Mala promjena rječnika može učenicima pokazati da su pogreške korisne i da borba s izazovnim materijalom može biti produktivna.

LAKO – To je učestala riječ u obrazovanju. Učitelji često znaju pitati svoj razred žele li „lagani test“ ili „teški test“. Oni suptilno sugeriraju učenicima da su oni sasvim sposobni riješiti određeni zadatak zbog toga što se radi o „laganom“ zadatku.

Iako je često izgovorena u ohrabrujućem tonu, riječ „lako“ može biti opasna za uspjeh učenika. Upotreba te riječi u učionici može dovesti do manjeg samopoštovanja i samopouzdanja te rezultirati nerazumijevanjem određene teme.

Kada učitelj za neku temu kaže da je „laka“, on time postavlja standard koji neće svi učenici moći zadovoljiti.

Kao nastavnici, često smo pobornici diferenciranog poučavanja, inkluzivne učionice te podupiranja učenika u različitim stilovima učenja. Upravo zbog toga što znamo da se sposobnosti učenika razlikuju, može se dogoditi da katkad nenamjerno rangiramo materijal. Ako učitelj kaže učeniku koji ima poteškoća pri čitanju da završi roman, učeniku s diskalkulijom* da radi na svojoj tablici množenja ili učeniku koji pati od socijalne anksioznosti da završi svoju oralnu prezentaciju te ako pritom opiše te zadatke kao „lagane“ – on time nenamjerno sprječava uspjeh svojih učenika.

Kada učenici čuju da će nešto biti „lako“, oni se osjećaju uzbuđeno i žele sudjelovati. Motivirani i spremni, oni dobivaju zadatak i gotovo trenutačno doživljavaju razočaranje. Neizbježno, neće svi učenici smatrati neku aktivnost „lakom“, stoga postoji mogućnost da će se oni koji imaju poteškoća osjećati inferiornije. Tada počinje samokritika: „Zašto ne razumijem ovo? Jesam li glup? Što radim krivo? Mislio sam da bi ovo trebalo biti lako.“ Zbog straha da će se osramotiti, ti učenici ne žele zatražiti pomoć, što ih ostavlja s nedovršenim zadatcima i niskom razinom samopouzdanja. Umjesto da kažete za neki zadatak da je „lagan“, evo nekoliko boljih fraza koje možete izreći:

„Vježbom do savršenstva.“

Možda se čini kao klišej, ali fraza „Vježbom do savršenstva“ je istinita. Što više vremena učenik uloži u neku specifičnu vještinu ili proces, to je vjerojatnije da će biti uspješniji u primjeni te vještine. Ohrabrite učenike da vježbaju određenu vještinu – sami, kod kuće, u grupama za učenje s prijateljima, ili tako da ostanu u školi nakon nastave – umjesto da umanjujete ili odbacite učenikove poteškoće u određenom području ili predmetu.

„Vi možete to završiti.“

Svi učenici, bez obzira na sredinu iz koje dolaze, imaju područja u kojima su uspješniji. Podsjetite ih na primjer u kojem su bili uspješni da biste pojačali njihovo samopouzdanje. Kad sam poučavala književnost, jedna moja učenica imala je poteškoća s analiziranjem poezije. Podsjetila sam ju na to da je njezino pisanje odlično i da su njezini instinkti dobri. Upotrijebila sam jednostavnu frazu da ju ohrabrim: „Esej koji si napisala o Tramvaju zvanom žudnja bio je fantastičan. Pokušaj iskoristiti tu istu energiju da bi analizirala pjesmu.“ Identificiranje učeničkih uspjeha omogućuje učenicima da se osjećaju opuštenije kada pristupaju predmetu koji smatraju teškim. Takvo jednostavno preformuliranje pokazuje učenicima da imaju sposobnost koja je potrebna da bi bili uspješni.

„Nema ničeg lošeg u borbi s nekim izazovnim materijalom.“

Ako učenik ima poteškoće s nekim predmetom, podijelite s njim anegdotu o vremenu kada se ista stvar dogodila vama. Ne mora se raditi o istom predmetu, čak ni o istom razredu. Svojim učenicima volim ispričati o borbi s matematikom i o tome kako sam bila dobra učenica, ali matematika mi je predstavljala veliki izazov. Kada s učenicima podijelite osobnu anegdotu o tome kako ste prevladali neki izazov, to demonstrira predanost i pojačava ideju načina razmišljanja koji potiče razvoj**. Podsjetite učenike na to da je proces pokušaja i pogreške prvi korak u prevladavanju bilo kojeg problema u obrazovanoj okolini ili izvan nje. Učenicima možete pokazati da nisu sami u tom pothvatu tako da naglasite ideju da je borba zdrava – to potiče dublje odnose između učenika i učitelja što naposljetku rezultira boljim uspjehom vaših učenika.

„To je lako za mene – ali ja to radim već jako dugo.“

Učitelji katkad nešto kažu sasvim slučajno; ipak, i mi smo samo ljudi. Međutim, mi možemo spasiti situaciju dopunjavanjem standardnog izraz. Dodavanjem fraze „za mene“, vi otvarate dijalog s učenicima i dajete im do znanja da ste stručnjak za to sadržajno područje, stoga naravno da vama to predstavlja manji izazov nego njima. Vi to već godinama učite i mnogo ste više vježbali. Pojačajte objašnjenje izjavom da je odlično ako je nekim učenicima sadržaj lagan, ali i da je apsolutno normalno ako postoje oni kojima predstavlja izazov.

Izbacivanjem ili prilagodbom riječi „lagan“ u učiteljskom rječniku te zamjenjivanjem i dopunjavanjem te riječi pozitivnošću i ohrabrenjem, svojim učenicima pokazujete da su pogreške prihvatljive i da borba može biti produktivna.

■ NAPOMENA ■ autor: Holly Hagman, učiteljica engleskoga jezika i autorica ■ SAD: Edutopia – mrežna zajednica namijenjena obrazovnim temama ■ izvornik: edutopia.org ■

* Diskalkulija je poremećaj učenja matematike koji uzrokuje teže usvajanje matematičkih procesa i rješavanja matematičkih zadataka.

** Način razmišljanja koji potiče razvoj, prema Carol DWECK, jest vjerovanje da možete rasti i razvijati se kao osoba bez obzira na urođene sposobnosti.