Međunarodni dan obitelji počeo se obilježavati sa željom da se naglasi važnost obitelji kao osnovnog elementa svakog društva, tj. da se potakne djelovanje društva u korist obitelji, donošenje odluka koje će osigurati bolji standard i kvalitetu života obitelji te pružanje podrške uvažavanja obiteljskog života, tradicija i običaja.

Ovim poticajnim ciljevima želi se naglasiti da se bitna obilježja čovječanstva (zajedništvo, tolerancija, demokracija, svjetski mir…) počinju izgrađivati u obitelji.

Obitelj je institucija koja čuva ljudske vrijednosti, kulturni i povijesni kontinuitet generacija, faktor je stabilnosti i razvoja. Zahvaljujući „zdravim” obiteljima društvo napreduje i jača, kao i sveopća dobrobit. Kroz povijest se razvijenost neke zemlje procjenjivala stanjem njezinih obitelji. Razlog je taj što blagostanje neke zemlje i danas izravno ovisi o njezinim građanima.

Sve su države pozvane da svojim obiteljima jamče jednakost i ljudska prava, potiču zajedništvo u obavljanju kućanskih poslova i odgovornosti uz eliminiranje svake diskriminacije po spolu, pružaju im mogućnost zapošljavanja, omoguće im obrazovanje i pomognu im da same brinu o sebi i pridonose razvoju društva.

Toga su dana i sve obitelji pozvane da proslave svoje zajedništvo, vezanost i ljubav koju osjećaju jedni prema drugima, u zajedničkim aktivnostima i uživanju jedni s drugima. [ Izvor: skole.hr ]

AKTIVNOSTI

Prije sadržaja koji se odnose na sam Međunarodni dan obitelji, dijelim ideju koju sam dobila pretražujući „bespuća interneta” i prilagodila je nama, koja nam je na simpatičan i nenametljiv način pomogla u školskim pravilima: na ulazu u hodnik u kojem su učionice razredne nastave na početku ove školske godine zalijepili smo plakat s porukom da se djecu ne treba pratiti do školske klupe, što su mnogi roditelji dosad radili. Vjerujte: upalilo je !

Moram naglasiti da mnogo radim na razvijanju podjednake odgovornosti i uključenosti obaju roditelja u odgoj i obrazovanje djece, kao i općenito svakodnevici u obitelji pa mi je Međunarodni dan obitelji još jedna izvrsna prigoda za provođenje kvalitetnog i sadržajnog vremena s učenicima i roditeljima, po jednakom principu kao i za Majčin dan: integrirani dan uz priredbu i razmjenu iskustava. Kako je proljeće u punom jeku, nastojimo ga provesti izvan učionice, što ovisi o volji i mogućnostima koje imamo u svom okruženju.

Bilo bi jako dobro organizirati pametno osmišljeno zajedničko druženje roditelja, učenika, učiteljice i stručne službe, s radionicama i igrama (jedno je vrijeme to na našem području organiziralo Društvo Naša djeca).

Budući da stalno naglašavam učenicima da život nije podijeljen na predmete pa tako i da sadržaje koje radimo u jednome ne znači da se njima nećemo koristiti u drugome (primjerice, nećemo pravopisno točno pisati samo na Hrvatskom jeziku, a griješiti u drugima), istaknula bih simpatičnu korelaciju Prirode i društva i Likovne kulture, do koje učenici sami dođu: kad obrađujemo sadržaje teme Obitelj, sami odaberu da riječ mama na listiću (djeca sama izrezuju oblik srca, budući da koristim svaku priliku razvijati im finu motoriku i osamostaljivati ih, jer smatram kako im time što im sve pružamo servirano na pladnju uopće istinski ne pomažemo nego radimo medvjeđu uslugu!) istaknu crvenom, a tata plavom bojom (iako nastojim razbijati stereotipe, ovdje ipak toleriram „klasičnu” podjelu žensko/crveno – muško/plavo, jer mi je potrebna za ponavljanje likovnih sadržaja J a na pokazivanju besmislenosti i netočnosti stereotipa radim u mnogo drugih prilika). Kad ih pitam kojom ćemo bojom istaknuti riječ djeca, većina ih predloži ljubičastu, a za one kojima nije jasno zašto, zamolim nekoga da im objasne. Užitak ih je gledati kad kažu kao nešto samo po sebi razumljivo: „Pa kad pomiješamo crvenu i plavu – dobijemo ljubičastu!”

Također je važno naglasiti da učenicima trebamo osvijestiti da postoje različite obitelji, ali da im je svima zajedničko da se članovi vole, paze i brinu jedni o drugima, bez obzira na to žive li zajedno ili ne (mnogo djece iz razvedenih brakova nesvjesno preuzima krivnju na sebe). 

Aktivnost koju bih svakako preporučila jest Moja obitelj u svijetu basni, koja je najučinkovitija u prvom razredu, ali je možete provesti u bilo kojem, ako niste do sada. Iako u prvom razredu ne obrađujemo basnu kao književnu vrstu, učenici vrlo brzo shvate što želimo ako im približimo primjerima: „Kako se kaže: hrabar kao…, brz kao…, lukav kao…, mudar kao…”

Zadatak je (bez mnogo pojašnjavanja i navođenja primjera, upravo da dobijemo što iskreniji i vjerniji dojam) na Likovnoj kulturi nacrtati (crte po toku i karakteru) članove svoje obitelji u svijetu basni, a na satu Hrvatskog jezika na poleđini svoga rada pisano objasniti. Nakon pisane aktivnosti slijedi usmeno pojašnjavanje.

Svakako roditeljima podijelim radove njihove djece pa se, nakon što se, u pravilu, najprije nasmiju, kažem da okrenu papir i pročitaju kako ih vide njihova djeca, što je izvrstan način osvješćivanja roditelja o tome kako djeca vide sebe i ukućane.

Nama kao učiteljima ovi radovi mogu mnogo reći o dinamici odnosa u obitelji i percepciji djece o sebi i svom položaju u obitelji.

 …………………

 Piše Melita POLIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik

…

Ima 30 godina radnog iskustva; voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Šibensko-kninske županije od 2006.; autorica županijske slikovnice Korak kroz Šibensko-kninsku županiju | Misli vodilje u radu: život nije podijeljen na predmete [integrirana nastava]; cijeli je svijet učionica [cjeloživotno formalno, neformalno i informalno učenje] te prije svega odgajati, a onda i obrazovati [generičke kompetencije].