Sreća je vrlo ugodna emocija koju obilježavaju vanjske manifestacije zadovoljstva, radost.

Važno je reći da nije prirodno stalno stanje sreće niti je imperativ uvijek biti sretan. Sreća je emocija koja je najmanje postojana i normalno je da katkad niste „posebno sretni”. Važno je naučiti prepoznati i tolerirati vlastita neugodna emocionalna stanja kad se jave te se s njima suočiti. Čovjek je u stanju iznova se prilagoditi umjereno ugodnom stanju i nakon izrazito dobrih te izrazito loših iskustava. To zapravo znači da je pogrešno očekivati intenzivan osjećaj sreće sve vrijeme, ali je za očekivati oporavak od teškoća i teških trenutaka.

Na trajnu ili opću razinu sreće ljudska sposobnost da aktivno mijenja svijet oko sebe, a time i svoju sreću utječe gotovo jednako koliko i genetski faktori. Zato se može reći da za sreću nije jedino bitno što nosimo u našim genima niti što nam se dogodi, nego i što s time radimo.

Svoje osobno zadovoljstvo i sreću možemo poboljšati jednostavnim svakodnevnim aktivnostima. Neke stručne spoznaje i istraživanja upućuju na to da nas može usrećiti:

• kad učimo nove stvari: pokušajte naučiti nešto novo ili iznova otkriti neki svoj stari interes [glazbu, ples, kuhanje, druženje, hobi…]
• kad se povežemo s drugima: uložite vrijeme u razvijanje podržavajućih odnosa i druženje s ljudima oko sebe da učinite nešto za svoje zadovoljstvo i sreću
• kad odvojimo trenutke da posvetimo pažnju sitnim stvarima u svojoj okolini: budite svjesni svoje okoline i iskustava u životu katkad prepunom brojnih obveza i na taj način pridonesite svojoj samosvijesti i samospoznaji
• kad smo tjelesno aktivni: uključite neke zabavne tjelesne aktivnosti u svoj dnevni raspored [npr. šetnja, ples i sl.] da smanjite stres, povećate energiju i zadovoljstvo te osjećaj sreće i zadovoljstva
• kad drugima uzvratimo pomaganjem, pažnjom, dijeljenjem i općenito ljubaznošću: učinite nešto lijepo za drugoga, volontirajte ili se samo nasmijte ili zahvalite drugima – to vas može emocionalno ispuniti i pridonijeti općenito osjećaju zadovoljstva i sreće [ Izvor: hzjz.hr ]

AKTIVNOSTI

Kad čitamo ovaj tekst, mi koji radimo s učenicima još jednom sami sebi osvještavamo koje sve mogućnosti i prilike imamo u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu svoje učenike učiniti sretnima i naučiti ih pronaći sreću u životnim situacijama i iskustvima. Sav svoj rad trebali bismo osmišljavati na način da je učenicima zanimljivo, izazovno te da se osjećaju sretni i ispunjeni. Zato im svakodnevno trebamo:

✿ nuditi nove informacije, iskustva i prilike za učenje i rast, ne samo u učionici nego i u ostalim prostorima škole te čestom izvanučioničkom nastavom, jer je doživljeno i iskustveno proživljeno znanje mnogo dugotrajnije i učinkovitije

✿ uključiti tjelesnu aktivnost, nevezanu isključivo za satove Tjelesne i zdravstvene kulture [tijeloglazba, metoda NTC, jutarnje razgibavanje, rekreativne pauze, ledolomci, poučavanje razmišljajući o višestrukim inteligencijama…]

✿ pružati prilike za različite oblike suradničkih aktivnosti [rad u paru, homogenim i heterogenim skupinama/timovima, ovisno o ishodima koje trebamo ostvariti]

✿ osvješćivati ih da „ne budu slijepi kod zdravih očiju”, jer djeca [a i mnogi odrasli] nisu svjesni da nas može usrećiti primjerice pogled na galeba, miris cvijeta ili trava pod nogama.

Aktivnost Za mene je sreća [pisano izražavanje pa usmeno obrazlaganje] izvrstan je način da steknemo inicijalni uvid u razmišljanja djece, na kojima nastavljamo graditi shvaćanje i poimanje sreće. Na sat Hrvatskog jezika nadovežem Sat razrednika, na kojem uđemo dublje u temu. Glazbena kultura pruža nam mogućnost da glazbenim i plesnim stvaralaštvom djeca pokažu kako doživljavaju sreću, a izvrsni se ostvaraji dobiju kad se u glinamolu napravi Oblik koji se raduje i igra, a na idućem satu Likovne kulture ga se oboji. Dobro je i s roditeljima na roditeljskom sastanku progovoriti o mislima djece o sreći [je li sreća materijalna ili nematerijalna].

Na kraju nekoga zahtjevnog sadržaja [obrade, pisane provjere i sl.] često s učenicima napravim jednostavnu aktivnost Bravo ja [dignuti desnu ruku, staviti je na lijevo rame, potapšati se po ramenu i glasno reći: „Bravo ja!”], koja im se jako sviđa, podiže im raspoloženje i zadovoljstvo sobom.

Ako nam je svaki dan/tjedan/mjesec pomno isplanirana i osmišljena cjelina te ih tako i realiziramo, povratne informacije koje dobivamo i od učenika i od roditelja vrlo su pozitivne, što nam je svima želja, jer su učenici motiviraniji i uspješniji u radu, roditelji zadovoljni i imaju povjerenje u nas, naš rad i odluke, a mi ispunjeni, jer nam je rad kvalitetan, ugodan i možemo ostvariti sve što zamislimo.

…………..

Piše Melita POLIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik

…

Ima 30 godina radnog iskustva; voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Šibensko-kninske županije od 2006.; autorica županijske slikovnice Korak kroz Šibensko-kninsku županiju | Misli vodilje u radu: život nije podijeljen na predmete [integrirana nastava]; cijeli je svijet učionica [cjeloživotno formalno, neformalno učenje i informalno učenje] te prije svega odgajati, a onda i obrazovati [generičke kompetencije]