Što je poučavanje bez učenja?

... Moj je da vas dovedem do izvora znanja. Hoćete li piti iz tog izvora, ovisi samo o vama.“

Da, na studentima i učenicima je da uče, to ne može nitko umjesto njih, ali što se događa kad poučavanje i učenje vidimo kao odvojene procese – mi imamo svoj posao, a učenici svoj?

To nas brzo dovodi do sljedećeg:

ako ja radim svoj posao, a učenici ne rade svoj, to nije moj problem.

Takvo razdvajanje dovodi nas do pitanja svrhe:

ima li poučavanje smisla ako ne rezultira učenjem?

Učenici ne trebaju učitelje na način na koji učitelji trebaju učenike. Učiti se može i bez učitelja, ali je poučavanje u odsutnosti učenika besmisleno.

U članku objavljenom u The Huffington Postu 

http://www.huffingtonpost.com/keith-m-parsons/message-to-my-freshman-st_b_7275016.html

profesor Parsons kaže da su učitelji jednako plaćeni bez obzira na to dobiju li njihovi učenici petice ili jedinice, ali ako učenici ne uspijevaju naučiti ono što moraju, pitanje koje moramo postaviti moralne je, a ne financijske prirode.

Štoviše, kad se učenici upišu na fakultet, to znači da žele učiti od profesora i s profesorima. Profesor Parsons je u pravu – učenici dolaze učiti od stručnjaka, onih koji ih mogu dovesti do znanja.

Ali, je li to sve što učenici žele ili trebaju? Je li to sve što im učitelji mogu pružiti?

Učitelji mogu preuzeti vodstvo, mogu učenicima pokazati put do znanja, ali ne moraju tu stati. Mogu ponuditi prijedloge o tome koji je najbolji način da se znanje stekne.

Mogu ukazati na zamke, pogreške i barijere na putu do stjecanja znanja, mogu učenike održati na pravom putu i pomoći im da se ne izgube.

Učitelji mogu učenicima pružiti povratne informacije, što se ne odnosi samo na ocjenjivanje znanja.

Mogu biti treneri učenicima koji žele pobijediti u igri učenja. U sportu tijekom igre treneri pružaju povratne informacije važne za trenutačnu situaciju. Nakon igre trener daje još više povratnih informacija pojedincima i timu – u ovom slučaju učenicima koji se susreću s izazovima i pokušavaju ih svladati.

Povratne informacije poboljšavaju učinak igrača, a trener želi da tim pobijedi jednako koliko to žele i igrači.

Učitelji mogu motivirati učenike. Na primjer, mogu im objasniti u čemu je vrijednost učenja – zašto je učeniku potrebno znanje koje je dio nekog kurikuluma.

Mnogim studentima nedostaje samopouzdanja, ne vjeruju da mogu ostvariti svoje ciljeve. Dožive neuspjeh i zaključe da nisu sposobni za nešto. Njima u tom trenutku ne treba učitelj koji spušta standarde ili im olakšava stvari, nego učitelj koji ih ohrabruje u novim pokušajima, pokazuje im da mogu nešto i naučiti iz neuspjeha te pomaže da mala postignuća koriste kao stepenice prema budućim većim uspjesima.

Ima li učiteljevo vodstvo, njegove povratne informacije i motivacija koju pruža ikakvog učinka? Naravno! Istraživanja i iskustvo to potvrđuju. Da, učenici sami obavljaju dio posla - učenje, ali mogu naučiti više i brže uz učiteljevu pomoć.

Mnogi od nas koji se bavimo poučavanjem radimo to zato što smo imali učitelje koji su bili više od pukih prenositelja znanja. Ne samo da su nas upoznali sa znanjem, nego su bili uz nas i pomogli nam pri susretu s novim izazovima, a to ne samo da koristi učenicima, nego poučavanje čini višim i važnijim od običnog posla.

....................

Napomena:

• Autorica teksta je dr. sc. Maryellen Weimer, profesorica na Penn State Berksu i jedna od najcjenjenijih autoriteta za uspješno fakultetsko poučavanje. Autorica je mnogih članaka i knjiga, poput Learner-Centered Teaching: Five Key Changes to Practice. Faculty Focus – od 2003. objavljuje članke o djelotvornim strategijama poučavanja.

[ IZ DRUGIH MEDIJA | izvor: facultyfocus.com ]

http://www.facultyfocus.com/articles/teaching-professor-blog/what-is-teaching-without-learning/