O Parizu je već toliko toga napisano, ali Pariz treba i doživjeti. Nije to samo pet ključnih fotografskih točaka, Pariz čine ljudi, skrivene ulice i mjesta gdje se stvarala povijest. Ako u ovaj grad dođete s velikim očekivanjima, možda ćete se vratiti razočarani. No ako ne tražite romantični filmski grad, zaljubit ćete se u njega.

Posjetila sam Pariz više puta – s prijateljicama, s dragim i ovaj mjesec, ponovno, s majkom. Planirale smo ići obiteljski kao ženski klan, ali naša se princeza Tena razboljela dva sata prije leta. Tako su sestra i ona ostale kod kuće pa će Disney pričekati neku novu priliku. Mami sam prvi dan odlučila pokazati grad na tipičan turistički način pa smo posjetile neke od najvažnijih znamenitosti koje je željela vidjeti.

Piše: Maja MAČINKO

Drugi je dan bio rezerviran za istraživanje Montmartrea, moje omiljene četvrti, ali na „naopaki“ način i sasvim drukčijim redoslijedom od onoga kojim ide većina turista. Montmartre u mnogim aspektima djeluje kao četvrt koja je ostala u prošlim vremenima. Ovaj je šarmantni kvart pridružen Parizu tek 1860. godine. U 18. stoljeću Montmartre je bio odmaralište za bogatu buržoaziju, a kasnije je postao središte za boemske umjetnike do početka 20. stoljeća. Gornji je dio Montmartrea zadržao ruralni karakter dok je donji dio bio poznat po ludim noćima u najpoznatijim pariškim kabaretima. Danas je Montmartre uglavnom posvećen zabavi turista, no uspio je zadržati autentičnost zahvaljujući očuvanju svojih seoskih zgrada i nekih tradicionalnih festivala. Ovaj smo put krenule istraživati manje poznate ulice otkrivajući skrivene kutke, lokalne kafiće i umjetničke galerije koje i dalje čuvaju boemski duh ovog jedinstvenog kvarta.

Do Montmartrea možete doći na nekoliko načina, a mi smo se odlučile za tramvaj umjesto metroa. Za one koji još nisu bili tamo, moram napomenuti da je ovaj kvart jako brdovit i prepun stepenica pa je potrebno imati malo kondicije i dovoljno vremena kako biste sve obišli. Upravo zbog toga volim provesti čitav dan u Montmartreu, a ne samo protrčati do bazilike Sacré-Cœur pa dalje. Istražujući polako, možete otkriti mnoštvo šarmantnih detalja: od malenih trgovina i ateljea, do skrivenih kafića i vrtova. Na taj način Montmartre zaista otkriva svoj jedinstveni karakter i imate osjećaj kao da ste vrijeme vratili unatrag.

♦ Château des Lys

Prva točka u obilasku zapravo nije pravi dvorac, već naziv libertinskog kluba mnogo zanimljive prošlosti. Radi se o ostatcima tvornice porculana Clignancourt iz 18. stoljeća koja je proglašena povijesnim spomenikom 1965. godine. Tvornica je bila poznata po svojoj proizvodnji finog porculana, a njezin je jedinstveni toranj imao ključnu ulogu u tom procesu. Kula se koristila kao mlin, a njezin je kamen za mljevenje drobio kvarc, kaolin i druge sastojke potrebne za proizvodnju porculanske mase.

Na lokaciji Clignancourta, nekada malog sela prije nego što je progutano rastućim krajolikom Pariza, ovaj je dvorac kroz povijest imao različite svrhe. Nakon Francuske revolucije zgrada je pretvorena u hotel, a potom i u kafić poznat kao La Tourelle. Čak je nekoć služila za prodaju svježeg kravljeg mlijeka po čaši. Kulu je nekoliko puta naslikao slavni francuski slikar Maurice Utrillo početkom 20. stoljeća.

♦ Groblje Saint-Vincent

Četvrt ima jedno veće groblje koje je ujedno i odredište brojnih turista. Iako ne skriva poznata imena, ako želite na par minuta dobiti dojam o tome što su za njih groblja predstavljala, a izbjeći buku, svratite ovdje nakratko. Čim zakoračite unutra, primijetit ćete vrlo posebnu atmosferu ovog mjesta. Njegove nagnute građevine, cvjetne staze i lijepi vidikovci znatno doprinose tome. Bit ćete obuzeti šarmom ako vam posjet groblju ne predstavlja nešto čudno…

♦ Lapin Agile cabaret

Lapin Agile je legendarni kabaret u Parizu, poznat po svojoj bogatoj povijesti i autentičnoj atmosferi. Smješten u četvrti Montmartre, ovaj je kabaret otvoren 60-ih godina 20. stoljeća  postao omiljeno okupljalište umjetnika, boema i intelektualaca. Naziv „Lapin Agile” doslovno znači ’okretni zec’, a ime potječe iz anegdote o tome kako je umjetnik André Gill naslikao zeca koji pleše na ovoj lokaciji. Kabaret je bio poznat po svojim živopisnim večerima punim glazbe, plesa, humora i umjetnosti.

