„Teško je ne zamijetiti sličnosti između Prelogova života i života njegova mentora i zaštitnika Leopolda Ružičke: obojica su Hrvati po rođenju, odselili su u Švicarsku nedugo prije rata ili za njega postali su profesori organske kemije na ETH-u, bili su uključeni u istraživanja na prirodnim organskim spojevima i obojica su dobitnici Nobelove nagrade za kemiju.”*

Leopold Ružička rođen je u 13. rujna 1887. u Vukovaru. Školovao se u Osijeku, a kemiju je studirao u Karlsruheu. Zanimljivo je da je Ružička htio studirati kemiju na Saveznome tehničkom institutu (Eidgenössische Technische Hochschule, ETH) u Zürichu, ali se nije mogao upisati zbog nacrtne geometrije. U Njemačkoj je i doktorirao, a potom je s mentorom H. Staudingerom otišao na ETH. Nekoliko je godina boravio u Utrechtu, a onda je pozvan da se vrati na tehnički institut u Zürichu. Od tada radi u njemu i niz godina vodi laboratorij za organsku kemiju. (Prelog ga je na tome mjestu naslijedio i time dosegnuo visinu o kojoj, kako je rekao, „kao student u Pragu nije ni sanjao”.) Ružička se bavio određivanjem struktura ljudskih spolnih hormona i terpena. Nobelovu nagradu dobio je 1939. godine za rad na polimetilenima i višim terpenima. Baveći se terpenima, Ružička je otkrio izoprensko pravilo prema kojem se svaki terpen može rastaviti na jedinice od pet ugljikovih atoma povezanih kao u izoprenu (dvostruke veze mogu mijenjati mjesto ili mogu izostati).

Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu 23. srpnja 1906. Gimnaziju je pohađao u Osijeku i tada je, kako petnaestogodišnjak, objavio i svoj prvi znanstveni rad. Mladi je Prelog pod vodstvom svoga gimnazijskog profesora Ivana Kurije unaprijedio tada upotrebljavanu aparaturu za automatsku titraciju. Kemiju je studirao u Pragu. Kao student u laboratoriju Rudolfa Lukeša počeo je istraživati strukture kinina, kokaina i morfina. Kasnije je, misleći na Lukeša, rekao: „Najbolji način studiranja znanosti jest biti pomoćnik majstoru koji je uzor i u svome polju rada i u svojim osobnim karakteristikama”. Diplomirao je 1928. godine, a već mu je sljedeće godine dodijeljena titula doktora kemije. Zaposlio se u Pragu, u maloj tvornici za proizvodnju laboratorijskih kemikalija. Godine 1935. na poziv Tehnološkog fakulteta dolazi u Zagreb, na mjesto docenta. Našavši se u loše opremljenom laboratoriju i bez uvjeta za kvalitetan znanstveni rad, Prelog je uspostavio suradnju s Tvornicom lijekova Kaštel (iz koje se kasnije razvila PLIVA) i tako našao sredstva potrebna za nabavu opreme i istraživački rad. Okupivši grupu suradnika, pokrenuo je istraživanja na sintezi kinina, lijeka protiv malarije, i njemu sličnih spojeva te rad na sintezi „lijepe” molekule adamantana. Iz ratnog Zagreba otišao je 1941. godine u Zürich, u Ružičkin laboratorij.

Početak Prelogova znanstvenog rada obilježen je sintezom prirodnih spojeva. Pritom se Prelog susreo s problemom stereoizomera i tako započeo rad na području stereokemije, kojemu je dao i svoje najznačajnije znanstvene doprinose. Nobelovu nagradu dobio je 1975. godine za istraživanja stereokemije organskih molekula i reakcija.

Ružička i Prelog bili su dva čovjeka vrlo različitih osobnosti. Dok je Ružička vodio laboratorij „čvrstom rukom”, Prelog je uveo rotirajuće vodstvo laboratorija između nastavnika. Kako je rekao, „nikad nije volio donositi odluke koje utječu na druge ljude”. Sebe je smatrao građaninom svijeta. ETH u čast Ružički i Prelogu svake godine dodjeljuje medalje koje nose njihova imena. Nagrade za mlade znanstvenike, nazvane njihovim imenima, svake godine dodjeljuje i Hrvatsko kemijsko društvo.

■ Detaljnije informacije o ta dva velika čovjeka potražite na internetskim stranicama:

http://nobelprize.org/

http://knjiznica.irb.hr/hrv/znanstvenici/ruzicka.html

http://knjiznica.irb.hr/hrv/znanstvenici/prelog.html

……………..

Zanimljivost iz udžbenika Petrović Peroković, V., Halasz, I., Turčinović, D.: Kemija ugljikovih spojeva, udžbenik kemije za 4. razred gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2009.

……………..

*J. I. Seeman, iz predgovora knjizi V. Preloga: Moja 132 semestra studija kemije, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2007.

……………..

Priredio: Goran BUKAN