Udaljavanje s nastave neizbježna je mjera koju engleski kolega ni po čemu ne dovodi u pitanje. Naravno, nije riječ o bilo kakvu udaljavanju s nastave, nego o kontroliranom postupanju u kontroliranim uvjetima. Kao takvo, ono je uobičajeno u školskoj praksi zemlje u kojoj živi i radi. No, što učiniti ako se potreba za udaljavanjem učenika nastavlja? U kojem je dijelu postupanja nastao kratki spoj odnosno zašto izabrani pristup ne rješava problem te poboljšanje nije na vidiku?

„Odgovor ne može biti (…) takav da svu odgovornost svalimo na učenika i njegov odgojni tim. Iako je nužno djecu eksplicitno poučavati da budu pristojna i lijepo se ponašaju u gotovo svim situacijama, nerealno je od učenikâ očekivati da sjede nijemo i tiho na nastavi koju ne razumiju.“

Više možete pročitati u nastavku.

Tekst Kako bi škole trebale reintegrirati učenike koji su udaljeni s nastave? profesora i autora Marka Ensera objavljen je na mrežnoj stranici Teaching it Real.

Posljedica po učenike koji se ne ponašaju dobro udaljavanje je i izostajanje s nastave u većoj mjeri negoli se to događa s ostalim učenicima.

Samo po sebi to nije ništa loše.

Ako se učenici ponašaju remetilački i ne žele promijeniti ponašanje kada ih se na to pozove, ne udaljiti ih s nastavnoga sata značilo bi napraviti štetu ostalim učenicima. Ako nisu usredotočeni na ono što uče, tada ostaviti ih na nastavi ne znači dobrobit ni njima samima.

To prestaje biti dobrim rješenjem kada učenici, koji bivaju redovito udaljeni s nastave, ne dobivaju potporu u postizanju boljeg ponašanja na nastavi na kojoj imaju poteškoća i koju ne uspijevaju svladati.

Moglo bi se učiniti da je riječ o proturječnu stavu, ali nije.

Ne postoje škole čiji sustavi uklanjanja učenika s nastave mogu potvrditi da tim učenicima više nije potrebna daljnja pomoć. S druge strane, postoje znatne razlike u tome kako pojedine škole pristupaju dok nastoje pomoći tim mladim ljudima da se bolje ponašaju i da više nauče.

Loš način je što neke škole vrše pritisak na učitelje da smanje broj udaljavanja učenika s nastave. Taj naoko logičan pristup srozava očekivanja vezana uz ponašanja za sve sudionike te vrlo brzo može uzrokovati opću eroziju primjerenih obrazaca ponašanja unutar cijele škole.

Mnogo je razumnije nastojati unaprijediti ponašanje, što će značiti sadržajno poboljšanje same škole, a smanjivanje broja udaljavanja učenika s nastave bit će dobrodošla posljedica.

Zašto uobičajena postupanja u pravilu završavaju neuspjehom?

Uobičajen je pristup usredotočenost na djetetovo ponašanje. Mnogo je načina na koje škole to prakticiraju, kao što su mentorske sesije, školska izvješća, kognitivno-bihevioralna terapija, vježbe igranja uloga, i mnoga, mnoga druga. Cilj svih njih poučiti je učenika da čini  bolje izbore.

Ti načini mogu imati učinka, ali sami po sebi u pravilu doživljavaju neuspjeh.

Ono što često nedostaje kurikularni je fokus na ono što učenik propušta dok je udaljen s nastave te kako se te praznine popunjavaju. Ako se to ne učini, predmet s kojeg je učenik često udaljen i odsutan, vrlo mu brzo postaje nerazumljiv. Korisna analogija mogao bi biti dug i zamršen film ili mini-serija. Kako bi netko mogao nastaviti gledati filmski sadržaj ako svakih petnaest minuta napušta prostoriju na deset minuta? Vrlo brzo izgubio bi nit i došlo bi do isključenja.

Najiskusniji učitelji imaju anegdotalne dokaze tomu u prilog – učenike s dugim dosjeima lošega ponašanja koji nikad nisu prouzročili nijedan izgred na njihovoj nastavi. U pravilu prebrzo zaključujemo da takav slijed događaja ima nešto s učiteljevim generičkim vještinama upravljanja razredom, a pravi je razlog u tome da, što dulje učenici ostaju na nastavi, više znaju, što im pak omogućuje razumijevanje onoga što se na nastavi događa i ujedno im olakšava učiniti bolje izbore vezane uz ponašanje.

Ako je nastavni program progresivan i sazdan na sekvencama, rupe u znanju svakako će prouzročiti probleme u nastavku. Kurikul koji dopušta učenicima da upadaju na nastavu i odlaze s nje, bio bi onaj koji se ne gradi na znanju.

