Katica Konstantinović već 15 godina radi kao učiteljica. Radi u Osnovnoj školi Nikole Tesle, Mirkovci. Iako je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske. Ovo je najnovija kolumna na Školskom portalu – učitelji od listopada 2016. godine svake srijede mogu pratiti događaje iz simpatične učionice i prijedloge ove kreativne učiteljice.
KREATIVNI KUTAK UČIONICE
Zec Lupko i mrkvice
objavljeno: 1. travnja 2019.

Ponovno se radi o MNOŽENJU JEDNOZNAMENKASTIH BROJEVA, no vjerujem da se može „prepraviti“ na zbrajanje i oduzimanje.

Za igranje je potreban sljedeći materijal:

  • okrugla ploča za igranje (koju ćete si moći preuzeti)
  • karte za igranje (to ćete si sami izraditi)
  • dvije figurice za igranje
  • dva do šest igrača.

■ Zašto nemam karte u digitalnom formatu?

Zato što sam si ih sama izradila. Uspjela sam nabaviti (a zahvaljujući dobrim ljudima) dosta „praznih karata“, odnosno, bijelih, na rubovima zaobljenih kartončića koji izgledaju poput igraćih karata pa sam po njima crtala i pisala brojeve flomasterima.

  • Na karte sam ispisivala brojeve koji mogu biti umnošci dvaju brojeva od 1 do 10: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 12, 14, 15, 16, 18, 20, 21, 24, 25, 27, 28, 30, 32, 35, 36, 40, 42, 45, 48, 49, 50, 54, 56, 60, 63, 64, 70, 72, 80, 81, 90 i 100.

Neke od brojeva sam dva puta pisala tako da bih u konačnici imala više karata za igru.

■ Na četiri karte sam nacrtala mrkvu – to su „džokeri“

Ukupno imam 54 igraće karte.

Za kretanje po ploči potrebne su dvije figurice, neovisno o tome koliko igrača igra. U mojoj igri skakuću Lupko i njegova draga zečica (moći ćete ih preuzeti).

■ Kako igrati?

Karte promiješati i staviti ih pored okrugle ploče za igru. Pored karata su i obje figurice.

Svaki igrač uzima po pet karata i njih samo on može vidjeti. Igru počinje najmlađi igrač (ili po dogovoru).

Prvi igrač stavlja jednu kartu (po želji) u središte ploče za igranje, a figurice postavlja na polja tako da figurice predstavljaju dva faktora koji daju umnožak na karti. Na primjer, igrač izbacuje kartu s brojem 42, a figurice postavlja na polja 7 i 6 (jer je 7 ∙ 6 = 42).

Igru nastavlja sljedeći igrač, koji zatim izbacuje kartu koja ima veze s brojevima na kojima su figurice. Na primjer, figurice su na poljima 6 i 7. Igrač bi trebao izbaciti kartu na kojoj je ili višekratnik broja 6 ili broja 7. Recimo da igrač ima kartu s brojem 12. Izbacuje kartu u sredinu, a figuricu koja je na polju 7 premješta na polje s brojem 2. Sada je na sredini ploče karta s brojem 12, a figurice su na poljima 2 i 6 jer je 2 ∙ 6 = 12.

Ako igrač nema kartu koji bi mogao izbaciti, vuče jednu iz špila, a igru nastavlja sljedeći igrač.

Zbog jedne karte se smije pomaknuti samo jedna figurica.

Obje figurice je dopušteno premještati u jednom potezu ako igrač ima kartu s mrkvom, odnosno, „džokera“. Samo kada je izbačen „džoker“, dopušteno je pomaknuti obje figurice.

Igra završava kad prvi igrač potroši sve karte iz ruke.

Ako ponestane karata za izvlačenje, a igra nije gotova, dopušteno je karte iz sredine promiješati i staviti sa strane za izvlačenje.

Igru sam napravila i u inačici za dječake pa se dječaci igraju s psima iz crtanog filma „Tajni život ljubimaca“ (njihov „džoker“ je kost), a djevojčicama preostaje Lupko iz crtanog filma „Bambi“.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.

…………………………………………………………..