Postoji više od 300 različitih pasmina konja, a arapski konj smatra se jednom od najstarijih i najplemenitijih. U prošlosti su konji ljudima pomagali na poljima i prenosili ih na svojim leđima, a danas su im ponajprije prijatelji s kojima se druže u prirodi ili na sportskim natjecanjima.

Najmanji su minijaturni konji (pasmina Falabella), teški 50-ak kilograma, a najveći engleski radni konji pasmine Shire koji mogu težiti više od tone! Minijaturni konji ne smiju se jahati, ali su vrlo spretni i pametni. Mogu preskočiti prepone koje su više od njih i uspješno pomagati ljudima kao terapijske životinje ili vodiči za slijepe.

Uz lipicanskoga konja, najpoznatije hrvatske pasmine jesu posavski, hrvatski hladnokrvnjak i međimurski konj. Konji u prirodi žive u krdima, a mongolski divlji konji jedini su koje čovjek nikada nije pripitomio, pa se smatraju jedinim pravim divljim konjima.

Spavanje u stojećem položaju

Konji imaju dlaku različitih boja, od snježnobijele do potpuno crne, a mogu imati i šarene pjege. Griva i rep ne služe im samo za ljepotu. Repom tjeraju dosadne muhe, a griva im štiti vrat od hladnoće i kiše.

Uglavnom se odmaraju i spavaju u stojećem položaju, iako povremeno i legnu. Kobila donosi na svijet najčešće jedno ždrijebe. Dva sata nakon što se okoti, ždrijebe može trčati. Nakon tjedan dana počnu mu rasti prvi zubi, pa može početi čupkati hranu, iako se još nekoliko mjeseci hrani majčinim mlijekom.

Kako je konj raspoložen, može se vidjeti po položaju njegovih ušiju: uspravne znače smirenost, okrenute prema naprijed osluškivanje, a priljubljene unatrag ljutnju. ♦ SMIB > Snježana MARIĆ, Fotografije: iStock ♦

O konjima i još mnogočemu čitajte u tiskanom izdanju Smiba, u dvobroju za rujan i listopad 2026.

K-L-I-K > i pretplatite se na Smib