, većina njih ni za milimetar drukčiji, iako je film „bio divan”!

Mogu doživjeti masu, ali nikako se ne uspijevam potpuno saživjeti s njome. Što se kina tiče, jedinu „masovnost” koju doživljavam poštenom jest brojnija publika srijedom navečer. Tvrdim da je „poštena”, jer je kino toga dana pristupačnije zbog jeftinijih karata. To je pošten motiv, u njemu nema ni trunčice licemjerja.

Možda sam baš uslijed opisanih iskustava i zahvaljujući procesima koje sam prolazila promišljajući tako (a možda i ne zbog toga – ne znam zapravo otkud to dolazi), shvatila i prihvatila jednu svoju karakteristiku – da posjedujem određeni senzibilitet za ljude koji se zbog neke različitosti, zbog svoje „drukčijosti” od mase, tj. većine, svrstavaju u manjine. Na prilično dječji i pomalo tvrdoglav način privržena sam svakome tko je neshvaćen, onima koje drugi (ostali, preostali – većina), teško razumijevaju.

Nazivam to „dječjom privrženosti”, jer je logika kojom se vodim prilično jednostavna, svojstvena djeci – doživljavam da je onima koji su u većini puno lakše. U masi i s masom je uvijek lakše i jednostavnije doći i do prava na pravo, zar nije? Dovoljno su snažni, manje ovise o potpori „slučajnih prolaznika”. I iako mi se katkad ne sviđa kad uočim količinu „zadanosti” u promicanju prava nekih manjina, kad prepoznam određeno pretjerivanje u naglašavanju istih, svejedno držim da nepravda češće sustiže baš manjine. I da je civilizacijski i ljudski pomoći onima kojima nedostaje „koji glas više”.

Ta priča o pravima nikako nije crno-bijela. Stoga je moguće da sam u prethodno iznijela ponešto što i „ne stoji” sasvim. Kako bilo... Svakome tko je dobronamjeran jasno je da se ograđujem od generaliziranja.

Da bi se mogla procijeniti vjerodostojnost stava, treba znati uočiti nelogičnosti u tvrdnjama, treba prepoznati populizam u uvjeravanju, treba mnogo raspravljati i razgovarati, propitivati sva stajališta, promišljati, čitati kritički, čitati i ono s čime se nužno ne slažeš i što ti se ne sviđa, istraživati sve teme o kojima želiš imati mišljenje, shvatiti što te točno apriori odbija od nekog stava, i pritom nerijetko i „pročeprkati” malo po sebi. A to nije jednostavno, a ni lako.

Iza svakog stava trebaju stajati znanje i informiranost, a njegovo iznošenje i „prenošenje” treba biti odgovorno.

Prihvaćam, dakle, da svatko njeguje i da se zalaže za one vrijednosti koje drži ispravnima. I da, treba pridonositi toleranciji koju često ističemo javno.

Često imam priliku čuti kako netko izgovara: „ Tolerantan/na sam, ali...”.

Nerijetko je u mnogim „pričama o toleranciji” sadržano jedno ili više „ali”. Može li tolerancija ići „ruku pod ruku” s tim „ali”? Može li biti apsolutno primjenjiva i bez njega?! Što kad nije učinkovita, što kad uvidimo da se tolerancija zlorabi, da je onaj s druge strane uzima zdravo za gotovo? Da se uz toleranciju u nekim sredinama sporije odvijaju nužne promjene?

Često razmišljam o tome, a iskreno, katkad me tolerancija zna dovesti do očaja, doživljavam je poput „omče oko vrata”, i znam se jako razljutiti kad progovori iz mene, a vidim da bi učinak bio veći da je nema!

Trebamo li od nje katkad odustati?

Kako god se nosili s tolerancijom, odgovor bi trebao glasiti – NE. Ne treba odustajati, ali treba djelovati tolerantno.

Priznajem, i sama imam jedno veliko „ali” u toj „priči o toleranciji” – kad su u pitanju djeca. Teško toleriram nepravdu i nesvjesnost prema njima.

U svijetu koji stvaramo mi odrasli, djeca u mnogim stvarima nemaju pravo na izbor. Kako stvari stoje, danas imaju mnogo besmislenih prava na izbor, daje im se mogućnost birati između nepotrebnoga, ali ih se zakida za mnogo važnih izbora. Malo smo takvih izbora imali i mi, danas zreli ljudi, kad smo bili djeca. Nazvat ću ih „ozbiljnijim izborima”, jer su važne za kasniju društvenu ulogu. U „ozbiljnim” izborima djeca su definitivno određena izborom i utjecajem roditelja, a kasnije i drugih odraslih ljudi iz okruženja.

Drugi zadatak za sve odrasle koji posredno i neposredno odgajaju djecu – pogledajte drugu scenu već spomenutoga filma, a zatim razmislite... Mogu li ti „ozbiljni izbori” koje im uskraćujemo, nerijetko nesvjesno i samo zato jer smo ih i mi dobili u „kompletu svoga programa”, utjecati na njihove stavove, svjetonazore, razmišljanja i djelovanja u budućnosti. Možda i na sreću.

Iako je Khalil GIBRAN, veliki pjesnik, književnik i filozof u svojemu najpoznatijem djelu Prorok mudro poručio:

„Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vama...”,

katkad smo nesvjesni te istine i zanemarujemo je u odgoju.

Ovi su mi stihovi bili korektiv u mome odgojnom djelovanju – roditeljskom, a i profesionalnom – učiteljskom. Pomagali su me da kontinuirano obrazlažem svojoj djeci, kao i svojim učenicima, svrhu i smisao svakoga svoga „pedagoškoga djelovanja”, svakoga odgojnog postupka. Da im navodim razloge i svrhu odgoja i obrazovanja te zašto je poželjno da u životi djeluju „ovako”, a ne „onako”. Da im objasnim gdje će im i za što to trebati, a da ih ne ograničim na neku svoju viziju onoga što bi trebala biti. Da im pustim zadovoljstvo slobodnog otkrivanja vlastitog identiteta.

P. S. Nadam se da ćemo se svi dobro zabaviti nakon Loomena uz tablete, mobitele i aplikacije, ali i da nećemo zaboraviti razgovarati s djecom na pravi način.

Razgovor je metoda svih metoda!

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

…………. 

Vezani članci
Školski portal: U potrazi za Mary iz prošle kolumne

U potrazi za Mary iz prošle kolumne

Ta je pretpostavka ishodište za nastavak priče koju želim ispričati,…

Školski portal: Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote...

Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote...

Priča o njoj početak je za put prema temi koja…

Školski portal: Ne mogu disat'...

Ne mogu disat'...

Pri svakom sljedećem gledanju u ježiću sam vidjela mnoge drage…

Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Trio – tri broja do točnog rješenja

Trio – tri broja do točnog rješenja

Prvu sam igru nazvala TRIO a…

Školski portal: Mala meteorološka radionica

Mala meteorološka radionica

….a izvaninstitucionalni odgoj i obrazovanje djece…

Školski portal: Rana privrženost majke i djeteta

Rana privrženost majke i djeteta

… da zadržava pogled na djetetovu…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…