Posljednji sud

■ Na “Posljednjem sudu” (naslikanom u Sikstinskoj kapeli) slavni je Michelangelo(1475. – 1564.) naslikao među osuđenicima u paklu i nekog kardinala. Nakon pritužbe kardinala papi, Papa Leo X. zamolio je slikara da promijeni kardinalovo lice, a on je odgovorio:

– A ne, iz pakla nema spasa!

Kada je kardinal došao papi vidjeti kako je protekao razgovor sa slikarom, papa mu je odgovorio:

– Da Vas je Michelangelo stavio u čistilište, tada bih Vas još mogao spasiti. Ali, stavio Vas je u pakao, a tamo moja riječ ništa ne vrijedi.

Posljednja večera

■ Kada je François I 1515. godine ušao u Milano, vidio je Leonardovu sliku “Posljednja večera” u blagovaonici samostana Santa Maria delle Grazie. Fasciniran prirodnošću i živošću likova, njihovom mimikom, držanjem tijela i dramatičnim izrazom, naredio je da se cijeli zid na kojemu je naslikana slika prenese u Francusku. Ali, kad su ga upozorili da bi tada moglo doći do oštećenja slike, odustao je od te zamisli. Ali, naredio je da se načini kopija.

Bitka u zaljevu Chesme

Jacob Philipp Hackert: Uništavanje turske flote u zaljevu Chesma

■ Zaljev Chesma (Çeşme), na području između zapadnog vrha Anatolije i otoka Chiosa, bio je poprište bitke između ruske carske vojske i otomanske vojske. Tijekom borbe Rusi su zapalili nekoliko turskih brodova, što je izazvalo širenje požara s broda na brod pa su Turci izgubili 16 brodova, a Rusi jedan. Želeći ovjekovječiti taj uspjeh carske mornarice, carica Katarina II. naručila je od njemačkog slikara Jacoba Philippa Hackerta (1737. – 1807.) sliku tog događaja. Slikar je odgovorio carici da bi je rado naslikao, ali nikad nije vidio brod u plamenu. Carica je poručila slikaru da ode u talijansku luku Livorno, gdje su bili usidreni ruski brodovi. Naredila je da se brod Sv. Barbara zapali kako bi slikar vidio veliki brod sa 60 topova u plamenu i dobio nadahnuće za traženu sliku. Dobivši nadahnuće, slikar je sljedeće dvije godine naslikao još 11 velikih slika koje su u Peterhofu, ljetnom carskom dvoru (naziva se ruskim Versaillesom) u dvorani posvećenoj bitci kod Chesme.

Apel i Aleksandar Veliki

Giovanni Battista Tiepolo: Aleksandar Veliki iCampaspe (njegova ljubavnica) u Apelesovom studiju

■ Najveći slikar stare Grčke, Apel, Apeles (? – 324. pr. Kr.), koji je živio na dvoru Aleksandra Velikog, načinio je kraljev portret na velikom platnu. Aleksandar nije baš bio zadovoljan tim radom, tvrdeći kako nije pogođena sličnost (Ptolomej u svojim kronikama piše da je slikar odveden na sud zbog tog portreta). Dok je Apel na sve načine nastojao uvjeriti kralja da griješi u ocjeni, sluga je doveo konja koji je počeo zadovoljno rzati čim je ugledao sliku. Na to je Apel rekao Aleksandru:

– Ovaj Vaš konj se izgleda bolje razumije u slikarstvo nego Vi.

Apel i postolar

Jacques-Albert Senave: Apeles i postolar
■ Flamanski slikarJacques-Albert Senave (1758. – 1823.) naslikao je zgodu tog istog slikara Apela s postolarom. Apel je izložio jednu svoju sliku i sakrio se iza nje kako bi mogao čuti komentare prolaznika. Jedan obućar je zamjerio što obuća nije dobro naslikana i Apel mu je bio zahvalan i odlučio to popraviti. Ali, kada je isti obućar počeo zamjerati i nekim drugim stvarima, slikar iziđe iz skrovišta i ljutito ga ukori riječima:

– Obućar neka ne sudi iznad cipele (Ne sutor supra crepidam).

Guernica

Pablo Picasso: Guernica

■ Godine 1937. njemački Luftwaffe, nacistički saveznici generala Franca, izveli su bombardiranje gradića Guernike u Baskiji, s katastrofalnim posljedicama, a stradali su samo nedužni civili. Kao protest protiv tog njihovog postupka, Picasso je naslikao “Guernicu”.

Jednom je neki njemački časnik, pripadnik Gestapa, posjetio njegov atelje u Parizu, tijekom Drugog svjetskog rata, i na zidu ugledao fotografiju Guernice.

– O, Vi ste ovo učinili? – zapitao ga je njemački časnik.

– Ne, nisam ja, Vi ste! – odgovori mirno slikar.

Portret  Jana Paderewskog

Edward Burne-Jones: Portret Jana Paderewskog, 1892.

■ Engleski slikar i grafičar Edward Burne-Jones (1833. – 1898.) oslikavao je prozore katedrale sv. Filipa u Birminghamu, St. Martin u Bull Ringu, crkve Svetog Trojstva, Sloane, Crkve sv. Martina u Bramptonu, s čestim motivima anđela. Kad je jednom u Londonu vidio velikog poljskog pijanista i državnika Ignjaca Jana Paderewskog kako šeće ulicama, odjurio je prijateljima i ispričao im kako je vidio anđela koji je sišao na zemlju. Paderewski ga se toliko dojmio da ga je poželio naslikati. Ubrzo nakon toga bili su predstavljeni jedan drugom i, kao rezultat, nastao je čuveni portret Paderewskog.

Stavrosov portret

■ Grčki brodarski tajkun, multimilijarder Stavros Niarchos (1909. – 1996.) zatražio je od slikara Salvadora Dalija da naslika njegov portret. Dali je zatražio 15.000 dolara za portret. Ali, Stavros kao poslovni čovjek nije imao vremena za poziranje pa je rekao Daliju da će otputovati čim mu nacrta prvu skicu lica. Dalija je to uvrijedilo pa je slavni slikar ispod Stavrosovog lica nacrtao neugledno obnaženo muško tijelo. I ne samo to, zatražio je 25.000 dolara za svoju sliku. Škrti brodovlasnik na to nije pristao i žestoko se posvađao sa slikarom. Ali, Dali se dosjetio i sliku ponudio Niarchosovom najvećem suparniku Aristotelu Onassisu za 50.000 dolara. On ju je kupio i postavio u blagovaonici. Kad je jednom pozvao Stavrosa na ručak, ovaj je problijedio vidjevši na zidu sliku. Zapitao je Onassisa bi li mu je prodao.
­– Može, za 75.000 dolara – smiješeći se odgovorio je Onassis.
Tako je škrti Niarchos platio svoj portret pet puta više od dogovorene cijene i odmah ga sakrio da ga nitko ne vidi.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).