Frédé, poznat i kao Frédéric Gérard, postao je vlasnik Lapin Agilea 1903. godine. On je bio poznat po šetnji ulicama Montmartrea i prodaji ribe s magarca, a u prostoru je stvorio opuštenu i glazbeno bogatu atmosferu. Čak je i Picasso često posjećivao Frédéov drugi kafić Zut, što je dovelo do toga da često svraća i u Lapin Agile. U kabaretu je Frédé bio glavni zabavljač, svirao je gitaru i pjevao dok su gosti uživali u njegovim nastupima. Njegova su prisutnost i glazba stvorili pravu boemsku atmosferu koja je privlačila umjetnike poput Picassa. Lapin je Agile ostao poznato mjesto i nakon Frédéove vlasničke ere. Često su se ovdje okupljali poznati umjetnici poput Picassa, Vincenta van Gogha i Henrija de Toulouse-Lautreca doprinoseći legendi i ugledu ovog kabareta kao epicentra boemskog života u Parizu.

♦ Place du Tertre

Ovo je jedan od najpoznatijih trgova u četvrti, poznat po svojoj umjetničkoj atmosferi i živopisnosti, a stoljećima je  bio središte umjetničke aktivnosti i okupljanja umjetnika. Vrhunac je popularnosti Place du Tertre doživio krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada su se ovdje okupljali brojni slikari, kipari, pjesnici i ostali umjetnici. Danas je trg i dalje dom brojnim umjetnicima koji ovdje izlažu svoje radove na otvorenom, kao i turistima koji uživaju u njihovim umjetničkim djelima.

Trg je poznat po svojim karakterističnim terasama kafića i restorana koji stvaraju živahnu atmosferu i pružaju vam priliku da uživate u opuštenom ozračju Montmartrea. Svaki kutak trga pruža pogled na tipične pariške zgrade, umjetničke radove koji se izlažu na štafelajima te živopisne detalje koji oživljavaju duh boemskog grada.

Kako se bliži vrijeme ručku, na istome trgu možete birati između pregršt restorana za jelo. Mi smo otišle ulicu dalje, u Chez Plumeau, koji je, također, nekada bio kabaret i pored kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Nalazi se na vrhu stuba u ulici Calvarie.

♦ Ulica Saint Rustique

Ovo je posebna ulica koja datira još iz srednjeg vijeka i bila je poznata kao jedan od prvih puteva na Butte Montmartre. To je bila jednostavna zemljana cesta koja je označavala granicu između seigneuries (feudalnih teritorija) Saint-Denisa i Montmartrea. Iako se nalazi u srcu kvarta, paralelno s prometnom ulicom Rue Norvins, ova je ulica iznimno mirna i slikovita. Njome se lokalci često koriste kako bi izbjegli turističke gužve, a simpatična je za slikanje ako volite drukčije slike od većine.

♦ Parc de la Turlure

U kraju smo prve polovice dana svratile u jedno od dvaju meni omiljenih mjesta – Zelenih oaza grada. Smješten je odmah iza bazilike i osim što imate cjelovit pogled na nju, savršen je kutak za opuštanje u zelenilu uz šalicu kave ili piknik ako ste preskočili ručak. Naziv parka potječe od 13. vjetrenjače Montmartrea, Moulin de la Turlure, izgrađene 1770. godine. Nažalost, vjetrenjača je uništena 1827. godine zbog kamenoloma koji su oslabili njezinu strukturu, što je bila sudbina mnogih mlinova na Montmartreu.

♦ Bazilika Sacré Coeur

Bazilika je smještena na vrhu brda i veličanstvena je završna točka šetnje prije spuštanja u Pigalle. Ova prepoznatljiva bijela bazilika, izgrađena krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nudi spektakularan pogled na cijeli Pariz. Njezina impozantna arhitektura i duhovna atmosfera čine ju jednim od najposjećenijih mjesta u gradu. Ovo je mjesto na kojem volim sjesti na stube i uživati u promatranju ljudi, nastupima umjetnika koji se izmjenjuju i kaosu svega što turizam nosi sa sobom.

Nakon posjeta bazilici spustite se u živahnu četvrt Pigalle koja pruža kontrastne dojmove brojnim kafićima, barovima i kulturnim atrakcijama koje čekaju da budu istražene. Pigalle, poznata po legendarnom Moulin Rougeu, posebno je zanimljiva noću. Ako želite doživjeti autentičnu parišku atmosferu, preporučujem posjet nekom od manjih lokalnih kabareta ili kazališta u gradu, ili na rijeci, gdje ćete, kao i nas dvije, vjerojatno biti jedini stranci.