Zašto je emocionalno učenje jednako važno kao i abeceda?

„Zbog toga što nema prijatelja“, kaže jedan od učenika.

A kako ljudi izgledaju kada su tužni?

„Oni gledaju u pod!“ viknuli su učenici.

Da, Twiggle je usamljen. Ali, naposljetku, Twiggle se sprijateljio s ježom, patkom i psom. I usput naučio kako se igrati, pomagati i dijeliti.

To su ključne vještine koje svi trebamo naučiti, čak i u predškoli i u vrtiću. Zdrav razum – i znanstvena istraživanja – pokazuju da rano ovladavanje društvenim vještinama može pomoći ljudima da ne upadnu u nevolje i u kasnijoj dobi.

Stoga, ne bi li škole trebale poučavati djecu o emocijama i rješavanju sukoba jednako kao što poučavaju matematiku i čitanje?

Prema tvorcima kornjače Twiggle, odgovor je „da“.

• EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

Twiggle je dio programa zvanog „Promoviranje strategija alternativnog razmišljanja“ (PATHS).

To je program osmišljen da bi pomogao maloj djeci da prepoznaju i izraze emocije.

MATTHEW HENSON je osnovna škola i jedna od 1500 škola diljem SAD-a koje koriste taj program, prvotno razvijen 1980-ih.

Svaki tjedan učenici dobiju dvije lekcije u trajanju od 15 do 20 minuta o temama poput samokontrole i tretiranja drugih s poštovanjem.

Za najmlađe u vrtiću i prvom razredu Twiggle često služi kao njihov vodič.

O'Donnel kaže da njegovi učenici ozbiljno shvaćaju lekcije. Oni su, na primjer, uvježbani da „naprave kornjaču“ kada su uzrujani.

• „Oni zastanu i začahure se. Omotaju ruke oko sebe i kažu u čemu je problem“, objašnjava O'Donnel.

Njegovi učenici „prave kornjaču“ cijelo vrijeme – u hodniku i tijekom nastave.

Upravo prije početka nastave, na primjer, jedna djevojčica kaže svom prijatelju: „Ja ne volim kada dodiruješ moju kosu, zbog toga što me to čini tužnom.“

„Oprosti!“ odgovorio je njezin prijatelj.

Dok većina djeca naposljetku sama otkrije te strategije, ili uz pomoć roditelja, O'Donnel kaže da im lekcije pomažu brže učiti.

Nekima, pogotovo onima s problematičnom situacijom kod kuće, Twiggle je prvi i jedini uvod u zdravo samoizražavanje.

„Neki od njih nemaju riječi kojima bi izrazili kako su se osjećali prije ovoga.“

• IGRA ČEKANJA

Prethodno smo izvijestili o nacionalnoj studiji koja je usporedila PATHS i druge, slične programe koji pokazuju pozitivne učinke u predškoli.

Ti programi su temeljeni na istraživanju koje pokazuje da će djeca koja se često loše ponašaju u školi i kod kuće – čak i vrlo mlada djeca – vjerojatnije imati psihološke probleme i težiti kriminalu u odrasloj dobi.

Stoga Kenneth Dodge, psiholog na Sveučilištu Duke, pita: „Možemo li učiniti nešto da spriječimo te probleme?“ Dodge je posvetio karijeru traganju za odgovorom na to pitanje.

On i njegovi kolege pokrenuli su „FastTrack Project“ da bi vidjeli mogu li promijeniti živote učenika tako da ih nauče ono što istraživači vole nazivati društveno-emocionalnom inteligencijom.

1991. Dodge i njegov tim testirali su petogodišnjake diljem zemlje na bihevioralne probleme. Nakon intervjuiranja učitelja i roditelja istraživači su identificirali 900 djece kod koje je postojao rizik od razvijanja problema u kasnijoj dobi.

Polovica te djece prošla je školu na uobičajen način – iako su imali pristup besplatnom savjetovanju ili tutorstvu. Ostatak djece dobio je PATH lekcije, te savjetovanje i tutorstvo, i njihovi roditelji su također primili trening – sve dok učenici nisu završili srednju školu.

Do dobi od 25 oni koji su bili upisani u posebni program nisu samo bili bolji u školi, nego su imali i niže stope uhićenja i manje psiholoških problema. Rezultati te studije objavljeni su u časopisu American Journal of Psychiatry.

Otkrića pokazuju da „na isti način na koji možemo djecu naučiti čitalačkoj pismenosti možemo ih naučiti i društvenoj i emocionalnoj pismenosti“, kaže Dodge.

• TROŠKOVI I KORISTI

PATHS i Fast Track nisu jedini programi te vrste.

Program za učenje društveno-emocionalne inteligencije zvan RULER, razvijen na Sveučilištu Yale, također je pokazao obećavajuće rezultate.

Svake godine Društvo za akademsko, društveno i emocionalno učenje ocjenjuje najbolje programe za razvijanje emocionalne inteligencije diljem zemlje.

U čemu je kvaka? Zašto sve škole ne nude lekcije iz emocionalne inteligencije?

Zato što je to skupo.

Cijeli, intenzivni program Fast Track košta oko 50.000 dolara po učeniku i traje deset godina. Škole također mogu izabrati samo određene elemente programa.

Na primjer, kratke PATHS lekcije o kornjači Twiggle u osnovnoj školi Matthew Henson koštaju manje – oko 600 dolara po učionici za početak, plus dodatnih 100 dolara godišnje za održavanje programa.

To je prilično skupo, ali košta manje po djetetu od maloljetničkog pritvora, popravnog doma ili rehabilitacijskih programa kasnije, kaže Dodge. Kao društvo, trošimo mnogo na popravne usluge – programi kao što je PATHS su preventivni. To je nešto što će naposljetku uštedjeti puno novca, smatra Dodge.

U osnovnoj školi Clark u Clevelandu učenik petog razreda Tommy DeJesus Jr. kaže da se isplatilo.

........... o O o .............

DeJesus je bio izložen PATHS kurikulumu još otkad je bio u vrtiću, a kaže da i dalje koristi društvene vještine koje je naučio od dobrog starog Twigglea.

Primjerice, DeJesus kaže da je neki dan intervenirao kada su njegovog prijatelja zadirkivala druga djeca. „Ismijavala su njegove cipele i način na koji se oblači.“

Rekao sam im: „To što vi imate cipele, a on nema, m ne daje pravo da ga zadirkujete.“

Najbolje od svega je bilo što su ga poslušali.

........... o O o .............

Izvor: npr.org