Većina znanstvenika ne želi priznati slučajeve predosjećaja kao činjenicu ne zato što u takvu mogućnost ne vjeruju, nego se plaše da će ih smatrati neozbiljnima. Iako u to vjeruju, ne usuđuju se glasno potvrditi da u tome ‘ima nečega’. Jednako tako ne vjeruju ni u snove.

Sokratov kraj

Sokratova smrt – Jacques-Louis David (1787.)

■ Kada je 399. godine prije Krista primio vijest da je osuđen na smrt, grčki filozof Sokrat ostao je posve miran i nije se žalio na kaznu. Predosjećao je da mu je došao kraj. Rekao je da ga je cijeli život vodio glas nekog nevidljivog savjetodavca, a da je sad taj glas utihnuo. On je to protumačio kako mu je došlo vrijeme za odlazak na drugi svijet te mirno ispio ponuđeni otrov.

Požar u Stockholmu

■ Početkom 19. stoljeća švedski znanstvenik i filozof Emanuel Swedenborg (1688. − 1772.) opisao je svojim prijateljima u Göteborgu požar koji je izbio u Stockholmu udaljenom od njih 480 kilometara. Čak im je rekao i točan sat kad će požar biti ugašen. Swedenborg je predvidio i početak i kraj požara prije nego što je vijest o izbijanja požara stigla do njih. Bio je ozbiljan i cijenjen čovjek, bavio se raznim područjima poput metalurgije, minerologije, kemije, geologije, anatomije, fiziologije, psihologije, paleontologije, biologije, astronomije.

Goethe preko mosta

■ Oko 1800. godine najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac Johann Wolfgang von Goethe (1749. – 1832.) “vidio” je ( kako je kasnije pričao) samog sebe, samo 8 godina starijeg, kako prelazi preko jednog mosta. U tom trenutku tome nije pridavao važnost. Ali, kad je točno osam godina kasnije, odjeven kao u toj viziji, prešao preko tog mosta, samo u suprotnom smjeru, sjetio se svog “viđenja”.

Ista sudbina Titana i Titanika

■ Godine 1898. objavljena je novela “Uzaludnost ili olupina Titana” (Futility, or the Wreck of Titan) pisca Morgana Robertsona. Počevši od sličnosti imena brodova, sudbine literarnog Titana i stvarnog Titanika poklapaju se u toliko detalja da se čovjek s pravom zapita: je li to moguće? Oba su bila proglašena nepotopivima, Titan je imao 70.000 tona istisnine, a Titanik 66.000 tona, dužine su im bile 800, odnosno 882,5 stopa, oba su imala po tri propelera i postizali su identičnu brzinu od 23 čvora. Imali su Titan 24, a Titanik 20 čamaca za spašavanje. Oba broda su u travnju (1898. odnosno 1911.) isplovila na svoje prvo (i posljednje) putovanje, oba su stradala u sudaru s ledenom santom. Potonuvši, odnijeli su u dubinu Atlantika Titan 3000 putnika i članova posade, a Titanik 2200.

Vidjela svoje ranjavanje dvije godine prije

■ Francuska heroina Ivána Orleánska (1412. – 1431.), kojoj su “glasovi s neba” naredili da spasi Francusku, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. Orléans. Prije bitke “vidjela je” točno mjesto na ramenu u koje će je kasnije pogoditi strijela, i to ispričala suborcima. U proljeće 1430. krenula je s vojskom u pomoć mjestu Compiégneu. Pogodila ju je strijela baš u ono mjesto na ramenu koje je prije dvije godine “vidjela”. Burgundijski su je vojnici tako ranjenu oborili s konja, a kasnije predali Englezima.

Upute primljene u snu

■ Jacopo Alighieri, sin talijanskog pjesnika Dantea Alighierija (1265. – 1321.), ni nekoliko mjeseci nakon očeve smrti nije mogao naći 13 posljednjih pjevanja “Božanstvene komedije”. Neuspješno je prevrnuo cijelu kuću, a onda je jedne noći usnuo san da mu je otac pokazao gdje su spisi. Tako je po očevim “uputama” drugi dan našao ta pjevanja.

Ima li u svemu ovome “nečega” ili su to samo prazne priče? Da, zaista zvuči nevjerojatno. U što ćete vjerovati, prepuštam vama.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).