■ Majmuni na Gibraltaru

Berberski makaki  je vrsta majmuna koja obitava na obroncima planine Atlas u Alžiru i Maroku, ali ih ima i na Gibraltaru (stoga ih još nazivaju Gibraltarski majmuni). Jedini majmuni koji u Europi žive u divljini upravo su ti gibraltarski. Zanimljiva je legenda vezana uz njih. Godine 1713. Španjolska je Britaniji prepustila Gibraltar, ali, prema legendi, to će područje biti pod britanskom krunom sve dok na Gibraltaru bude gibraltarskih majmuna. Britanci u to vjeruju i strogo vode računa o njihovu broju. Godine 1942. broj se majmuna smanjio na samo sedam jedinki. Tad je Winston Churchill naredio da se njihov broj mora hitno povećati. Iako je bjesnio Drugi svjetski rat, Britanci su mislili i na majmune te ih dopremili iz Alžira i Maroka na Gibraltar. Nisu htjeli riskirati i čekati da rat završi, jer ako je to ipak istina…I britanski je parlament o njima raspravljao i 1950. godine odlučio da se „majmunska plaća” poveća s jednog na četiri penija dnevno. Tim se novcem kupuje hrana za ove „najpopularnije stanovnike” Gibraltara, premda često kradu hranu od turista, iako im je oni uvelike ostavljaju. Ali, tim se majmunima sve dopušta, jer ako njih nestane na Gibraltaru…

■ Gavrani na Toweru

Kad se engleskom kralju Charlesu II. (1630. – 1685.) požalio astronom da mu u istraživanju svemira smetaju gavrani koji su se ugnijezdili na glasovitoj kuli Tower, gdje je bio smješten i opservatorij, kralj je htio narediti njihovo istrebljenje. Ali, u zadnji je tren odustao, jer je čuo da to ne smije učiniti. Rekli su mu da postoji davno vjerovanje (prema nekima još od 13. stoljeća, ali se u službenim dokumentima prvi put tada službeno spominje) – sve dok na Toweru postoji barem jedan gavran postojat će i britansko kraljevstvo. U to se vjerovanje nitko ne usuđuje posumnjati. Po nalogu kralja, uvijek ih mora biti šest. Svi imaju imena koja oni koji se o njima brinu moraju znati. U Ujedinjenom su Kraljevstvu gavrani zaštićena vrsta, a o onima na Toweru posebnu brigu vode članovi kraljevske garde.

Noću su u velikim kavezima, a danju slobodno skakuću po travnjaku, jer su im podrezana krila da ne mogu odletjeti. Kad se gavrani noću iznenada uznemire i počnu graktati, oni koji vjeruju u duhove objašnjavaju to da su ih uznemirili duhovi koji noću šeću kulom. Među njima i duh Anne Boleyn, supruge kralja Henrika VIII., koja je u Toweru pogubljena. U blizini je kule i posebno ograđeno zemljište koje je groblje svih gavranova s Towera kad ispuste svoju ptičju dušu. Na groblju je i kamena ploča s upisanim imenima svih gavranova koji su tu sahranjeni od 1956. godine. Ovi se gavrani „primaju u službu”, baš kao i ljudi, i ako ne ispune očekivanja, otpuštaju se. To se dogodilo s gavranom po imenu George, koji je „primljen u službu” 1975. godine, ali je zbog nedoličnog ponašanja (bio je sklon uništavanju imovine) nekoliko godina kasnije otpušten. Mračno se proročanstvo skoro ostvarilo tijekom Drugoga svjetskog rata, kad je na Toweru ostao samo jedan gavran. Ostali su stradali u bombardiranju ili uginuli od šoka. Ali, kraljevska se garda pobrinula da ih opet bude šest, jer oni su ipak zaštitnici kraljevstva.

■ Duh Rikarda Lavljeg Srca

Prema legendi koja živi u području oko dvorca Dürnstein u Austriji, gdje je austrijski vojvoda Leopold V. zatočio engleskoga kralja Rikarda I. Lavljeg Srca na njegovu putu u Englesku iz Trećega križarskog rata, duh engleskoga kralja još posjećuje ovaj dvorac. Kako tvrde neki, i nakon više od 800 godina mogu se oko ruševina dvorca čuti pjesma kralja Rikarda i njegova sluge. Naime, kad je kralj Rikard bio zatočen, njegov je vjerni sluga Blondel, prerušen u trubadura, išao okolo po svijetu i pjevao pjesme koje je volio njegov gospodar. Jednog dana, dok je pjevao ispod dvorca Dürnstein, čuo je kako je neki glas prihvatio pjesmu. Shvatio je da je to kralj Rikard, jer je pjesma bila poznata samo njima (zajedno su je sastavili). Tad je Blondel platio otkupninu i oslobodio svoga gospodara.

Ruševine dvorca Dürnstein

I u Edinbourghu, u kraljevskoj palači Holyroodhouse posjetitelji čuju škripu, čudno zavijanje ili plač pa vjeruju da i tim dvorcem šeću duhovi. Antički škotski dvorac Tulloch u Dingwallu poznat je po duhovima. Neki su čak medijima poslali fotografije na kojima su, kako tvrde, slikali duha.

Kako je Gaj Julije Cezar rekao: „Ljudi rado vjeruju u ono što žele” (Libenter homines id quod volunt credunt). Pa, pustimo one koji žele da vjeruju.

……………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin nastavnica je mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za sedmi i osmi razred. Voditeljica je Županijskoga stručnoga vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).

………………..