IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 86. ■
Pet urođenih potreba
objavljeno: 16. prosinca 2021.

Pokreće nas pet urođenih potreba: preživljavanje, voljenje i pripadanje, moć, sloboda i zabava. William je Glasser rekao, Školski portal nedavno podsjetio, a meni je baš ovih dana nekako na pravo mjesto sjelo da je to upravo to – preživljavanje, voljenje i pripadanje, moć, sloboda i zabava – što mene pokreće da i dalje ostanem u svom poslu, uživam u njemu i uz bolje i lošije dane dajem svoj maksimum da ga radim dobro. Iako bih, realno, mogla raditi i puno drugih stvari.

Mogla bih, naravno, naći posao koji je manje stresan, više cijenjen, bolje plaćen…Mogla bih se vratiti novinarstvu – svojoj velikoj ljubavi, mogla bih otvoriti nešto svoje, mogla bih otići raditi u drugu školu – bolju, manju, veću, seosku, američku, privatnu…

1. PREŽIVLJAVANJE

Idem na posao jer od njega živim, plaćam račune, školujem djecu. I kada plaća određenog datuma u mjesecu sjedne, platim sve redom i idem dalje. Moj posao u školi nije nešto što radim da mogu imati tri mjeseca praznika i slobodne vikende. Poslije posla ne štrikam i ne vezem goblene. Živim od onoga što radim i zato se trudim raditi i poučavati onako kako bih htjela da netko uči moju djecu. Ništa više i ništa manje. Da ih učitelj sasluša kada im je teško, i stavi matematiku, prirodu ili bilo što drugo na čekanje. Ali da istoj toj matematici, prirodi i svemu drugome utre dobre i snažne temelje za daljnje školovanje.

2. VOLJENJE I PRIPADANJE

Učiteljice vole ili uglavnom vole svoje učenike. I učenici vole ili uglavnom vole svoje učiteljice. To je tako. Mi pripadamo jedni drugima. Tko misli da ljubav i posao ne idu ruku pod ruku, nikada nije primio grbavim slovima napisanu rođendansku čestitku kojoj se silno veselio. Kada svake četiri godine primim novu generaciju učenika, od prvog dana to više nisam ja – to smo mi. U dobru i zlu. U potresu i pandemiji. U jedinicama i peticama.

3. MOĆ

Ovaj se pojam obično povezuje uz vladare, političare, ljude od moći i utjecaja. Političari imaju moć, ugledni ljudi imaju moć, bogataši imaju moć. Učitelji imaju moć da obrišu suze, da utješe, da ukore, da raspire znatiželju, da pohvale, da pomaknu granice – svoje i svojih učenika. Ja sve svoje đake naučim čitati, pisati i računati. I znam suze pretvoriti u smijeh. Sasvim pouzdano znam da kad dijete boli trbuh, pomaže čaša vode; a kada je gladno, baš se dobro najede od jabuke. To nije moć. To je supermoć.

4. SLOBODA

Meni je ova potreba jako važna. Dok sam mislila da je horoskop relevantan, šalila sam se da sam slobodni strijelac – rođena u prosincu. Sloboda da nastavni sat, dan, tjedan…organiziram kako ja mislim da je najbolje, a u skladu s kurikulumom, sloboda da biram sadržaje, metode, načine, postupke poučavanja, sloboda da vodim svoje đake u kino, kazalište, muzej ili galeriju kad god procijenim da je to važno, dobro i korisno (i kada Stožer kaže – da). Sloboda da matematiku učimo računajući lego kockama ili fotokopiranim kovanicama, sloboda da proučimo kako je slikao neki slavni slikar i pokušamo slikati kao on. Uživam u toj slobodi.

5. ZABAVA

Možda biste bili ljubomorni kad biste znali koliko se puta dnevno mi u školi nasmijemo. Nekad pucamo od smijeha i obično ja puknem prva. Kada me u prvom razredu pitaju: „Kad će biti sat jedenja?“, u drugom objasne da se broj može rastaviti „na tri rate“, u trećem Juru Kaštelana pretvore u Jureka Štelana, a u četvrtom se među industrijama razvijenim u nizinskom zavičaju nekako nađu „plodna“ i „drvena“, katedrala u Đakovu postane „sveta crkva od Petra“…I onda opet ispočetka.

Gledala sam nagrađivani film „Zbornica“ redateljice Sonje Tarokić. Dva puta. Jednom na hrvatskoj premijeri u zagrebačkom kinu SC-a, drugi put u samoborskom kinu – bio je to dar svetog Nikole koji nam je poklonila ravnateljica škole. I gledat ću ga opet prvom prilikom. Neki kažu da su svi likovi prikazani grozno i sad će nas oni koji nas ne cijene, cijeniti još manje. Ja kažem da su nemogući uvjeti, okolnosti i vrijeme u kojem radimo gotovo dokumentaristički i nevjerojatno realno prikazani i za mene je film odličan. Možda ga pogledam još koji put. U međuvremenu brinem da je zabave, slobode, ljubavi i pripadanja… uvijek dovoljno. I preživljavam.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■