INKLUZIVNA UČIONICA ■ 73. ■
Učiteljica razredne nastave i tjelesna i zdravstvena kultura
objavljeno: 2. ožujka 2023.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Učiteljica sam, izvrsna savjetnica. Radim u osnovnoj školi. Imam 33 godine staža. Jesam li kompetentna predavati tjelesnu i zdravstvenu kulturu u osnovnoj školi?
Ljuta sam i jako, jako razočarana. Čitam prijedlog koji navodi da bi tjelesnu i zdravstvenu kulturu u razrednoj nastavi trebali predavati kineziolozi.
Kad sam bila studentica, visjela sam na fakultetu, slušala nastavu metodike tjelesne i zdravstvene kulture te uz to imala i predmet na kojem smo vježbali u dvorani. Da, vježbali. Nismo se penjali na Sljeme, niti smo išli na neku izvannastavnu aktivnost koja nam se priznavala kao tjelesni.
Položila sam Metodiku tjelesne i zdravstvene kulture. Dobila sam diplomu učiteljice razredne nastave.
Nekoliko godina poslije, kad je moj fakultet dao mogućnost doškolovanja, vratila sam se u studentske klupe. Studentske klupe, ali ne i studentski život. Uz posao i dvoje male djece polagala sam ispite i stekla zvanje diplomirane učiteljice.
Poslije sam, prema Bolonji, diplomu prepisala i dobila diplomu magistre primarnog obrazovanja.
Zanimljivo, zar ne? Puno truda, puno muke i puno znoja. No, sad više nisam kompetentna da predajem tjelesni u razrednoj nastavi.
Tko ovdje razmišlja o učenicima? O učenicima koji su krenuli u školu. O učenicima koji u prvom razredu učiteljicu nazivaju tetom, katkad mamom. O učenicima s kojima se učiteljica igra raznih igara, glumi drvo koje maše granama, hoda po dvorani poput psa ili trči poput tigra ili pak maše rukama kao ptica krilima…
Moji učenici vole tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Vole kad vježbamo u bilo kojem dijelu sata. Vole razne igre. Ne znaju mi reći što više vole, štafetne ili momčadske igre ili samo igre (kako oni kažu). Obožavaju kad isprobavamo nešto novo. Nikad ih ne kažnjavam tako da im oduzmem sat tjelesnoga. Smatram da im je tjelesnoga premalo. Imam sreću što radim u školi koja ima dvoranu za tjelesni. Imam sreću što moji učenici uvijek, od prvog do četvrtog razreda, imaju dvoranu na raspolaganju onda kad imaju tjelesni.
Ljuta sam i jako, jako razočarana.
Za godinu-dvije više nećemo, mi učiteljice i učitelji razredne nastave, biti kompetentni predavati likovnu kulturu, nećemo biti kompetentni predavati glazbenu kulturu, možda više nećemo znati predavati ni nastavu hrvatskog jezika ni nastavu prirode i društva ili matematike.
Možda ćemo ih trebati učiti da bombon treba odmotati prije nego što se stavi u usta? A ne, to nećemo jer bombone i ne trebaju jesti. No, možda ćemo znati pokazati učenicima kako treba oguliti bananu ili kako jabuku treba pojesti do koštica?
■ Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■
