Čitam istraživanja portala koji se bave motiviranošću odraslih za povratak na posao nakon razdoblja rada od kuće. Poslodavci su uvjereni da se velika većina zaposlenika želi vratiti na posao nakon duljega rada kod kuće, no zaposlenici baš i ne misle tako. Mnogi od njih uočili su prednosti rada od kuće i žele barem povremeno ili djelomično zadržati takav način rada. 

Daleko od toga da se osjećam kao poslodavac, a moji đaci zaposlenici, no rad od kuće donekle se može usporediti s nastavom na daljinu. Iz onoga što vidim i osjećam, što djeca govore i jasno pokazuju, zaključujem kako njima ništa ne može zamijeniti rad u razredu, školsko igralište, hodnike i uopće školsko okruženje i druženje.

Već prvoga dana po povratku u školske klupe disali su kao jedan, nije trebalo mnogo objašnjavati pravila o pranju ruku, međusobnome razmaku… [Nešto teže bilo je objasniti zašto se na tjelesnome ne smiju igrati loptom „kada se nogomet igra nogama“.] U međuvremenu je i lopta dopuštena i sve se još više normaliziralo. Ipak, osjećam jednu veliku prazninu.

Lipanj je mjesec školskoga vježbanja i ponavljanja i u tomu nema neke iznimke ni u ovoj – Covid-19 školskoj godini.

Očekivano, sadržaji koje smo obrađivali prije korone mnogo su bolje i temeljitije usvojeni od onih koje smo radili tijekom nastave na daljinu. Ne pripisujem to nekim svojim posebnim moćima – to je jednostavno tako.

Živa riječ, iskustveno poučavanje, interaktivno učenje, mnogo ponavljanja, vježbanja, svakodnevne domaće zadaće, pozitivno natjecanje među djecom – sve to ima velik i presudan učinak na učenje.

Što se tiče učenja – nastavu sam koncipirala tako da u zadnjih mjesec dana, koliko nam je od povratka u škole do kraja nastavne godine ostalo, temeljitije ponovimo ono što su djeca radila tijekom nastave na daljinu, a na kraju sadržaje cijele godine zaokružimo, provjerimo i zaključimo ocjene.

U svemu tomu naglasak je na najvažnijim sadržajima, ali i na ponavljanju i vježbanju na početku sljedeće školske godine. Vjerujem da će sve biti dobro i da djeca neće biti zakinuta za znanje.

Ono što me brine njihova je motivacija i znatiželja. I u tomu vidim problem.

Čitam biografiju Michelle Obama koju je napisala Elizabeth Lightfoot. Jedan američki novinar napisao je kako „ona nije osoba koja se skriva od stvarnosti ili se suzdržava od toga da ju izrazi onakvom kakvu je vidi; zapravo jedna je od njezinih odlika da uvijek pokazuje na slona u sobi.“ U deset tjedana nastave na daljinu djeca su se ugasila. Eto, rekla sam.

To je slon u sobi kojega ja vidim.

Kao da je nestala njihova prirodna znatiželja i razigranost.

Želju da nešto saznaju, vide, iskuse, otkriju, dodirnu, dožive zamijenila je spremnost da ispune, napišu, završe, predaju…

Oni su se od istraživača pretvorili u korektne ispunjivače zadataka.

Manje-više šutke odrade posao i ne pitaju „zašto“.

A to je najvažnije pitanje koje djeca trebaju postavljati.

Nekomu možda takvi mirni i poslušni učenici odgovaraju, meni – ne. Odavno sam se sa sobom dogovorila da ću njegovati individualnost svakoga djeteta koliko god mogu. Da neću raditi kao da ih pripremam za tvorničke radnike koji ne moraju misliti, već samo ispuniti, napisati, završiti, predati.

Vjerujem da će ljeto učiniti svoje i da će se znatiželja ponovno uvući u naše učionice i dječje glave.

Do tada me vesele sitne zgodne i nezgode. Poput one kada su na školskome igralištu našli puževu kućicu bez puža. Bili su tužni i zbunjeni pa sam odmah smislila pogrebni govor i dostojno smo se oprostili od neznanoga junaka. Na kraju nadahnutoga govora rekla sam „Slava mu“, a Lara se spontano – prekrižila. Za to vrijeme drugi dio razreda strastveno je uživao u prvoj nogometnoj utakmici poslije korone.

Kako su strastveno igrali, tako su se još strastvenije posvađali. Kamen spoticanja i ovoga je puta bio to što nitko nije htio biti golman. U razredu smo našli solomonsko rješenje. Od sljedećega sata svatko će biti golman po dvije minute. S vremenom će se možda korakom onoga pokopanog puža vratiti i dječja radoznalost i želja za novim iskustvima.

■  Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■