DNEVNIK IZ IZVRSNE UČIONICE
Sladoled za kraj
objavljeno: 26. lipnja 2020.

Za razred od dvadeset i šest učenika i zadnji dan nastave potrebne su četiri kutije sladoleda. Ta je količina dovoljna da svako dijete dobije po dvije kuglice i ostane još malo za one koji žele repete. Uzmete li vaniliju, čokoladu i još neki voćni okus – sigurno nećete pogriješiti. Ovo vam je informacija iz prve ruke, upravo provjerena na terenu.

 „Mogu li ja donijeti košarkašku loptu jer sve slatkiše koje u kući imamo pojede moj tata?“ – zanimalo je Leonarda. Pitala sam djecu na koji bi način htjeli obilježiti zadnji dan ove nastavne godine.

Piknik u školskom dvorištu i zabava u razredu – dogovorili smo se vrlo lako.

Popis smo sastavljali zajedno – prema željama, potrebama i mogućnostima.

„Najbolje da prva dva sata budemo u razredu, a nakon užine idemo u dvorište na piknik i nogomet“ predložio je Janko i još se ponudio da će se pobrinuti za glazbu i zvučnik.

Noa je obećala donijeti disco kuglu, a jednu je donijela i Laura – za slučaj da Noina otkaže poslušnost. Ja sam bila zadužena za sladoled – jer sam to donijela i prošle godine i pokazala sam se dosta pouzdanom i vjernom. Neke smo ideje ipak morali ostaviti za neka bolja vremena. Jedna od njih je i Janova.

„Moj deda mogao bi nam ispeći odojka u školskom dvorištu!“

Jutros me probudila kiša, pa sam pomislila što li će biti s našim piknikom. Na tren sam bila malo i ljuta i mislila si zar ove godine baš ništa ne može biti kako smo htjeli. No, ako smo u ovoj godini išta naučili, naučili smo da planovi postoje, a realnost donese nešto sasvim drugo; ono što vrijedi danas, sutra je nedopustivo, uobičajeno je zabranjeno, a normalno se stalno mijenja.

Treba znati izvući najbolje iz svake situacije.

Vjerovali ili ne, osim mene, danas kišu nitko nije ni spomenuo ni primijetio.

A i ja sam ju zaboravila čim sam ušla u učionicu. Zaslijepila me disco kugla. Djeca znaju biti ovdje i sada, znaju uživati u trenutku, znaju se radovati malim stvarima. Vidim da znaju i poštovati dogovor, potruditi se oko zajedničke stvari. Rekla bih da znaju što je važno. Svega je bilo dovoljno za sve, na broju su bile sve obećane lopte, dekice za piknik, sokovi i keksi. Janko je bio odličan DJ, obje disco kugle su radile besprijekorno.

„Kad je čovjek sretan i Sunce za njim žuri“ napisala je Ivana Brlić Mažuranić. To je živa istina.

Sunce se i za nama  požurilo – kiša je stala, izašli smo na dvorište, odigrali utakmice dostojne Lige prvaka, bili na pikniku iz snova. Sreli smo i Markovu mamu i zamolili ju da nas fotografira za školsku uspomenu. Jer službenog fotografiranja ove godine nije bilo. I tako je završila nastavna 2019./2020. godina. 

Mnogi govore „Ne ponovila se!“ Ne i Nikol.

Ona mi je napisala: „Ova godina mi je bila jako, jako zanimljiva i zabavna. Hvala Vam što ste me naučili toliko stvari“.

Poklonili su mi predivnu maramu. Izrađuje ih Janina mama. Sviđa mi se dizajn i cijela eko priča oko tog proizvoda, sviđa mi se što su pogodili moju boju i moj stil, a posebno me oduševila i mala lekcija koju sam dobila gratis.

„Ovu maramu možete nositi i kao masku“.  

Ako bude trebalo – hoću. A uz maramu s tako lijepom pričom zaplesat ću na zabavi na početku školske godine 2020./2021.

Ostalo nam je još malo sokova i bombona.

■  Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■