U redu je plakati!

... ocjenjivanje, promatranje, razredna putovanja. Sve to ponekad može biti jednostavno previše.

„Prošle srijede izišla sam iz škole, ušla u svoj auto i jednostavno počela plakati“, kaže LuisanaRegidor, koja poučava američku povijest u srednjoj školi Shurz u Chicagu. „Odjednom me je sve udarilo u glavu.“

Kaže da su je drugi učitelji upozorili na to da prva godina u ovom poslu može biti teška, ali u rujnu ona je bila puna ideja i energije.

„Zatim, nakon šest tjedana, dogodilo se“, kaže LuisanaRegidor. „Prošle srijede osjećala sam se kao da bih vjerojatno trebala odustati i baviti se nečim drugim.“

Nije sama u tome, jedan od deset učitelja ostavit će učionicu do kraja svoje prve godine poučavanja, a učitelji su pogotovo ranjivi u listopadu i studenom.

Ellen MOIR, direktorica New Teacher Centra, koja vodi mentorski program u otprilike 200 okruga diljem zemlje, ima mnogo anegdota koje pokazuju da je listopad najteži mjesec za nove učitelje. Ona čak ima i ime za ovo doba godine: „FAZA RAZOČARANJA“.

„Nakon šestog ili sedmog tjedna nastave oni shvate koliko je teško biti stvarno dobar učitelj“, kaže Ellen Moir. Oni trebaju nekog tko će im reći: „Vi niste grozan učitelj. Vi niste loša osoba.“

Učitelji koji u svojoj prvoj godini poučavanja imaju nekog koga vide kao mentora vjerojatnije će izdržati pred pritiskom. Stoga, što je s novim učiteljima koji se osjećaju kao da su sami, bez ičije pomoći i samo sa svojim dobrim namjerama?

Za njih je dugogodišnja učiteljica Roxanna ELDEN razvila besplatan „Paket protiv razočaranja“. Nakon tjedan dana više od 1000 ljudi prijavilo se za primanje motivirajućih e-mailova svaki dan tijekom mjesec dana.

„Cilj tih e-mailova je reći tim ljudima ono što sam oduvijek željela da netko meni kaže“, rekla je Roxanna Elden, koja je također napisala knjigu savjeta za učitelje naslovljenu „See Me After Class“. Nada se da će njezini e-mailovi, koji učiteljima dopuštaju i da odgovore na njih, stvoriti sigurno mjesto za one koji ga možda nemaju.

„Postoji mnogo teških i zahtjevnih poslova“, kaže Roxanna Elden, „ali učitelji često misle nešto poput: 'Ja djeci nanosim bol zbog toga što sam loš u svom poslu'.“ Učitelji imaju te pretjerane misli poput: „Dobro, što da slomim nogu? Dobio bih tri tjedna slobodno.“

Ovi e-mailovi kombinacija su osobnih priča i savjeta. Jedan sadržava fotografiju stranice iz dnevnika koji je Roxanna Elden vodila tijekom svoje prve godine poučavanja. Ispod toga, piše:

„Učenici iz ovog razreda su sada u dvadesetima. S mnogima od njih sam prijateljica na Facebooku, i čini mi se da nitko od njih nije pretrpio trajne ožiljke zbog mojih pogrešaka.“

Njezin najgori dan u učionici dogodio se u listopadu. Njezini učenici nedolično su se ponašali, stoga im je zadala poduži popis matematičkih zadataka, iako je znala da domaća zadaća ne bi smjela biti kazna za nedolično ponašanje. Kasnije je shvatila da je Noć vještica te da je najvjerojatnije uništila noć djeci koja će napraviti svoju zadaću – tj. barem ona koja se dobro ponašaju. To je bila zadnja kap: kasnije se slomila u svom autu i počela plakati.

Roxannini e-mailovi možda nisu dovoljni ako učitelj ozbiljno razmišlja o odustajanju.

Što je mentorski program opsežniji, tim je vjerojatnije da će novi učitelj ostati na svom poslu, kaže sveučilišni profesor Richard INGERSOLL sa Sveučilišta u Pennsylvaniji. Ali, e-mailovi bi mogli potaknuti profesora koji razmišlja o odustajanju da potraži pomoć drugdje.

U Chicagu je LuisanaRegidor potražila pomoć – od svoje majke, ravnateljice druge škole, i od iskusnih učitelja iz njezinog tima.

„Pogledam ih i kažem: Oh, oni su još ovdje.“

Unatoč teškim danima, ona ističe da voli svoje učenike, svoju školu i svoj posao.

„Vi želite biti taj odličan učitelj od prvog dana, ali morate shvatiti da je za to potrebno vrijeme“, Luisanakaže Regidor. „Ne brinite se, s vremenom postaje bolje.“

.............

Izvor: npr.org