Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).​
ZA BISTRE I ZNATIŽELJNE GLAVE
O tome se ne uči u školi, a pitanja imaju odgovore [6.]
objavljeno: 8. prosinca 2016.

Što je gostioničar morao prema Hamurabijevom zakoniku?

 

■ Prema Hamurabijevom zakoniku, prvom pravnom pisanom zakoniku u povijesti, iz 18. stoljeća prije Krista, bila je predviđena smrtna kazna za gostioničare koji ne bi prijavili pobunjenike što su se okupljali u njihovim gostionicama. Kao što izreka kaže da je “u vinu istina”, pripiti bi gosti bili brbljaviji i neoprezni pa su gostioničari morali pozorno slušati govore li nešto protiv vladara i države. Ako bi im to promaknulo, ode glava.

 Što je kašira?

■ Amazonski Indijanci najviše cijene svoje piće kašira, koje rado nude i gostima. Vjerojatno bi vam se svidjelo kad biste ga kušali jer kažu da je ukusno i osvježava. Ali, samo dok ne saznate kako se pravi, jer tada bi vam se sigurno stisnuo želudac. Naime, žene žvaču pečeni batat, a kad ga dobro sažvaču, ispljunu ga u veliku zdjelu. Pljuvačka igra važnu ulogu – izaziva fermentaciju. Nakon dva dana stajanja kašira postaje jako alkoholno piće. Nakon toga joj se dodaju sokovi palminih plodova, ananasa i šećerne trske i tada je spremna za posluživanje. Ako vam se ikada ponudi, ne smijete je odbiti jer biste strašno uvrijedili domaćina.

Što je leporelo?

■ Leporelo je naziv za knjige, najčešće slikovnice (često i razglednice) u obliku harmonike. Nastaje paralelnim presavijanjem trake papira ili kartona koji se razvlače i sklapaju poput harmonike. Nazvan je po Leporellu, slugi iz Mozartove opere “Don Giovanni”. On je u takvoj knjizi vodio popis ljubavnica svoga gospodara. Smatra se da je taj oblik knjige nastao u Kini.

Gdje je kapela od soli?

 

Kapela sv. Kinge – Luster od soli

■ Nedaleko od Krakova, u Poljskoj, postoji stari rudnik soli Wieliczka. Neprestano je proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine. Od 1978. je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Ima devet katova, doseže dubinu od 327 metara, a dug je više od 300 km. Turistička cesta je duga 3,5 km i obilazi najznamenitije dijelove rudnika. Neobičan je jer unutar rudnika postoje brojne skulpture i poznata podzemna kapelica. Početkom 18. stoljeća rudari su došli na ideju da prokopane naslage soli pretvaraju u podzemne prostorije – kapele i crkvice. Najveća crkva je duga 54, široka 15, a visoka 10 metara. Oltar, reljefi, svijećnjaci i stupovi načinjeni su od soli. Umjetnički je najvrjednija kapela posvećena sv. Antunu, zaštitniku rudnika. Ukrašena je u baroknom stilu s pedesetak skulptura od blokova soli.

Otkad se brodovi krste?

 

Porinuće broda Kralj Dmitar Zvonimir

■ Još od davnine postoji običaj da se pri porinuću broda ili pri polasku na prvu plovidbu prinese žrtva bogovima mora. Priča nastala prije 5000 godina kaže da je jedan brodograditelj iz Babilona rekao: “Za sretnu i sigurnu plovidbu bogovima žrtvujem vola”. U staroj Grčkoj su pri porinuću pramac broda zalijevali ljudskom krvlju, kasnije krvlju životinja, da bi tom brodu Posejdon pružio mirno more pri plovidbi. U starom Rimu nisu koristili krv, nego su o pramac broda razbijali posudu s crnim vinom, koje je simboliziralo krv. To je trebalo udobrovoljiti Neptuna, boga mora. Ostalo je zabilježeno da je 1610. godine princ od Walesa bio prisutan pri porinuću broda Prince Royal. Tom je prigodom princ iz vrlo dragocjenog pehara od plemenitog metala otpio gutljaj crnog vina pa pehar s ostatkom vina bacio preko palube u more. Budući da je to ipak bilo preskupo krštenje broda, umjesto bacanja skupocjenog pehara, prešli su na razbijanje boce vina. U 19. stoljeću boca vina je zamijenjena bocom šampanjca, što se održalo do danas. No, u nekim arapskim zemljama, umjesto šampanjca, za sretnu plovidbu broda razbija se boca devinog mlijeka uz čitanje molitve iz Kurana.

Otkad se koristi sapun?

■ Stari Grci nisu poznavali sapun. Umjesto njega koristili su lužinu, drveni pepeo, neke biljne sokove pa čak i mokraću (fuj-fuj). Gali su neku vrstu sapuna pravili od kozjeg loja i pepela hrastovine (kako piše Plinije Stariji). I stari Germani su imali nešto slično sapunu, također nekakvu smjesu loja i pepela. Kako spominje Galen, istaknuti rimski liječnik i filozof, u 2. stoljeću Rimljani su koristili sapun za čišćenje i bijeljenje kose, a također su imali nekakvu smjesu loja i pepela. Galen je napisao i recept za sapun kao ljekovito sredstvo i sredstvo za čišćenje. Do 9. stoljeća sapun je bio poznat u većem dijelu južne Europe. Izrađivali su ga uglavnom u Beču, Ženevi, Marseilleu i Savoni, u kojoj je bilo dosta maslinovog ulja i sode. Baš od grada Savone potječe riječ za sapun u mnogim jezicima (iako neki smatraju da je naziv nastao od galske riječi saipo).

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).