♦ IZMEĐU KLUPE I KISTA ♦ 004 ♦
Tempera – od žumanjka do školske klupe
objavljeno: 15. listopada 2026.

Što povezuje žumanjak, poznatog Botticellija i kutiju likovnog pribora jednog prvašića? Odgovor je, naravno – tempera. Svatko tko je ikada radio u razredu zna da je za rad s temperama potrebno mnogo strpljenja i još više vremena da bi se sve pripremilo, a nakon rada i očistilo.

Unatoč tome, volim rabiti tempere u razredu jer omogućuju snažne boje, dobru pokrivnost i konkretan slikarski rezultat, a sam postupak ipak nije toliko zahtjevan kao, primjerice, slikanje uljanim bojama.

TEMPERA

Prije nego što započnem priču o temperama, možda se pitate kakve veze Sandro Botticelli ima s temperama – i jajima. Mnogo prije nego što su tempere poprimile današnji oblik i sastav i prije nego što su se boje počele čuvati u praktičnim tubama, umjetnici su sami pripremali svoje slikarske materijale.

Pigmentu je trebalo dodati vezivo koje će ga povezati i omogućiti njegovo nanošenje na podlogu.

Piše: Sanja ŽUPAN, učiteljica mentorica u OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb

Upravo tu u našu priču ulazi – žumanjak.  Kod tradicionalne jajčane tempere pigment se miješao sa žumanjkom i vodom, stvarajući boju kojom su nastajala djela iznimne trajnosti. Sandro Botticelli, jedan od znamenitih talijanskih slikara, stvarao je u vrijeme kad je tempera bila jedna od glavnih slikarskih tehnika, prije nego što je ulje postalo glavno.

Jedno od njegovih najpoznatijih djela, Rođenje Venere, naslikano je upravo temperom na platnu.

I tako se iza obične bočice tempere koju danas stavljamo na školsku klupu krije slikarska tradicija stara više stoljeća.

Naravno, današnja školska tempera nije isto što i Botticellijeva jajčana tempera, ali upravo nas njezina povijest podsjeća da i najobičniji školski pribor može imati sasvim neobičnu priču. Upravo ovom kratkom povijesnom crticom možete započeti upoznavanje učenika s temperama. Jaje će zasigurno zapamtiti, a sve ostalo je – povijest.

KISTOVI

Za slikanje temperama vrijede drukčija pravila nego za slikanje akvarelom. Za razliku od kistova kojima se koristimo za akvarel, za tempere kist treba biti čvrst i plosnat i ne smije biti pun vode.

Ako dodate previše vode, pogotovo ako tempere nisu kvalitetne i pigment je vrlo slab, dobit ćete temperu koja se ponaša kao akvarel, a ne mat pokrivnu boju. Kist je dovoljno tek lagano navlažiti da bi boja ostala gusta, pokrivna i karakteristično mat. Za slikanje uporabite tvrđi i deblji papir iz likovne mape koji može izdržati boju, ali i vodu bez pretjeranog savijanja.

TEMPERA NE ČEKA!

Zašto je ulje s vremenom potisnulo temperu i postalo vodeća slikarska tehnika? Jedan od razloga krije se upravo u svojstvima same boje. Tempera se brzo suši, a uljane boje slikaru ostavljaju više vremena za miješanje, postupno građenje prijelaza, sjenčanje i naknadne intervencije na slici. Upravo je brzo sušenje jedna od značajka tempere koja istodobno može biti i njezina prednost i mana – osobito u razredu.

Učenik nema beskonačno vremena za popravljanje i ponovno miješanje boje, ali zato ne mora dugo čekati da nastavi s radom. Tempera traži određenu odlučnost, dobru pripremu i postupno upoznavanje s njezinim mogućnostima.

Zato je važna dobra skica prije samog nanošenja boje. Kad učenici nauče pravilno dozirati vodu, miješati boje, koristiti se odgovarajućim kistovima i nanositi boju tako da zadrži svoju pokrivnost, tempera prestaje biti ona „komplicirana boja zbog koje treba prati pola učionice“ i vrlo brzo može postati jedna od njihovih omiljenih slikarskih tehnika.

Ali to je proces koji traje, za koji je potrebno više vremena. Zato dajte i djeci i sebi priliku da zavolite tempere.

Prošle godine u proljeće odlučili smo obilježiti dolazak proljeća tako da naslikamo poznate nam proljetnice. Odlučila sam da ćemo raditi u kombiniranoj tehnici akvarela i tempera i naslikati visibabe.

Cijeli je proces dugo trajao jer je za određene etape potrebno vrijeme da se osuši prvi sloj, pa drugi… ali krajnji je rezultat sve oduševio. Naše su visibabe krasile školski hodnik i podizale glavice svima koji su stali da ih pozdrave. Nadam se da će naši radovi nadahnuti i vas i vaše učenike te da će uskoro i vaši hodnici biti puni prekrasnog cvijeća.