Zumbul

Starogrčki bog Apolon je imao brojne veze i s muškarcima. Spartanski princ Hijacint bio je zgodan, atletski građen mladić i dobar Apolonov prijatelj (i ljubavnik) koji je često s njim išao u lov ili vježbao bacanje diska. Ali, bog zapadnog vjetra Zefir bio je ljubomoran na tu vezu. Jednom, dok su bacali disk, Zefir je naglo puhnuo u trenutku kad je Apolon snažno bacio disk, disk je skrenuo s puta i Hijacinta udario u glavu. Ni Apolonova božanska moć ni liječničko umijeće nisu mogli spasiti nesretnog mladića. Od Hijacintove krvi Apolon je stvorio cvijet zumbul (lat. Hyacinthus), a Apolonove suze su postale latice zumbula. Hijacintov grob bio je blizu Sparte, a svako ljeto održavane su svečanosti u njegovu čast.

Suncokret i timijan

Morska nimfa Klitija, koja je živjela na otoku Parosu, zaljubila se u Heliosa (Helija), boga Sunca. Svaki je dan zanesena gledala kako on vozi Sunčeve kočije preko neba. Ali, bog Sunca je bio zaljubljen u njezinu sestru Leukoteju. Ljubomorna Klitija raširila je takve tračeve o sestri da su ju osudili da bude živa zakopana u pijesak. Čak ni Helios, uz božansku moć, nije ju uspio spasiti, ali ju je mogao pretvoriti u grm timijana. Tako je ta velika ljubav očuvana u njegovu opojnom mirisu. A Klitija, i dalje zaljubljena, pobjegla je u pustinju i, bez jela i pića, cijeli dan je gledala u Sunce. Od čežnje se pretvorila u suncokret, čiji cvijet još prati kretanje Sunca.

Mirta

Commiphora myrrha – drvo i smola

Ciparski  kralj Kinira imao je prelijepu kćer Miru. Njezina se majka svima hvalila da je njezina kći ljepša i od božice Afrodite. Afroditu je to povrijedilo i smislila je strašnu osvetu, iako Mira nije bila nimalo kriva. Učinila je da se Mira zaljubi u svog oca. Uz pomoć dadilje, Mira je napila oca i uvukla mu se u postelju. Kad je kralj shvatio što je napravio, bio je užasnut. Mira je pobjegla od oca, a kad je došla k sebi, proklela je sebe strašnom kletvom da je bogovi liše i života i smrti. Afrodita ju je pretvorila u drvo mirte koje vječno “plače”. Kapi koje kaplju iz mirte i danas se skupljaju i zovu smirna.

Iris (perunika)

Antički naziv za ovaj raskošni cvijet na kojem se boje prelijevaju slično duginim bojama kod Grka je bio upravo iris, što znači duga. Istoimena grčka božica Iris bila je glasnica bogova i utjelovljenje duge. Vjerovalo se da duga nastaje kad Iris leti preko neba, zapravo da je duga satkana od njezine odjeće. Cvijet irisa je postao simbol svjetlosti, nade, hrabrosti i slave. Na grbu je francuskih kraljeva. Prema legendi Luj VII. (1120. – 1180.) nakon jedne bitke u kojoj je pobijedio naredio da se iris posadi na njegovu grobu. Naime, bitka se odigrala na polju punom procvjetalih irisa. Bio je uvjeren da mu je baš iris donio pobjedu.

Drugi naziv – perunika – potječe od staroslavenskog boga Peruna, boga groma, odnosno njegove žene, božice neba Perunike. Prema mitologiji, perunika izraste na mjestu gdje je Perunova munja pogodila zemlju i ondje gdje ju je dodirnula duga.

Lovor

Apolon, grčki bog muške ljepote, medicine, proroštva i streličarstva, jednom se rugao Erosu, bogu ljubavi, zbog njegova malog luka i strijele. Eros je bio povrijeđen i želio mu se osvetiti. Svojom je ljubavnom strijelom pogodio Apolona, a jednu od najljepših nimfi, Dafne, Erosov brat Antieros pogodio je strijelom mržnje. Budući da Erosovoj strijeli nije mogao odoljeti, Apolon se strastveno zaljubio u Dafne čim ju je ugledao. Iako je bio jedan od najljepših bogova, Dafne je počela panično bježati čim ga je vidjela. Zaljubljeni Apolon je bio uporan i trčao za njom. Kad je shvatila da mu neće moći pobjeći, Dafne je zamolila svog oca, riječnog boga Peneja, da joj promijeni lik, a on ju je pretvorio u stablo lovora. Njezino je tijelo prekrila kora, ruke su postale grane koje je prekrilo zeleno lišće. Apolon je ostao zapanjen. Otkinuo je jednu granu i napravio vijenac od lovorovog lišća, koji je otad stalno nosio na glavi kao spomen na svoju neispunjenu ljubav.

Narcis

Narcis je bio lijepi mladić iz Tespije u Beotiji u kojeg su se i djevojke i mladići zaljubljivali čim bi ga vidjeli. Ali, on je bio potpuno bezosjećajan i sve ih je odbijao. Kad se nimfa Eho zaljubila u njega, budući da nije mogla izreći svoje osjećaje, samo je ponavljala njegove riječi. Kad ju je čuo, Narcis je pobjegao od nje. Shrvana od boli zbog neuzvraćene ljubavi, izgarala je dok na kraju od nje nije ostao samo glas. Šumske su se nimfe naljutile na Narcisa zbog smrti svoje prijateljice i zamolile su božicu Nemezidu da ga kazni, ali tako da mu ljubav ne bude neuzvraćena. Jednog je dana Narcis naišao na mirno jezero i, kad je kleknuo jer se želio napiti vode, ugledao je prvi put svoj lik. Odmah se zaljubio tako da više nije htio otići. Jednog je dana bio toliko opčinjen da je upao u jezero i utopio se. Na tom su mjestu šumske nimfe našle lijepi cvijet i nazvale ga po njemu – narcis.

 …………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).