Kuc-kuc, top-top, tres, bum, ide po jami perkmanedec! Perkmandec ide! Patuljci iz usmenih predaja Podravine.

Podravina – prostrana nizina uz rijeku Dravu. Šume, klanjci, brdoviti obronci, plodne ravnice, bilogorski rudnici, brza i nepredvidiva Drava, jezera, močvare i izvori vode, mjesto su susreta čovjeka s nadnaravnim bićima, i potrebe da pričanjem priča, koje su se naraštajima prenosile s koljena na koljeno, podijeli doživljaj svijeta s drugima. Upravo su glavni protagonisti tog svijeta danas dio popularne kulture dostupne na festivalima, u pričama, slikovnicama, predstavama, medijima, glazbi, videoigricama i izložbama poput izložbe Ive Lulić koja je potakla interes učenika 2. c razrednog odjela OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“ za zavičajem, njegovim prirodnim ljepotama, kulturnom baštinom i usmenim predajama.

Najveći su interes i znatiželju izazvali patuljci, možda od svih bića najbliži djeci, jer su im već poznate predodžbe malih rudara iz Disneyevog animiranog filma Snjeguljica i sedam patuljaka te lik Malika Tintilinića, najpoznatijeg Domaćeg iz Šume Striborove Ivane Brlić Mažuranić.

U bilogorskim rudnicima, u Glogovcu, obitavao je Petzoldtov zemaljski duh rudarskog okna, mali čovječuljak s bradom, po spodobi patuljak i kobold, čas mrk, čas mio, što odgovara opisu njegove naravi iz podravskih usmenih predaja, bergmandla, perkmandeca koji je s lampašem u ruci hodao po rudarskim jamama. Njegovu prisutnost nagovještavalo je kuckanje ili sitan topot koraka, a ponekad i urušavanje zemlje pa su to mjesto rudari zatvarali drvenim križem. Promjenjive je naravi, njegov oblik nije stalan, znao se pojaviti u liku inženjera ili rudara. Spreman je pomoći, čuvar je blaga, mogao je odvesti rudare do žile bogate rudama, ali im je nadnaravnom moći znao i napakostiti raznim nestašlucima i nepodopštinama pa se često moglo čuti i upozorenje rudara na prisutnost perkmandeca rudarskoj jami: „Ide po jami perkmandec!“ ili „Perkamndec ide! Čuvaj se!“ koje je pozivalo na oprez jer ga se zbog promjenjive naravi trebalo i čuvati.

Osim u rudniku patuljci se javljaju na oranicama, u dvorištima i vrtovima kuća gdje kopaju i po zemlji, i pomažu ljudima oko čuvanja blaga (žita, stoke). Prekmandecu je sličan mali s crvenom kapicom, lik dječaka u dobi šest do sedam godina, odjevenog u odjeću zemljanih boja s crvenom kapicom na glavi. On se javlja na poljima, u dvorištima, u blizini hambara i žena koje se bave proizvodnjom mlijeka i mliječnih proizvoda, a po predaji je čuvar blaga zakopanog u zemlji i vrtovima, ali i onog koje se nalazi u hambarima i stajama. Usmene predaje o patuljcima iz zavičaja potakle su urođenu radoznalost djeteta za vlastitu okolinu i događanja oko njega.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Na radionicama usmenih predaja o patuljcima, koje su potakle maštovitost, kreativnost i inspirirale ih za stvaranje likovnih radova pod mentorstvom učiteljice Đurđice Pošte, učenici su se upoznali sa zavičajem, lokalnim stanovništvom, običajima, pričama i legendama.

Dječji likovni radovi postali su dio izložbe „Patuljci u zavičaju“. Izložbom dječjih radova u Galeriji „Mijo Kovačić“ ponovo se budi uspavana nematerijalna baština koja se primjereno promiče i popularizira te izložbeni prostor na trenutak postaje pozornica na kojoj se očima djece otkriva oku nevidljiv svijet patuljaka iz usmenih predaja Podravine.

Radove su izradili učenici 4. c razrednog odjela Osnovne škole ,,Antun Nemčić Gostovinski” Koprivnica: Marija Bunić, Mia Marković, Petar Lovrenčić, Lovro Dolenec, Ivano Peić, Jana Martinušić, Ema Vrbanić, Leon Rus, Patrik Ferčec, Franka Novak, David Vrbanić, Lara Kolar, Tia Lončarek, Fran Posavec, Korina Kovač, Marta Popijač, Pavao Tomić, Fran Kovač, David Kukec, Lora Marković, Zoa Mlinarić, Marta Kolarek, Borna Roža, Ivano Peić, Ozana Kapus i učiteljica Đurđica Pošta.

Marija Mesarić o svemu nam je rekla: „Kad smo krenuli u ovu avanturu, bili smo slični našim današnjim patuljcima koje smo odlučili pokazati svojim prijateljima, roditeljima i svima onima koji su nekad kao djeca maštali i sanjali o njima. Koliko ste često zamišljali da postoje? U šumi, vrtu, kući, sobi… Učiteljica je često govorila da imamo patuljka koji nam pomaže kod pisanja domaće zadaće, kad smo tužni, sretni… Skriva se u našoj torbi, sobi, prati nas na putu od kuće do škole, pomaže nam. Bila je to njezina priča kako bi nas onako male i zbunjene razveselila…i vjerovali smo. Želim da se svi naši dragi gosti, koji su nas došli podržati u predstavljanju ovog projekta, vrate na trenutak u prošlost, djetinjstvo, vrijeme kad su se kao mali igrali na livadi, šumi i slušali zvukove u prirodi zamišljajući mala čudna bića koja nas negdje iza nekog drveta, grma ili kuće promatraju. Naše patuljke iz zavičaja, koji žive u bilogorskim šumama, oko okna rudnika u Glogovcu, nitko nije vidio. Vjerujemo da postoje još i danas, podsjećaju na prošlost. Skrivaju se iza drveća, preskaču preko potoka, ljuljaju se u krošnjama drveća. Šalju nam pozdrave u zvukovima vjetra, maglovitim jesenskim jutrima i tmurnim kišnim oblacima. Zato vas molim kad hodate šumom, poljem ili vrtom, budite tihi i slušajte zvukove koji dolaze iz daljine. Da, upravo se to javljaju patuljci koji podsjećaju odrasle da se vrate u djetinjstvo kad su i oni kao mali bili nestašni, zaigrani isto kao i mi sada. I pazite, zatvorite oči, maštajte jer oni su tu negdje iza vrata, ispod torbe, sjede i slušaju priču učenika 4. c razrednog odjela Osnovne škole ,,Antun Nemčić Gostovinski“ Koprivnica.“

■ Piše: Đurđica POŠTA, učiteljica | OŠ Antun Nemčić Gostovinski, Koprivnica ■ Volim u učenika otkrivati onaj dio koji još nije otkriven, a likovni je izričaj upravo pravo mjesto za to. U svojih učenika volim poticati tu krativnost, volju i pozitivnu sliku o sebi. Moji učenici, bivši i sadašnji, primili su veliki broj međunarodnih, državnih i županijskih nagrada. ■