Projekt koji se provodi u našoj školi u Pakracu, prošlog je tjedna bio obilježen različitim aktivnostima koje nam vraćaju vjeru u spretnost i vještine naše djece i sudionika u projektu. Sve aktivnosti koje smo provodili bile su planirane tjednima unaprijed, kao i početkom školske godine. Sam projekt usmjeren je na poučavanje i učenje putem praktičnog rada rukama, usvajanja životnih vještina, suradnje s prirodom i snalaženja u prirodi.

Svjesni da na vremenske prilike ne možemo utjecati, pripremili smo niz aktivnosti koje će naše goste potaknuti na aktivno sudjelovanje, doživljaj i upoznavanje našeg zavičaja te poticajno okruženje iz kojeg će ponijeti bogatstvo iskustvenog znanja.

Goste smo dočekali sredinom svibnja, a u našoj školi su boravili učitelji i učenici iz zemalja partnera: Bugarske, Grčke, Italije, Poljske i Rumunjske, ukupno 31 osoba, što je organizacijski bilo zahtjevno, izazovno i dokaz da kao mala škola možemo ostvariti velike zamisli.

Nakon pozdravnoga govora i nastupa školskog benda, vrlo brzo bilo nam je jasno da su današnji naraštaji mogu premostiti sve zapreke jer današnja djeca ne poznaju granice. Biti domaćin takvoj zajednici učitelja i učenika za nas odrasle može se činiti kao dodatni stres što se tiče organizacije, smještaja i tehničkih uvjeta. Vidjeti, čuti i osvijestiti da djeca vrlo lako komuniciraju te uživaju pokazujući svoju školu, grad i domovinu, donosi potvrdu da nam se učenici vesele i druženju pristupaju s lakoćom i velikim samopouzdanjem.

Radionicom izrade vrećica za kupnju koje su djeca ukrasila tangram oblicima podsjetili smo na važnost recikliranja i očuvanja okoliša. Svojim rukama djelovati, stvarati i potaknuti na promjene, bila je vizija voditelja te aktivnosti. Sve oko nas potiče na istraživanje, a djeca su po prirodi znatiželjna, samo treba iskoristiti svakodnevne aktivnosti i usmjeriti ih na promatranje i zapažanja.

U vrijeme tehnologije i ekrana, potaknuti učenike da osjete miris biljke ili da slušaju vjetar čini se kao uzaludan posao. Zastati u trenutku i osluškivati prirodu, danas je možda još važniji zadatak jer vrijeme u kojemu živimo od nas traži pravodobni osjećaj za djelovanje, ali i opuštanje. Radionice izrade oznaka (pločica s nazivom) za biljke u vrtu, istraživanje vrsta ljekovitog bilja i njihovo imenovanje, vratilo nas je na neki način u prošlo vrijeme kad su naše bake znale uživati u šalici čaja. Prepoznati trenutak u kojemu nastaju nove i originalne ideje misao je vodilja svake osobe koja poučava.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Možda će jednog dana baš netko od te djece uz miris metvice ili kamilice stvoriti novi proizvod ili dobiti potpuno drukčiju ideju kako riješiti neki problem.

Istražili smo snagu vjetra i povijest te vrste energije.

Nasmijali smo se stvarajući svoj povjetarac i uživali u izradi zmajeva od papira. Precizno rezanje škaricama potiče finu motoriku koja djeluje na razvoj mozga, a time i na kompletni razvoj osobnosti i vještina. Naši zmajevi tog dana nisu mogli poletjeti jer je bilo kišno i hladno. Nisu dospjeli do poznatog izletišta Omanovac gdje se nalazi planinarski dom, ali su ih gosti ponijeli sa sobom kao podsjetnik na druženje u Pakracu. Vjerujemo da će slobodno poletjeti iz novih domova, s nekih nepoznatih visina i donijeti nove, svježe i poticajne ideje. Aviončići od drvenih kvačica za rublje, koje su izradili, možda će neke od njih u mislima vratiti u našu školu te izmamiti osmijeh kao podsjetnik na vrijeme provedeno u druženju i stvaranju suvenira.

Istražili smo kako nastaje čokolada, koji su nam sastojci potrebni i što sve osoba koja stvara nove okuse treba znati. Nije to jednostavan posao, ali čokoladni osmijeh nakon radionice vrijedi svake minute koju su učenici uložili u tu radionicu. Većina se složila da su najslađi poznati i kremasti okusi, a dodatke koji idu u neke nove okuse prepustit ćemo nešto starijim i iskusnijim znalcima svijeta čokolade. Miješanje, otapanje, mjerenje, dodavanje, kalupi, čekanje… Kad smo posljednjeg puta djecu podsjetili da je stvaranje proizvoda dugotrajan proces? Možda češće trebamo osvijestiti da više cijenimo male korake i uživamo u jednostavnim stvarima.

Na jednodnevnom izletu u Vukovar i Osijek podsjetili smo se na važnost snalaženja u prirodi, orijentaciju u prostoru i što nam je sve potrebno da bismo pomogli sebi ili drugima ako se nađemo u potencijalno opasnim okolnostima. Uz igru, smijeh i zabavu lakše se uči. Nastala su neka nova prijateljstva, što je samo jedan od mnogobrojnih ishoda u Erasmusovim projektima.

Za kraj tjedna i druženja ostavili smo zadnji, ali ne manje važan događaj – susret školskih bendova. Uz note, glazbu i ritam svojim smo gostima poželjeli sretan put do sljedećeg susreta u Bugarskoj.

Sve aktivnosti vezane uz naš projekt možete vidjeti OVDJE.

■  Napisala: Dubravka NAMJESNIK, učiteljica razredne nastave | OŠ braće Radića, Pakrac ■