Jesu li pili zato što su bili sretni ili zato što su bili tužni ? Što su tražili na dnu boce? Utjehu, inspiraciju ili nešto treće?

Prema Starom zavjetu, Noa, koji je preživio opći potop, prva je osoba koja se ikad napila. Nažalost, imao je puno sljedbenika, sve do današnjih dana. Rossini nije mogao skladati ako nije bio pijan, Stravinski i Čajkovski također. Slično je nadahnuće trebalo mnogim književnicima, slikarima, političarima… Sjetimo se samo nekih od njih.

Aleksandar Veliki

■ Veliki osvajač Aleksandar Veliki bio je poznat po maratonskim natjecanjima u opijanju koje je često organizirao. Tijekom jednog takvog natjecanja 35 njegovih vojnika je umrlo od trovanja alkoholom, a on je umro u 32. godini života nakon što je popio 6 litara vina. Da, ali to vino koje je pio tijekom svečanosti u Babilonu bilo je začinjeno kukurijekom, biljkom koja uslijed fermentacije postaje smrtonosna, kako tvrde novozelandski znanstvenici.To je vino moralo biti vrlo gorko, ali Aleksandar je ionako vjerojatno bio vrlo pijan pa mu to nije smetalo.

 Dylan Thomas

■ Dylan Thomas (1914. – 1953.), velški pjesnik, pisac i novinar, bio je poznat kao ljubitelj kapljice. Po cijele je noći znao provoditi opijajući se po gostionicama. To ga je stajalo glave. Umro je od prekomjernog pića u New Yorku 9. studenog 1953. Njegove su posljednje riječi bile:

– Oh, sedamnaest whiskeyja zaredom! Pa to je moj osobni rekord.

 Ulysses Simpson Grant

■ Ulysses Simpson Grant, američki predsjednik (od 1869. do 1877.), prije nego što se počeo baviti politikom bio je u vojsci, gdje je već bio poznat kao “ljubitelj boce”, pa su mu 1854. godine zapovjedili da se povuče. I kad se počeo baviti politikom, često je bio pijan, pa se takav nije mogao pojavljivati u javnosti. U takvim je situacijama Bijela kuća običavala obavijesti javnost kako predsjednik “pati od napada migrene”.

Edgar Allan Poe

■ Kad se sa 17 godina američki pisac, pjesnik i književni kritičar Edgar Allan Poe (1809. – 1849.) upisao na Virginijsko sveučilište, već je bio alkoholičar i kockar. Tijekom prvog semestra je gotovo na svim predavanjima bio pijan. Nije se trijeznio ni za vrijeme ispitnog roka. Ostalo je zabilježeno da je takav dolazio i na ispite. Zanimljivo je da ih je, iako pijan, položio s najvišim ocjenama i postao student generacije.

Ludwig van Beethoven

■ Jedan od najvećih skladatelja u povijesti glazbe, Ludwig van Beethoven (1770.-1827.), umro je u 57. godini života od bolesti jetara prouzročene alkoholizmom. Zbog nagluhosti je pao u depresiju i tražio spas u alkoholu. Pio je najčešće oko litru vina dnevno. I izdavači su mu slali na dar butelje njegovih omiljenih vina. Volio je piti šampanjac, pivo i punč. Gotovo svake večeri se opijao u gostionici i znao biti vrlo neugodan. Često je običavao govoriti: “Vino je i nužno i dobro za svakog čovjeka”. Premda je umirao od ciroze, bio je uvjeren da je jedino što ga još može spasiti vino iz njegova zavičaja, pa je zamolio jednog prijatelja da mu pošalje bocu dobrog rajnskog vina. Ali, liječnik je zaključio da mu više nema spasa. Kad je sluga ipak donio bocu, Beethoven ga nije mogao piti, nego je rekao: “Šteta, šteta. Prekasno je”.

Analizom Beethovenove kose pokazalo se da je bio izložen trovanju olovom. Pretpostavlja se, budući da je pio puno vina, kako je moguće da se pod djelovanjem kiseline iz vina oslobađalo olovo iz olovne glazure glinenih vrčeva.

