IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 98. ■
Pero Kvržica kao James Bond
objavljeno: 7. travnja 2022.

Od svega najviše volim lektiru, a od svih lektira najdraži su mi dječji klasici. Baš oni za koje me je, dok sam ih čitala, mama tješila da ih je čitala i ona. Kada su ih čitala moja djeca, postali su mi miliji i draži, a sa svakom novom generacijom lako je pronaći neke nove i zanimljive dijelove Hlapića, Šume Striborove, Pere, Ljubana, Drage… Dobra knjiga uvijek je u modi.

Kod današnje djece nema, ili uglavnom nema, onog nekog zanosa, entuzijazma svojstvenog romanima Vlak u snijegu, Družbi Pere Kvržice. Oni jednostavno ne mogu zamisliti da se pored mobitela, GPS-a, sustava za praćenje, mjerenje, promatranje, prisluškivanje… nekada jedino možeš (a možda jedino i trebaš) osloniti na prijatelja, prijatelje, zajedništvo, ekipu, zajednički rad, družbu.

Moj je sin mučeći se nad pitanjem kako bi postupio da se nađe u situaciji u kojoj su se našla djeca u romanu Vlak u snijegu napisao da bi on jednostavno nazvao Stipu Božića.  

Za Družbu Pere Kvržice svojoj sam školskoj družbi pripremila zadatke baš po njihovoj mjeri. Smišljajući aktivnosti, razmišljala sam baš o njima i o tome tko bi se u kojoj mogao najbolje snaći, izraziti…

Gledala sam da pokrijem sva područja. Pa su tako, nakon kratke rutinske provjere razumijevanja sadržaja djela, dobili zadatke koje su mogli birati.

Malo je reći da su zadatci bili pogođeni. Raširili su se po školi kao rakova djeca tražeći kutak gdje će i kako raditi sami, u parovima, u skupinama.

Bilo je odličnih ideja, nastale su neke aplikacije koje će družbi pomoći da se lakše nađu i snađu, da zarade neki ozbiljniji novac kako ne bi morali poput Pere, Budale i Divljaka loviti vidru i prodavati njezino krzno ne bi li kupili alat. Turistička agencija ponudila je sasvim solidnu i sadržajnu terensku nastavu u kojoj se meni najzanimljivijom svakako čini posjet gazda Markovoj trešnji. Sviđa mi se i trajanje terenske nastave radnog naslova Putevima Družbe Pere Kvržice – od jutra do mraka.

Psihološko savjetovalište nije im se nešto svidjelo i tu sam malo uskočila s pitanjima koja bi možda mogla postaviti Perina mama, učitelj, Divljak.

Dobar dan, ne mogu se povezati sa svojim sinom Perom. On stalno odlazi od kuće, u školi je popustio, nešto mi skriva. Sumnjam da je upao u loše društvo… Što da radim?“ (zabrinuta Perina mama) ili „Dobar dan, ma koliko se ja trudio oko nastave, moji učenici samo gledaju kroz prozor i čekaju kad će zvoniti! Odsutni su duhom, ponekad i tijelom. Što da radim?“ (zabrinuti učitelj) ili „Kad se naljutim, planem. Takav sam. Često i šake polete. Zbog svega su me prozvali Divljak. Ne sviđa mi se to. Što da radim?“ (Divljak).  

Bilo je zanimljivih odgovora.

Pravi profesionalci ne otkrivaju probleme svojih pacijenata. Organizatorice su proslave otvorenja mlina mislile na sve – od nastupa zbora Kvržica, do plesne točke plesnog kluba „Mlinski kotač“. Na zabavi na otvorenom bila je i u zadnje vrijeme vrlo moderna „fotkaona“, ali i izložba portreta učenice Danice.

U intervjuu s Perinom mamom saznali smo da ona i nije baš nešto posebno ponosna na svoga Peru – točnije, mama je na radiju više pričala o njihovoj kravi nego o Peri. Krava nju brine i tko će ju voditi na pašu, a ne vražji mlin.

A Pero?

E, pa on je u radijskom intervjuu u samo nekoliko riječi rekao sve. „Kako sam se osjećao? Kao James Bond – tajni agent 007. Moje ime je Kvržica. Pero Kvržica.“

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■