U tuđe cipele ući puno je lakše reći nego to zaista i učiniti. Pisati priču iz pozicije drugog lika isto nije lako, ali nije i nemoguće. „Oklevetani vuk“ naslov je priče o Crvenkapici napisane iz pera glavnog negativca – vuka.

Pisac priče Lief Fearn 1988. godine odlučio je okrenuti ploču najpoznatijoj bajci braće Grimm ispričavši je s vučjeg gledišta. U priči „Oklevetani vuk“ vuk priča svoju stranu priče, a smisao je da nam pomaže razumjeti kako je ponekad potrebno saslušati obje strane priče prije donošenja presude. Vuk iz priče stvari je vidio ovako nekako:

Šuma je bila moj dom, a ona je ušla u njega. Imala je kapuljaču na glavi i nisam bio sasvim siguran kakve su joj namjere. Kada je bacila papir na pod, definitivno sam odlučio otići k njenoj baki i dogovorio se s njom da ćemo malu naučiti lekciju. Preodjenuo sam se u bakinu odjeću, a kad je mala u crvenoj kapici banula u kuću, počela je ismijavati moje velike oči, zube, uši…

Na kraju me i baka izigrala i nije se držala dogovora. U sve se upleo i lovac, a na kraju sam ja ispao glavni negativac i nikada me nitko nije pitao kako mi je zapravo.

Djeca vole ovu priču i iznenade se kada ih se suoči s problemom sagledanim iz drugog kuta.

Zadatak nije bio lak – piši priču iz Crvenkapičinog, bakinog ili lovčevog kuta.

Janko, Jan i David odlučili su raditi zajedno, a vođeni mišlju zašto može biti jednostavno kada može biti komplicirano – bakinu su priču pisali u stihovima.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Evo njihova rada.

Oni su ga nazvali Bakina priča, a da se mene pita, bio bi to Bakin blues.

BAKINA PRIČA

Jednom davno iza sedam gora i sedam mora živjela sam ja – stara bakica.

Sve je bilo obično dok mi nije došao vuk.

Taj dan me baš bolio kuk, a i morala sam okopati luk.

Pitao me tada vuk: „Mogu li ti, bako, ja pomoći kako?“

„Možeš, sinko, al’ to ti nije tako lako!“

„Bako, bako,“ čula sam iz daljine.

To me dosadna unučica doziva s planine.

Gledala ja u daljine i odjednom vidim – s druge planine maše mi lovac Šime.

Što li ću s njim i s njom? – samo znaju mahati metlom i lovit buhe svjetlom.

Dogovorila sam se zato s vukom:

Otjerat ćemo ih – pa makar i teškom mukom.

Bio je lijep dan, taman da vuk i ja počnemo svoj zlobni plan.

Baš na vrijeme kada su Crvenkapica i lovac upali u zamku,

S mužem sam trebala opljačkati banku.

Odustala sam od tog paklenog plana

(ipak sam ja Crvenkapičine mame – mama).

Skužila sam i da me vuk voli samo mrvu

pa sam nas prijavila u „Brak na prvu“!

Za svog muža više nisam brinula

Ionako me je uvijek varao i da me voli – samo se pretvarao.

Nitko meni neće biti boss,

Odoh ja na motocross.

Bez pratnje, idem sama!

Ipak sam ja snažna dama.

Odlazim! Brza kao ris!

Neću više biti baka servis.

Možda odselim u Argentinu

Da u miru uživam u kolačima i vinu.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■