Modest Petrovič Musorgski

■ Za ruskog skladatelja Musorgskog (1839. – 1881.) obitelj je planirala vojnički poziv pa su ga upisali u kadetsku školu. Tamo se pijančevanje otvoreno odobravalo (samo da teče šampanjac, a ne votka), a 15-godišnji dječak se brzo uklopio. Nakon završetka škole pridružio se maloj, isključivo muškoj zajednici gdje su jeli loše, a pili puno. Organizam Musorgskog, već iscrpljen prekomjernim pićem u vojnim danima, nije izdržao i on je ujesen 1865. (sa 26 godina) doživio delirium tremens. Malo se oporavio i nekoliko godina bio plodan skladatelj. Do 1873. se potpuno predao alkoholu, prodavao je odjeću, pokućstvo, te odlazio u jeftine krčme gdje su ga prijatelji često nalazili pijanog do besvijesti. Do kraja života nije se odvajao od boce. U pauzama je skladao i puno pio.

William Pitt

Pittova karikatura iz 1805.

■ William Pitt, britanski političar s kraja 18. i početka 19.stoljeća (premijer u razdoblju od 1783.- 1801. i 1804. – 1806.), umro je u 46. godini od alkoholizma. Je li kriv savjet liječnika? Naime, kad je bio mlad, obiteljski liječnik mu je savjetovao da svaki dan popije bocu slatkog vina, da bi ostao zdrav. Ali, Pitt je njegov savjet protumačio kako mu je odgovaralo i uskoro je svaki dan pio po nekoliko boca slatkog vina, par čašica whiskeyja i nekoliko piva. Takav je redovito odlazio i u britanski parlament, koji je u to vrijeme bio zatvoren za javnost, ali pričalo se da je često povraćao ili usred govora padao u nesvijest.

 Charles Bukowski

■ Američki književnik Charles Bukowski (1920. – 1994.) bio je kronični alkoholičar. U doticaj s alkoholom došao je već u ranim tinejdžerskim godinama i to ga je kasnije definiralo i kao osobu i kao pisca. Ostalo je zabilježeno da je prije svakog predavanja imao veliku tremu pa je običavao najprije popiti litru alkohola, a onda bi još jednu bocu ponio sa sobom, za svaki slučaj.

Sir Winston Churchill

■ Tijekom Drugog svjetskog rata britanski političar, državnik i pisac sir Winston Churchill imao je običaj s nekoliko prijatelja održavati maratonske pijanke koje su trajale i po 20 sati. Prema izjavama njegovog batlera, Churchill je znao popiti čašu sherryja prije doručka, nekoliko čaša whiskeyja sa sodom prije ručka, a prije spavanja šampanjac. Posebno je volio šampanjac Pol Roger. Kad su ga upozoravali da će mu se to odraziti na zdravlje, znao je često reći: “Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene”. Jednom prigodom uspio je nagovoriti kralja Saudijske Arabije Ibn Sauda da s njim popije velike količine alkohola jer to zahtijeva njegova vjera. Prigodom jednog posjeta Bijeloj kući američki predsjednik Roosevelt je samo jednom pokušao držati korak s njim, ali se nakon toga morao tri dana oporavljati.

Edmund Kean

■ Slavni britanski kazališni glumac Edmund Kean (1787. – 1833.), poznat po nezaboravnim izvedbama Shakespeareovih junaka, jednom je, dok je glumio Macbetha u nekom newyorškom kazalištu, bio toliko pijan da je gledateljima u pauzi rečeno da će gospodina Keana zamijeniti drugi glumac jer ovaj boluje od malarije pa nije u mogućnosti nastaviti. Budući da je svima bilo poznato kako je Kean ljubitelj kapljice, jedan je gledatelj dobacio: “Volio bih da me počaste bocom toga“.
Džingis-kan je pokazao razumijevanje za pijanstvo. Rekao je: ”Muškarac se može napiti tri puta mjesečno. Ako se napije samo dva puta, to je za svaku pohvalu. Što može biti bolje od toga da se uopće ne napije. Samo, gdje možemo naći čovjeka koji uopće ne pije?”

Nije bio u pravu. Pogledajte oko sebe – ipak većina ne pije. Ako vam se nadviju oblaci nad glavom, strpljenje, jer poslije njih uvijek dolazi sunce, a na dnu boce je ipak samo mrak.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).