Pokušajte usporiti!

Svake godine radio sam s učenicima na tome da ih opustim i zatim prodrmam i razbudim – da bi bili okretni i otvoreni te sposobni lateralno se kretati u svom učenju dok imaju na umu zadatke, svrhu, tehnologiju i mjesto.

Da bi najprije pogledali u sebe, a zatim pogled usmjerili van.

Svakodnevno sam se borio sa svojim instinktima za planiranjem i uzrocima, te njihovim instinktima da budu „gotovi“, ravnodušni i popustljivi.

.................. o O o ......................

Ponekad sam mislio da nema pomaka na bolje, ali prije nekoliko mjeseci počeli su reagirati, a u nekoliko posljednjih tjedana počeli su se kretati kroz ideje i projekte brže nego sam ih mogao slijediti.

Upravo to je ono što želim.

.................. o O o ......................

Toliko sam puta gotovo odustao. Okrivljavao sam kulturu, pismenost, tehnologiju, samoga sebe,videoigre i sve ostalo što se nije poklapalo s mojom „vizijom“.

Ali, to je raslo cijelo vrijeme – samo što ja nisam vidio jer nisam gledao na pravom mjestu.

Kao učitelj, možda ćete naići na strategiju, tehnologiju ili model učenja koji će vas oduševiti, ali i razočarati nakon što ga iskušate.

Možda je riječ o tome da je vaša ideja jednostavno loša.

Ali, možda se radi i o tome da poučavate učenike jako naviknute na druge načine pa im sve što kažete zvuči ludo – pokušavate uzvodno povesti jato riba, a to je težak posao.

Vjerujte sebi da ste sposobni shvatiti kad treba odustati, a kad izdržati.

Kao prvo, uvijek postoji „implementacijski pad“ – razdoblje nakon integracije kad stvari pođu po zlu.

Što god pokušavate postići, vjerojatno ne razumijete potpuno tu „odličnu novu stvar“ tako dobro kao što mislite.

To znači da je vjerojatno objašnjavate nespretno, koristite je neefikasno, te niste sigurni kako popraviti stvari kad sve krene u pogrešnom smjeru.

Kao i vašim učenicima, i vama treba vremena.

U dobu pritiska, tehnologije i prenatrpanih kurikuluma oprostite sebi ako nemate sve odgovore i niste sposobni potpuno objasniti zašto neki učenik ima poteškoća.

To nije opravdanje, nego ide u prilog procesima poučavanja i učenja kao nečeg što je veće od znanstvenih kolizija učenika i standarda.

Umjesto opravdanja, strpljenje vas može spriječiti da pogrešno reagirate.

Ono vas može prisiliti da provedete malo više vremena planirajući lekcije ili proces ocjenjivanja, da biste vidjeli možete li nešto još naučiti iz svega toga.

Strpljenje može držati stres po strani te spriječiti isključivanje vašeg kreativnog razmišljanja i pribjegavanje paničnim reakcijama u kojima nitko ne dobiva, a vi ste iscrpljeni.

Svaka faza edukacijskog procesa može se učiniti kao vaš pokušaj nametanja vaše volje razredu.

No, vaš posao je istodobno i kreativan i znanstven.

Temeljen na ljudima i tehnologiji. Dva faktora koja ne možete nikako požurivati.

.............................

Napomena:

• Autor članka je Terry Heick, urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes je kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu, te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacija u učenju itd.

Izvor: teachthought.com