Izostanak stvara pakleni krug u kojem loše ponašanje vodi u udaljavanje s nastave, što dovodi do neshvatljivosti lekcije, što dalje vodi do sve lošijega ponašanja koje uzrokuje novo udaljavanje s nastave.

U najtežim slučajevima učenici upiju naučenu bespomoćnost te odlaze na nastavu s osjećajem da je udaljavanje neizbježno, što ih potiče na loše ponašanje te učvršćuju osjećaj ogorčenosti spram profesora i samog predmeta.

Što učiniti?

Što se može učiniti po tome pitanju?

Odgovor ne bi nikada smio biti smanjivanje očekivanja vezanih uz ponašanje, kao ni ostavljanje učenikâ na nastavi bez obzira na to što su učinili.

Kada bismo tako postupili, ne bismo napravili ništa za učenike koji se ponašaju loše (i pritom ionako ništa ne uče), a usporili bismo, ili i potpuno upropastili učenje onih koji se ponašaju dobro. To uzrokuje frustracije i ljutnju te može voditi u smjeru sve većega broja djece koja pristupaju lošem ponašanju.

Odgovor ne može biti ni takav da svu odgovornost svalimo na učenika i njegov odgojni tim. Iako je nužno djecu eksplicitno poučavati da budu pristojna i lijepo se ponašaju u gotovo svim situacijama, nerealno je očekivati od učenikâ da sjede nijemo i tiho na nastavi koju ne razumiju.

Potpun odgovor, kako to uobičajeno biva, uključuje nastavni program.

Potrebno je postaviti još neka pitanja.

Koje je znanje potrebno učeniku kako bi sudjelovao na sljedećem satu nakon izostanka ili niza izostanaka? Kako će učenici koji nisu bili nazočni na satu, iz bilo kojega razloga, steći to znanje? Kako će učitelj biti siguran da učenik koji se vraća na nastavu nakon udaljavanja, jest sposoban izvršiti prvi zadatak i sve ostale koji slijede za njim? Kako će znati da je dijete zadržalo nit nastavnoga sadržaja i da može pratiti nastavu?

To je nezgodno područje.

Teško je učeniku koji nije bio nazočan na složenom i obrazovno zahtjevnu satu, da ga nadoknadi, ali bitno je uočiti da što dulje izostaje s nastave, provalije su sve veće i teže s ponovno pridružiti. Biti jasan i promišljen u spoznaji što je u nastavnome programu neizostavno, može pomoći. Kao što mogu pomoći i organizatori znanja te mrežni kvizovi i orijentacijske pisane provjere te vježbe. Kao i usredotočeno precizno poučavanje znanja potrebno učeniku koji mu se vraća. U pojedinim predmetima, osobito onima čiji sadržaji nisu ustrojeni hijerarhijski, katkad bi bilo mudro zadržati učenika koji je mnogo toga propustio do iduće nastavne jedinice, iako takve odluke treba dakako donositi samo iznimno.

Bez obzira na svu potporu, neizostavan je učitelj u učionici

Pa i tada kada su svi ti koraci napravljeni, nema dvojbe da je i dalje mnogo toga što učitelj mora napraviti u učionici kako bi reintegrirao učenika koji je dulje izostao. To bi smjelo samo sasvim iznimno značiti da se moraju promijeniti očekivanja ili da se mora napraviti nešto radikalno različito od onoga što se radi s drugim učenicima u odjelu. U pravilu je to nešto sasvim uobičajeno kao što je obazrivost vezana uz postupanja „Vidim kako radite“, „Nema odstupanja“ i „Svi pišu“. To znači provjeru i dvostruku provjeru je li učenik koji se vratio otvorio pravu stranicu u udžbeniku i čita li dok i svi drugi učenici u razredu čitaju, i to znači ustrajati i biti beskompromisan u poklanjanju potpune pozornosti.

Uz spoznaju da je učeniku samopouzdanje vjerojatno nisko, značilo bi da će učitelj naći pravi način pohvale i spomena dobroga ponašanja kao nečega što je od pomoći. I, najvrjednije od svega, učitelj mora naći put da se učenik što prije osjeća prihvaćeno i uključen u pravila koja vrijede i za sve ostale učenike u odjelu, stoga je bitno pretjerano ga ne hvaliti na način da to donosi neželjenu pozornost te osjećaj dodatne otuđenosti od drugih učenika te različitosti i odvojenosti spram njih.

Ono što svako dijete najviše želi jest uklopiti se među svoje vršnjake. Moramo im to olakšati koliko god možemo, osobito s obzirom na činjenicu da dijete o kojem u ovome članku govorimo, već se ionako osjeća drukčijim.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Mark Enser, profesor i autor ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: Teaching it Real – mrežne stranice namijenjene obrazovnim temama ■ izvornik: teachreal.wordpress.com ■