„Neću ići jer ne ide moj najbolji prijatelj.“ Rečenica je kratka, jasna i izgovorena kao da je njome sve objašnjeno. Najbolji prijatelj ne ide na terensku nastavu, pa neće ni on.
Ima tome sad već i više godina kad smo moj dragi tata i ja imali akciju izrade kola sreće za moju učionicu. Naravno, ja sam si zamislila imati veliko kolo od kartona.
Što povezuje žumanjak, poznatog Botticellija i kutiju likovnog pribora jednog prvašića? Odgovor je, naravno – tempera.
Svake se godine tijekom listopada u školama obilježavaju Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.
Iako zahtijevaju nešto više pripreme, organizacije i strpljenja, slikarske tehnike meni su osobno najdraži dio nastave likovne kulture. Upravo tada učionica najviše oživi.
U drugom razredu polako otkrivamo da matematika nije samo zbrajanje, oduzimanje i rješavanje zadataka.
U prvom razredu kao prvo lektirno djelo odabirem dobro poznatu bajku Crvenkapicu. Iako je riječ o priči koju mnoga djeca već poznaju, uvijek se pokaže da nisu baš svi upoznati s njom.
DRUGI DIO – LIKOVNE TEHNIKE – Crtačke tehnike | Ako postoji nešto što učenici (i poneki učitelji) s početka školske godine osobito vole, onda je to kupnja novoga školskog pribora.
U prošloj kolumni ostavila sam vas negdje usred mongolske stepe, u jurti nomadske obitelji, nakon mužnje jakova, jahanja do slapa i razgovora o tome moraju li njihova djeca nastaviti načinom života s
Još donedavno prvi dan škole bio je – prvi dan škole. Nova torba, nove bilježnice, možda nove tenisice, malo treme, puno pitanja i ono neizbježno pogledavanje prema vratima učionice.
Koliko puta ste čuli kako nečije dijete ponosno kaže: Mama, pogledaj što sam nacrtao! U tim trenucima ono ne traži savršenu ocjenu niti stručnu kritiku.
Dobro došli u Mongoliju, zemlju u kojoj dišeš punim plućima.
I negdje usred tog pijeska čekao nas je Merv… Merv je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih sam uopće poželjela doći u Turkmenistan. Uvijek me fascinirala činjenica da o njemu gotovo nismo učili.
Kad sam prvi put spomenula da planiram putovanje u Turkmenistan, reakcije su uglavnom bile podijeljene. Prvi su me pitali gdje se točno nalazi, a drugi zašto bih uopće išla tamo.
Kraj nastavne godine uvijek je nekako poseban.
Iz perspektive učitelja, koji svakodnevno radi s djecom nižih razreda osnovne škole, sve se češće nameće pitanje imaju li u toj dobi brojčane ocjene svrhu ili su same sebi postale cilj.
