Važni datumi u godini
12. SVIBNJA [DRUGA NEDJELJA U SVIBNJU] ■ MAJČIN DAN ■
Jedna riječ za ljubav, snagu, zaštitu, brigu i sigurnost: majka
objavljeno: 10. svibnja 2019.

Sve je počelo 1858. godine u gradiću Websteru u Zapadnoj Virginiji, u SAD-u. Ondje je živjela Anna Reeves Jarvis, koja je željela poboljšati sanitarne uvjete u gradu. Jedne je nedjelje organizirala „Majčin radni dan”. Na taj se način skupljao novac kojim su se kupovali lijekovi i kojim se angažirala pomoć za majke s tuberkulozom. Ovu je tradiciju nastavila i sljedećih godina. Tijekom američkoga Građanskog rata proširila je svrhu „Majčina radnog dana” kako bi se poboljšali sanitarni uvjeti za obje zaraćene strane i za ranjene. To je dovelo do združivanja članova obitelji koje je rat razdvojio. Anni Reeves Jarvis, zahvaljujući njezinu poučavanju o sanitaciji, pripadaju zasluge za spašavanje tisuće života.

Njezina kći, koja se također zvala Anna, nakon majčine smrti 1905. odlučila je život posvetiti majčinu projektu i pokušala je uspostaviti tradiciju Majčina dana. Sjetila se kako joj je majka govorila da su svi dani u godini posvećeni muškarcu, a nijedan nije ženama, majkama. Dala je otkaz i potpuno se posvetila ostvarenju ovog projekta. Tako je 12. svibnja 1907. s 500 bijelih karanfila, omiljenog cvijeta njezine majke, izrazila ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Posvetila se inicijativi za osnivanje službenoga državnog praznika u čast majki, pišući pisma političarima, gospodarstvenicima, svećenicima i ženskim udrugama. Njezin se rad konačno isplatio 1914. godine, kad je predsjednik Woodrow potpisao rezoluciju kojom se Majčin dan proglašava službenim praznikom u SAD-u.

Ironija je cijele priče da se proslava Majčina dana svela na komercijalizaciju tog praznika, što je vrlo razočaralo Annu Jarvis. Bila je ljuta čak i zbog slanja čestitki i cvijeća na taj dan. Anna Jarvis umrla je 1948. bez vlastite djece.
Čudesna je pomisao da je jedna žena, majka, Anna Reeves Jarvis, čiji je zadatak bio poboljšanje sanitarnih uvjeta, izgradila tako snažan most koji i dalje spaja ljude različitih uvjerenja.

Majčin se dan obilježava druge nedjelje u svibnju. Danas više od 40 zemalja službeno obilježava Majčin dan, uključujući Hrvatsku, Dansku, Finsku, Italiju, Tursku, Australiju, Belgiju i druge.

Bez obzira na to tko smo, kako smo odrasli i gdje živimo, taj bismo se dan trebali prisjetiti doba u životu kad smo bili krhki, znatiželjni i naivni, a naša nas je majka sigurno vodila kroz život. Trebamo imati na umu da nije bitno to što kupujemo majkama nego što činimo kako bismo im pokazali koliko cijenimo njihovu ljubav i brigu za nas. [ Izvor: zena.rtl.hr | hr.wikipedia.org ]

Svim majkama želimo SRETAN MAJČIN DAN! 

Lijepe misli o mamama možete pročitati OVDJE.

AKTIVNOSTI

Od prvog razreda učenicima (a i mnogim roditeljima) pojašnjavamo razliku između Majčina dana i Međunarodnog dana žena (kao i Dana očeva i Dana muškaraca) pa tako Međunarodni dan žena čestitamo našim učenicama, Dan muškaraca učenicima, a Majčin dan i Dan očeva posvećujemo roditeljima i njihovim roditeljima. Svake godine, ovisno o sadržajima NPIP-a, uoči Majčina dana i na taj dan radimo tematsku korelaciju iz svih predmeta: iz Hrvatskog jezika obrađujemo književni tekst, usmeno i/ili pisano opisujemo mamu, iz Glazbene kulture usvojimo pjesmicu o majci (kojoj možemo dodati i ples), iz Likovne kulture izradimo čestitku, a Sat razrednika iskoristimo za druženje i priredbu majkama i bakama, na koji možemo nastaviti i sat Prirode i društva, ako nam naše gošće mogu svojim iskustvom i kompetencijama pomoći u sadržajima koje trenutačno radimo u određenom razredu.

Iz mnoštva primjera odabrala sam:

  • u prvom razredu na satu Hrvatskog jezika obradimo pjesmu Kakvu mamu prvaš treba Ankice Svirač pa je zalijepimo na čestitku koju učenici izrade na satu Likovne kulture. Naravno da je pjesma i jedna točka priredbe, a zanimljiva mi je, jer nam posluži i kao motiv za promišljanje mamama o njihovu odnosu s djecom
  • u četvrtom razredu iz Hrvatskog jezika ponovimo stvaran opis lika (jer smo ga usvojili još u 2. razredu) i usmeno opisujemo mame, a vježbamo slikovit opis pa ga ostvarimo pisano. Na satu Likovne kulture radimo portret majke (predlošci su fotografije majki koje djeca donesu na sat, najčešće službene fotografije za osobne dokumente pa nema sjena J) te na poleđini prepišemo slikovit opis. Uradak poklonimo mamama nakon priredbe, jer učenike odgajam da vrijednost poklona nije materijalna nego emotivna: mnogo je lakše i jednostavnije kupiti poklon, ali je mnogo vrjednije potruditi se i napraviti nešto svojim rukama i tako pokloniti dio sebe. Ako nam netko pokloni nešto skuplje, ne znači da nas više voli nego da samo trenutačno ima više novca – ova je misao posebno važna u današnjem svijetu gdje se, nažalost, ljubav mjeri novcem, čemu svjedočimo svakodnevno, slušajući komentare o poklonima na rođendanskim proslavama još od vrtića.

Svakako je preporučljivo priključiti se i animirati majke da s djecom sudjeluju u prigodnim aktivnostima koje organiziraju različite kulturne ustanove. 

………………… 

Piše Melita POLIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik

Ima 30 godina radnog iskustva; voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Šibensko-kninske županije od 2006.; autorica županijske slikovnice Korak kroz Šibensko-kninsku županiju | Misli vodilje u radu: život nije podijeljen na predmete [integrirana nastava]; cijeli je svijet učionica [cjeloživotno formalno, neformalno i informalno učenje] te prije svega odgajati, a onda i obrazovati [generičke kompetencije].