Učiteljska profesija u Sjedinjenim Američkim Državama susreće se s velikim izazovima već otprije, čemu u prilog govori i činjenica da gotovo polovica novih učitelja napušta profesiju unutar pet godina rada, a situacija s pandemijom samo je dodatno pogoršala zatečeno stanje. Dugogodišnji savjetnik u obrazovanju i pokretač mrežne zajednice TeachThought, Terry HEICK, nudi šest načina kako promijeniti negativne trendove u obrazovanju i postići ono o čemu se suzdržano govori, a zapravo je ključno – visok moral i motiviranost ljudi kojima je povjereno da obrazuju mlade naraštaje.

Visoki moral učitelja odnosno njihova motiviranost nije popularna tema i to je s naličja te teme ponešto i razumljivo. Učitelji su profesionalci, baš poput inženjera, liječnika, farmera ili poslovnih vođa, međutim – ako jesu ravnopravni profesionalci onima u drugim profesijama, kako ta da nećete čuti kako netko govori inženjerima „neka drže glavu gore“ ili farmerima „neka se osjećaju ponosno u vezi sa svojom proizvodnjom“?

Dodatna je otegotna okolnost to što učitelji „imaju slobodno cijelo ljeto“ kao i to što rade u jednoj od najuočljivijih i najizloženijih djelatnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. U takvim okolnostima suosjećanje i razumijevanje spram učitelja nisu nešto što se podrazumijeva.

Trebalo bi biti posve jasno svakomu tko ima imalo iskustva vezanog uz učionice, učitelje ili učenike [drugim riječima gotovo svima nama] da je poučavanje vrlo emocionalna djelatnost, ispunjena mogućnostima i očekivanjima, velikim ulogama i vrjednosnim ljestvicama. Uznemirujuće je kada Nacionalno povjerenstvo za poučavanje i budućnost Amerike (NCTAF) izvijesti da 46 % novih učitelja napušta zanimanje unutar pet godina.

I još gore, taj proces utječe na cjelokupni sustav javnoga obrazovanja – učenje, obrazovanje učitelja, stručna usavršavanja, financiranje, javno mnijenje i drugo – u vrtoglavu obrascu uzroka i posljedica koji je zaglavio u beskonačnoj petlji. Covid-19 samo je produbio cjelokupno stanje.

Popravljanje takvih izazova uvelike je iluzorno jer nije riječ o jednoj sastavnici, već o cijelom spletu nebrojenih faktora. Međutim, evo šest načina na koje se možemo početi obračunavati s tim poteškoćama ovdje i sada.

ŠEST NEPOSREDNIH STRATEGIJA ZA JAČANJE UČITELJSKOGA MORALA I MOTIVACIJE

1. ] Ton pozivanja na odgovornost zamijenite tonom koji ohrabruje inovaciju.

Škole – pogotovo one koje postižu lošije rezultate – često traže oslobađanje od pritiska u obliku usklađivanja, pridržavanja i udovoljavanja određenom programu, kurikulu, nizu standarda, pristupu i sličnomu. Iako nema ništa loše u tome da imate standarde i očekujete od učitelja da ih se pridržavaju, ako se to radi na pogrešan način, može stvoriti klimu „odgovornosti“ i „izostanka bilo kakva pregovaranja“ što od učitelja zahtijeva samo uslužnost. A to nije atmosfera inovacije ili kreativnosti.

2. ] Naglasak stavite na sadržaj, učionice i učitelje, a ne na obrazovne okruge, kurikul i škole.

Uobičajeno je da se u današnje vrijeme u središte stjecanja popularnosti (u status „brenda“) stavljaju obrazovni okrug, odabrani kurikul ili pak škola te su kao takvi predmet rasprave roditelja i učenika. Da biste povećali učiteljsku motivaciju i postigli visok moral, zašto ne biste stavili sadržajna područja (ili jedinstvene satove koji se temelje na tim sadržajnim područjima), učionice i učitelje u središte pozornosti i popularnosti? To se protivi tradiciji prema kojoj su se učitelji uvijek sklanjali od javnog priznanja i središta pozornosti, ali možda se to – na ovaj ili onaj način – ipak može promijeniti?

