13 stvari koje nikad ne smijete reći učenicima

U posljednjih nekoliko godina bila sam svjedok ili sam čula druge učitelje kako učenicima kažu neke stvari zbog kojih kasnije požale.

Nedavno sam pitala svoje studente (mlade učitelje i učiteljice) jesu li ikada rekli svojim učenicima nešto zbog čega su kasnije požalili. Nakon što sam saslušala njihove odgovore i porazgovarala s djecom o tome što im smeta od onoga što im učitelji govore, sastavila sam popis stvari koje nikad ne smiju biti izrečene.

Svoj popis suzila sam na 13 reprezentativnih izjava.

Neke od njih su povezane s problemima kontrole, neke s motivacijom, a dobar dio s upravljanjem razredom. Sve iskazuju frustraciju i/ili ljutnju. Krenimo u ovu školsku godinu tako što ćemo izbrisati ove izreke iz naših vokabulara.

„TI IMAŠ POTENCIJAL, ALI GA NE KORISTIŠ.“

Učenici se osjećaju uvrijeđeno kad to čuju, a dok neki to prihvaćaju kao izazov da postanu bolji, više ih gubi motivaciju. Umjesto toga, recite im brižno: „Kako ti mogu pomoći da postigneš svoj puni potencijal?“

„RAZOČARAN SAM TOBOM.“

Naravno da smo povremeno razočarani stvarima koje naši učenici rade. Osim toga, rezultat otvorenog izražavanja tog razočaranja ovisi jednako o načinu na koji to kažemo koliko i o riječima koje koristimo. Ali, učenici su mi rekli da mrze kad im učitelj to kaže. Dio problema je u tome što se ta izjava fokusira na prošlost. Bolji pristup je fokusirati se na budućnost. Alternativa bi mogla biti nešto poput: „Što misliš što bi još mogao napraviti da doneseš bolju odluku drugi put kada se nađeš u sličnoj situaciji?“

„ŠTO SI REKAO?“

To je nešto što bi učitelj rekao kada odlazi od učenika nakon što je privatno porazgovarao s njime i u tom trenutku čuje da je učenik nešto prošaptao. „Što si rekao?“ je mamac za eskalaciju. Želite li stvarno znati što je učenik rekao? Bolje je ignorirati i nastaviti dalje. Ne morate uvijek imati zadnju riječ.

„AKO TO NAPRAVIM ZA TEBE, MORAT ĆU TO NAPRAVITI ZA SVE.“

Pravednost ne podrazumijeva jednakost. Ne možete svakoga tretirati na isti način i biti pravedni. Svaki učenik treba ono što mu pomaže, svaki je učenik drugačiji. Nadalje, nitko ne želi misliti o sebi samo kao o članu čopora. Bolje je reći: „Nisam sigurna mogu li to učiniti, ali dat ću sve od sebe da udovoljim tvojim potrebama na ovaj ili onaj način.“

„TO JE PROTIV PRAVILA.“

Pravila se tiču ponašanja. Postoje mnoga ponašanja koja ljudi mogu birati da bi riješili neki problem. Neka su možda prema pravilima. Pokušajte umjesto toga reći nešto poput: “Dopusti mi da razmislim ima li načina da udovoljim tvojim potrebama držeći se pravila.“

„TVOJ BRAT/SESTRA JE BOLJI/BOLJA OD TEBE.“

Nikad nemojte uspoređivati braću i sestre ni pozitivno ni negativno. Usporedbe mogu voditi samo nevolji.

„VOLIM NAČIN NA KOJI IVAN SJEDI.“

To je manipuliranje razredom da bi učenici sjeli na svoja mjesta. Takve fraze uče djecu da manipulacija djeluje. Bolje je biti izravan: „Molim vas, sjednite“. Osim toga, svaki učenik koji nikad nije bio javno izdvojen zbog nečeg pozitivnog to će vam zamjeriti.

„TI NIKAD NEĆEŠ NIŠTA POSTIĆI.“

Ovo je ne samo uvreda, nego je učitelj obično i u krivu. Kada sam bila mlada, rečeno mi je da nikad neću biti učiteljica. Koliko mnogo velikih ljudi je u svom životu čulo tu izjavu?

„ŠTO MISLIŠ TKO SI TI?“

Trebate li stvarno znati tko su oni? Ovo pitanje zapravo želi reći sljedeće: „Ti nisi toliko važan kao ja“. Takve fraze prenose čistu aroganciju.

„PRESTAJEŠ LI TI IKAD PRIČATI?“

To je sarkastičan način kazivanja učeniku da prestane pričati. Nikada nemojte započinjati rečenicu sa: „Da li ti ikada ____?“ Vi možete ispuniti prazno mjesto bilo kojim ponašanjem: „slušaš,“ „napraviš svoju zadaću,“ „se potrudiš,“ „mariš za svoj rad“. Izbjegnite sarkazam i recite izravno ono što osjećate.

„SAD SAM ZAPOSLEN/ZAPOSLENA.“

Nemojte odbiti učenika tako naglo ako vas na neki način treba. Pokažite da vam je stalo pa recite: „Sada sam vrlo zaposlen/zaposlena, ali ti si mi vrlo važan. Ako nije hitno, naći ćemo bolje vrijeme za razgovor. Mene stvarno zanima što te muči.“

„CIJELI RAZRED ĆE MORATI ________ AKO NETKO NE PRIZNA _________.“

Kolektivna kazna nikad nije prikladna. Mnogo je razloga zbog kojih biste je trebali izbjegavati, ali najvažniji je da učenici, želimo li da nauče preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, mogu predvidjeti ishode svojih izbora. Kad su kažnjeni za nešto što nisu učinili, oni svijet vide kao nepredvidljivo mjesto gdje posljedice nemaju nikakve veze s izborima. To nije ono što želimo da naša djeca uče.

„ŠTO NE VALJA S TOBOM?“

To pitanje implicira nesavršenog učenika ili učenika s manom. Svi smo mi nesavršeni, stoga je pitanje zapravo uvreda. Što očekujete da će učenik odgovoriti? „Ja sam sin loših roditelja?“ Bolji pristup je reći nešto poput: „Vidim da imaš problem. Nađimo rješenje zajedno.“

.........

Ako učitelj izgubi strpljenje ili postane frustriran i kaže jednu od ovih stvari jednom ili čak dvaput tijekom godine, to je razumljivo. Većini učenika to nije veliki problem ako je riječ o učitelju kojeg poštuju. Ali, ako nema povjerenja, učenici će biti manje spremni oprostiti učitelju kad su uvrijeđeni ili im je učinjena neka nepravda. S druge strane, možemo reći nešto lijepo ili neutralno što učenik također može shvatiti kao uvredu. Takve situacije je teško izbjeći. No, možemo izbjeći izgovoriti ono za što unaprijed znamo da nanosi bol.

 .........................

Napomena :

• Portal Edutopia je online zajednica koja promiče i dijeli znanje o edukacijskim temama. Autori na tom portalu potiču projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, integraciju tehnologije itd.

Izvor: edutopia.org