Broj 13 u mnogim se kulturama smatra nesretnim brojem i danas. Mnogo je legendi o tome. To je vjerovanje nastalo davno. U starom je Babilonu najznačajniji broj bio 12. Kao što je poznato, Babilonci su godinu dijelili na 12 mjeseci, dan i noć na 24 sata (odnosno 12 dvostrukih sati). Osim toga, broj 12 mogao se bez ostatka podijeliti na dva, tri, četiri i šest dijelova, pa je bio vrlo pogodna jedinica mjerenja. Ali, s brojem 13 bilo je sasvim drukčije. On nije bio pogodan za dijeljenje ni s jednim brojem pa su pri računanju s njime često nastajale svađe, čak i tučnjave. Zato su ovaj broj nazivali „vražje tuce” ili nesretni broj.

Prema nordijskoj legendi, na jednom banketu u Valhali (sjedištu bogova) pojavio se zli bog Loki (bog spletki i prevare). Na prijamu je bilo 12 gostiju i Loki je, nepozvan, bio 13. On je nagovorio slijepog boga Hodura da baci koplje izrađeno od imele na svog brata, omiljenog boga Baldera i da ga ubije. Zbog toga je u tim krajevima broj 13 postao nesretan. Tako je u mnogim starim europskim religijama bilo 12 dobrih bogova, a loš bog nazivan je 13. bogom.

Jedna je od poznatijih i ona priča o Posljednjoj večeri. Na večeri je bilo 13 ljudi za stolom, uključujući Isusa, a Juda se smatra 13. gostom. Tog se broja Francuzi najviše plaše kad se okupe za stolom u blagovaonici. Ako ih je za stolom baš trinaestero, vjeruju da će se najmlađemu među njima dogoditi nešto loše.

S druge strane, Kinezi se uopće ne boje tog broja. Za njih je zastrašujući broj 4. Razlog je u jeziku. Kad se izgovori ovaj broj, zvuči slično kao riječ „smrt” odnosno „nesreća”. Praznovjerje je kod nekih čak toliko da odbijaju zakoračiti na četvrti kat bilo koje zgrade. Mnoge bolnice u Kini uopće nemaju četvrti kat (treći se kat označava kao 3A, a četvrti kao 3B). Broj 13 također se smatra nesretnim, jer zbroj znamenaka ovog broja iznosi četiri.

Ni u Japanu ne vole broj četiri, jer vjeruju da donosi nesreću. Za američke Indijance to je bio broj savršenstva. U grčkoj je mitologiji broj četiri bio Jupiterov broj, simbol zaštite i prava. U Bibliji predstavlja sveobuhvatnost, univerzalnost, kao četiri strane svijeta ili četiri vjetra…

U staroj se Kini broj 8 smatrao veoma sretnim i čarobnim. Mislite da su Olimpijske igre u Pekingu slučajno počele 8. 8. 2008. točno u 8.08. sati? Kinezi ga koriste svakodnevno gdje mogu (za adresu, datum vjenčanja, telefonski broj, u restoranu je obično osam stolaca oko okruglog stola, a onaj tko kupuje stan za stan na 8. katu morat će izdvojiti malo više novca… I svi brojevi koji sadrže osam (a naročito 88) prema kineskom su vjerovanju također sretni brojevi.

U Hramu neba ograđeno dvorište ima oblik osmerokuta. Svaka razina hrama ima osam stuba, nakon kojih je širi dio pa onda opet po osam stuba. Ovim se stubama penju oni koji su stekli Božju milost. Za one koji to nisu, namijenjen je poseban ulaz sa sedam stuba. Gosta koji nije osvojio carsku milost, nakon što bi se popeo uza sedam stuba, ne primijetivši zamku, snašla bi nesreća.

U staroj su Mezopotamiji vjerovali da je sve uređeno prema broju 7. Mezopotamski astronomi znali su za sedam planeta (Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn, Mjesec i Sunce), postojalo je sedam nebeskih sfera, sedam je zidova okruživalo podzemni svijet (zato su mnoge svete kule zigurati imali po sedam stepenastih katova). To se dugo održalo u antičkom svijetu. Bilo je sedam gradova od kojih je svaki tvrdio da je rodno mjesto glasovitog pjesnika Homera, sedam vrata staroga grada Tebe, sedam svjetskih čuda, sedam brežuljaka starog Rima, sedam rimskih kraljeva, sedam grčkih mudraca, sedam dana u tjednu… Ovo mezopotamsko vjerovanje u broj sedam prenijelo se preko stare Atene i Rima i u rano kršćanstvo (sedam smrtnih grijeha, sedam svetih tajni, sedam darova Duha Svetoga…), što je bilo nastojanje da se u svakoj pojavi nađe neka harmonija, najviše u astronomiji, matematici i glazbi.

Drevne vjerske filozofije naučavale su da je broj 3 sveti broj, jer tri „majke”, odnosno tri elementa vladaju svemirom: voda, vatra i zrak. Iz toga se u kasnijim stoljećima razvilo praznovjerno poštivanje broja tri. U pričama je kralj imao tri kćeri ili tri sina, junaci iz priča morali su proći tri iskušenja, a postojala je i uzrečica „tri puta Bog pomaže”. U grčkoj i rimskoj mitologiji mnoge su predaje vezane uz broj tri. Bile su tri Parke, pas čuvar podzemlja imao je tri glave, proročica Pitija sjedila je na zlatnom tronošcu, bog mora Posejdon nosio je koplje trozubac…I glasoviti francuski pisac Victor Hugo obožavao je broj tri. Napisao je: „Tri je savršen broj. Između jedinstva i broja tri veza je ista kao između promjera i kruga, a tri je između ostalih brojeva isto što i krug među ostalim likovima. To je jedini broj koji ima središte. Ostali brojevi samo su elipse s dva žarišta. Odatle jedinstvenost broja tri: ako zbrojimo znamenke bilo kojeg broja djeljivog s tri i zbroj je djeljiv s tri.”

Vjerujete li u moć brojeva ili ne? Svatko od nas ima neke drage brojeve za koje vjeruje da mu nose sreću. To uglavnom vezuje za neke osobe ili događaje koji su se zbili na određene datume. Neki su im brojevi draži od drugih pa ih biraju, ako to mogu, kod registracije automobila, novoga telefonskog broja ili uplaćivanja lota… Pa, pokušajte i vi!

……………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin nastavnica je mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za sedmi i osmi razred. Voditeljica je Županijskoga stručnoga vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).