3. ] PRISILNU suradnju zamijenite RAZLOZIMA za suradnju.

Učiteljska suradnja – osobna ili u profesionalnim zajednicama i udrugama te u obliku povezivanja na internetu – veliki je katalizator poboljšanja učiteljskoga statusa i razvoja. Međutim, prisiljavanje učitelja na suradnju funkcionira jednako dobro kao i prisiljavanje učenika na učenje. Baš kao što se na projektima utemeljeno učenje najbolje provodi u okviru autentične potrebe za znanjem, učiteljska suradljivost najviše se ostvaruje u okviru autentične potrebe za suradnjom, a ne uz prisilne i izvana nametnute zahtjeve.

4. ] Primijenite učenje utemeljeno na projektima da biste postigli uključenost u lokalne zajednice.

To bi pomoglo pri gore spomenutom „brendiranju“, ali – od još većeg značenja – to bi stavilo učitelje u kontakt s interesnom skupinom prema kojoj su učitelji najodgovorniji: lokalnom zajednicom.

5. ] Zamijenite postupak dodjeljivanja nagrade za „učitelja godine“ postupkom slavljenja učitelja i učenika na meritornim osnovama.

Dodjela nagrade „učitelju godine“ slavi poučavanje na način da slavi jednog učitelja. Zašto ne bi slavila sve učitelje – i to na neki meritoran način, a ne po principu „svatko će jednom zaslužiti slavljeničku lentu“?

Općenito gledajući, podosta sam suspregnut u dijeljenju oduševljenja idejom dodjeljivanja takvih nagrada, ponajprije stoga što je većina učitelja manje zainteresirana za nagrade, a više za učenička postignuća. No moguće da skromnost i preusmjeravanje u tom primjeru nisu najbolji pristupi?

6. ] Promičite raznolikost primjera za uspjeh.

Postoji jasna potreba da školski okruzi zabilježe pravila i obveze koji su izvan mogućnosti pregovaranja.

Autonomija je jedna stvar, ali učitelji koji rade što god hoće kada god to hoće – recept je za neuspjeh. Što se događa ako zamijenimo ciljeve izrečenih pravila (riječ je, glavninom, o obrazovnim uspjesima) nečim drugim?

Pokušajmo evidentirati uspjeh u primjerima u kojima je fokus na neprekinutoj vidljivosti učenikova rada te usmjerimo stručna usavršavanja na one koji prolaze kroz te izazove kako bi i dalje uspješno upravljali tim procesima.

Kako dalje?

Učiteljska motivacija nije središnja tema, ali je od neposrednog utjecaja na mnoge živote. Učitelji – vrhunski učitelji, barem – dodiruju svaki djelić procesa učenja. Neprimjereno postupanje prema njima s očekivanjima i dodjeljivanjima odgovornosti koja prevršuju svaku mjeru, ne vodi ni u kakvu osobitu izvrsnost.

Ali evo što bi moglo dovesti do te izvrsnosti:

■ preusmjeravanje statusa učitelja (ponovno brendiranje) u status strastvenih posrednika izazovnih sadržaja

■ povezivanje s lokalnom zajednicom na sadržajne i poticajne načine

■ traženje i podupiranje učiteljskih inovacija umjesto slijepog slušanja i pokoravanja

■ ponovno otkrivanje humanih sastavnica u učenju i poučavanju

To su neki od najmoćnijih odgovora kako dalje.

■ NAPOMENA ■ piše: Terry Heick, urednik portala TeachThought ■ SAD: TeachThought  je portal namijenjen pružanju potpore učiteljima i predavačima te razvoju metoda poučavanja u 21. stoljeću, ponajprije usmjeren na teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i ulogu elemenata računalnih igara u učenju. ■ izvornik: teachthought.com ■