Prije par tjedana netko je postavio izazov da iznos svoje plaće opišemo naslovom jedne pjesme. Bilo je svakakvih ideja: Tugo nesrećo, Malo mi za sriću triba… Moj je favorit bila  pjesma, odnosno stih Provedimo vikend zajedno. Predomislila sam se na Prvoj međunarodnoj konferenciji za učitelje razredne nastave, obrazovne stručnjake i znanstvenike u primarnom obrazovanju koja se održavala u Vodicama, čiji je sponzor bila i Školska knjiga, kada je na svečanom otvaranju klapa Bunari zapjevala Nije u šoldima sve, a stotine učitelja iz publike oduševljeno prihvatilo.

To je naša pjesma. Ovih dana iz škole idem puna novih znanja. Naučila u školi. Na satu. Jedva čekam prvu prigodu da se pohvalim. Jeste li znali da Poljska ima čak sedamnaest nobelovaca, da su uz Poljake Česi jedni od najobrazovanijih stanovnika EU?

Ljetno su računanje vremena prvi uveli Nijemci, a nalivpero su izumili Rumunji. U Portugalu se nalazi najstarija knjižnica na svijetu, Danci su najsretniji ljudi na svijetu iako kod njih svaki drugi dan pada kiša.

Grcima su inspiracija za ples sirtaki bili lokalni mesari, a kava, voćni sok, pivo, vino i žestoko piće pet su stvari koje pravi Austrijanac nikada neće odbiti. Francuzi su ponosni vlasnici 1000 vrsta sireva, a Belgijanci 800 vrsta piva.

Pismenost u Luxemburgu iznosi 100 posto. Netko je toj činjenici dodao podatak da je Luxemburg jedna od najbogatijih zemalja na svijetu.

• 

• 

Ja sam, naravno, jedva dočekala da povežemo te dvije činjenice u jednu i izvučemo zaključak o povezanosti stupnja obrazovanja i pismenosti s bogatstvom (iako nije u šoldima sve). Jedna se djevojčica malo nespretno izrazila pa je rekla da u Švedskoj raste Ikea, a dobrano smo se nasmijali i podatku da je najčešće ime za psa u Poljskoj – Burek. Proučavajući sastav Europske unije, koristili smo se interaktivnom kartom Europske unije na e-sferi gdje se jednostavnim klikom na svaku pojedinu državu otkrivaju zanimljive činjenice o njoj.

Iskoristila sam zgodnu podudarnost i svakom od 26 učenika svoga razreda dodijelila jednu od 26 članica EU (dvadeset i sedmu – Hrvatsku – ostavili smo kao poslasticu za kraj).

Imali su zadatak saznati najmanje pet zanimljivosti o pojedinoj zemlji. Sljedeći su se dan otimali tko će prvi izlagati i svi su htjeli ispričati što su otkrili.

Zato smo, jer reda mora biti, napisali imena zemalja na papiriće i izvlačili jednu po jednu.

U dva su školska sata svi došli na red, a bogatiji smo za pregršt novih znanja.

Na kraju smo odigrali i kratki kviz i nevjerojatno je bilo koliko su zapamtili učeći jedni od drugih.

Često svoju učionicu okrenem pa nalikuje na obrnutu učionicu (eng. „flipped classroom“) što je po definiciji način poučavanja u kojem je tradicionalni pojam učenja u učionici preokrenut tako da se učenici već kod kuće, prije dolaska u razred, upoznaju s nastavnim materijalom, a vrijeme u razredu koristi se za produbljivanje znanja vježbama, rješavanjem problemskih zadataka i interakcijom s ostalim učenicima i učiteljem.

Danas takav način rada uvelike olakšavaju digitalne platforme uz udžbenike i općenito suvremena tehnologija. U obrnutoj su učionici učenici u centru poučavanja, intenzivnije surađuju jedni s drugima, usmjereni su jedni na druge, više je naglašena interakcija, više su usmjereni na rješavanje problema.

• 

• 

• 

Učenje postaje samoregulirano i samostalno. Uloga se učitelja mijenja – i meni to odgovara. Toliko se uživim da ne sjedim za svojim stolom, nego u nekoj od slobodnih klupa i pažljivo slušam onog koji izlaže.

Mirna sam i ne pričam tijekom sata, dižem ruku i javljam se – aktivna sam na satu.

Što se tiče količine sadržaja i forme – učeći na ovaj način, djeca nisu fokusirana na veliki plakat, printanje fotografija, na učenje činjenica napamet, navođenje nevažnih datuma, godina…

Fokusirani su na važno i to znaju ispričati svojim riječima. Među učenicima se javlja pozitivna kompetencija i njihova uključenost je na visokoj razini.

Ovu su zadaću napisali baš svi i svatko je imao svojih pet minuta slave. Janko je prezentirao Grčku i bio je odličan uvukavši nas u priču o Zeusu, Ateni, olimpijskim igrama, gyrosima, feta siru, sirtakiju…

Gotovo da smo osjetili mirise, okuse Grčke i vidjeli plavo-bijele boje njihove zastave. Zna da mu ocjena pleše između četiri i pet i obzirno me pitao hoće li ova sjajna prezentacija možda dobiti kakvu „brojčanu“ nagradu u imeniku.

Djeci je ocjena kao nama plaća – svatko voli vidjeti opipljiv rezultat svoga rada. Obećala sam brojčanu nagradu uz jednu dodatnu zadaćicu – mora nas naučiti plesati sirtaki. Ako smo osjetili okuse, mirise, vidjeli boje Grčke, nema smisla da ne zaplešemo.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■