Kako videoigre mogu potaknuti osobni razvoj učenika?

Kao edukatori mi smo u prilici iskoristiti ono što je zaokupilo pozornost naših učenika. Uvodeći igre i koristeći se jezikom igara u učionici, možemo preusmjeriti način razmišljanja svojih učenika tako da ponašanje koje djeca pokazuju tijekom igre prenesemo u proces učenja.

U načinu razmišljanja koji promiče osobni razvoj postoje važniji faktori od samog ishoda. Napredak i razvoj se priznaju kao dragocjeni u procesu učenja. To je paralelno odnosu koji naši učenici imaju prema videoigrama.

Oni obično igraju igre da bi pobijedili, naravno, ali u većini slučajeva poanta igre je jednostavno igrati. Oni uživaju u iskustvu igranja, a tu je i sam ishod igre. S tim na umu, raskorak između igre „otvorenog svijeta“ poput Minecrafta do „otvorenog svijeta“ u obliku sata likovne kulture i nije toliko velik.

Da, konačni proizvod je važan, ali kako dolazimo do njega također je vrlo važno. U svakoj lekciji nastavnici se nadaju da učenici cijene sadržaj, ali i sam proces učenja i razmišljanja. Mi možemo potaknuti uzbuđenje u vezi s učenjem tako da usvojimo mentalitet igranja.

Uz igru, djeca već očekuju da će nešto naučiti.

Ona znaju da moraju naučiti pravila da bi igrali. Bez obzira na to radi li se o nogometu na školskom igralištu ili o videoigri, postoje pravila o tome što možete, a što ne smijete napraviti. To se izravno prenosi na bilo koji edukacijski koncept u kojem je potrebno neko prethodno znanje. Na primjer, kad učenici shvate pentatonsku ljestvicu, tada je mogu iskoristiti da improviziraju neku pjesmu.

Mi možemo premostiti taj raskorak uvodeći igre koje dopuštaju vježbanje edukacijskih koncepata, poput igara riječima ili logičkih slagalica.

UČENICI SE MOGU DOSLOVNO IGRATI S KONCEPTOM I PRITOM SE ZABAVLJATI.

U okolišu koji im pruža potporu i ohrabrenje učenici se mogu osjećati slobodnima da preuzimaju intelektualne rizike zbog toga što je to samo igra. To učenje čini sigurnim i učenike uzbuđenima u iščekivanju onoga što dolazi.

Druga mogućnost je priznati postignuća kao da su učenici upravo pobijedili u nekoj igri ili završili neku razinu.

Budite kreativni u odlučivanju kako ćete procijeniti jesu li svladali neku pjesmu za školski koncert, ili jesu li uspješno završili neki složen eksperiment.

IZAZOVI FIKSIRANOG NAČINA RAZMIŠLJANJA

Učenika koji je ukalupljen u fiksirani način razmišljanja svaki školski zadatak će ili održati na pravocrtnoj liniji ili će uništiti njegove snove. Učenik s fiksiranim načinom razmišljanja kaže:

„Ako na ovom testu dobijem _____, tada sam ______.“ Taj način razmišljanja ograničava, ali možemo ga izbjeći pomoću jedne riječi – još. To je važna riječ u vokabularu nekog tko njeguje način razmišljanja što promovira razvoj. Ta riječ podrazumijeva da će naposljetku, uz trud, osoba završiti zadatak ili imati znanje koje zahtijeva situacija.

Igre učeniku daju priliku da vježba izgovaranje ovog „još“. Još nisam pronašao blago. Još nisam završio ovu razinu.

Učenici tako igraju i uče, a prepreke s kojima su suočeni shvaćaju kao prirodne, a ne kao „neuspjeh“.

Sljedeća igra može početi u bilo kojem trenutku.

Odlično je u vezi s igrama da djecu uče životnim lekcijama. Pri igranju bilo koje igre djeca uče da će pobijediti u nekima, a izgubiti u drugima. Čak i ako sve naprave kako treba, postoji mogućnost da stvari ne ispadnu kako treba. Možda će morati opet pokušati. Sve je to samo dio igre, ali i dio života.

Doduše, učenicima je teško ustrajati i biti uporan kada dobiju lošu ocjenu ili kada ne mogu postići željeni rezultat u nečemu. To je jedinstvena prilika edukatorima da iskoriste mentalitet igara. Iskusan igrač nikada ne odustaje nakon što je izgubio na prvoj razini igre. On uzima ono što je naučio i pokušava ponovno. Jednom kada igrač provede dovoljno vremena igrajući, postaje vješt, završava zadatke i spreman je za sljedeću razinu. Mi možemo koristiti taj jezik igara da bismo pričali o postizanju ciljeva. Ako učenik nije spreman za „sljedeću razinu“ s nekim konceptom, on zna da može pokušati ponovno uz više informacija ili pomoću druge strategije. Bez obzira na to koji jezik koristimo, mentalitet igre može pomoći učenicima da napreduju bez obzira na sve prepreke.

Istinska ljepota igre je da, poput načina razmišljanja koji promovira razvoj, ishod nikada nije fiksiran. Svaki put pobjedu može odnijeti netko drugi. Strategija možda neće svaki put djelovati. Ali, svaki korak je prilika da se približimo svom cilju. U tom opuštenom okolišu učenici mogu naučiti kako se nasmijati neuspjehu i kasnije bodriti svoje kolege. Kada dođe vrijeme, oni će znati kako se nositi s lošom ocjenom, ponovno se fokusirati na učenje i pomoći drugima da naprave isto. Neka igre počnu!

...................

Napomena:

• Teach Thought je portal posvećen podržavanju i obrazovanju edukatora i razvijanju poučavanja u 21. st. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže edukatorima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com