♦ OSNOVNA ŠKOLA KNEŽEVI VINOGRADI ♦
Kad brdo postane učionica
objavljeno: 19. listopada 2026.
Kako su mali istraživači uz igru, orijentacijske izazove i timski rad učili promatrati, istraživati i razumijevati prostor oko sebe.
Može li se učionica preseliti na brdo? Može li učenje o stranama svijeta, stajalištu, obzoru i zemljovidu postati prava pustolovina? Naši su učenici pokazali da može – kad se znanje poveže s istraživanjem, kretanjem, promatranjem i zajedničkim rješavanjem problema.
Izvanučionička nastava širi je pojam koji obuhvaća svaki oblik odgojno-obrazovnog rada koji se izvodi izvan učionice, odnosno izvan školske zgrade. U izvanučioničku nastavu ubrajaju se: školski izleti, školske ekskurzije, škola u prirodi i terenska nastava.
Terenska je nastava specifičan, uži oblik izvanučioničke nastave. Izvodi se u izvornoj stvarnosti s primarnim ciljem proučavanja i istraživanja te stvarnosti, a planira se godišnjim planom i programom ili školskim kurikulom za određeni razredni odjel.
Na terenskoj nastavi učenici ne samo da posjećuju neko mjesto već u njemu aktivno primjenjuju istraživačke metode i stječu iskustveno znanje iz konkretnih nastavnih predmeta (npr. posjet muzeju, hidroelektrani, šumi ili arheološkom nalazištu radi obrade gradiva).
U sklopu nastave prirode i društva učenici trećeg razreda sudjelovali su u istraživačkom projektu „Mali istraživači prostora” kojim smo nastavne sadržaje o prostoru i orijentaciji povezali s praktičnim zadatcima u stvarnom okružju. Cilj nije bio samo usvojiti nova znanja nego naučiti kako ih primijeniti, postavljati pitanja, donositi zaključke i surađivati s drugima.
Od učionice do istraživačke misije
Pripreme za terensku nastavu započele su u učionici gdje smo ponovili i povezali znanja o stranama svijeta, stajalištu, obzoru ili horizontu, kao i zemljovidu i njegovoj primjeni. Razgovarali smo o tome kako se možemo snalaziti u prostoru, što nam može poslužiti kao orijentir i zašto je važno promatrati okolinu iz različitih stajališta.
Prije odlaska na terensku nastavu učenici su nizom zanimljivih, praktičnih i istraživačkih aktivnosti postupno razvijali vještine snalaženja u prostoru. Učenje nije bilo usmjereno samo na usvajanje pojmova nego i na njihovu primjenu u svakodnevnim situacijama. Kretanjem, promatranjem, crtanjem, igranjem i zajedničkim rješavanjem zadataka učenici su se pripremali za ulogu malih istraživača.
Jedna od aktivnosti bila je „Lov na blago – strane svijeta u akciji”, tijekom koje su učenici s pomoću jednostavne karte školskog dvorišta slijedili upute, kretali se prema zadanim smjerovima i tražili skrivene tragove. Tako su uz igru uvježbavali snalaženje u prostoru i povezivali prikaz na karti sa stvarnim okružjem.
U aktivnosti „Sunce kao kompas” promatrali su Sunce i razgovarali o njegovu prividnom kretanju tijekom dana. Uočavali su na kojoj strani obzora Sunce izlazi, a na kojoj zalazi te su, uz odgovarajuće uvjete promatranja i učiteljičino vodstvo, u školskom dvorištu označavali približne smjerove istoka i zapada. Aktivnost ih je potaknula da prirodu promatraju kao izvor informacija koje nam mogu pomoći u snalaženju, uz razumijevanje da Sunce nije precizan kompas i da njegov položaj ovisi o dobu dana i godine.
Pojam stajališta istraživali su u aktivnosti „Stajalište – kako se mijenja pogled?” Promatrali su isti predmet s različitih mjesta i iz različitih kutova: sprijeda, sa strane i odozgo, te su ga crtali. Uspoređujući svoje radove, zaključivali su da izgled predmeta ovisi o mjestu s kojega ga promatramo. Tako su postupno razumijevali zašto je stajalište važno pri promatranju i opisivanju prostora.
U aktivnosti „Što vidim na obzoru?” učenici su izašli na otvoreni prostor, stali ukrug i opisivali što vide u daljini, ondje gdje im se čini da završava njihov pogled. Uspoređivali su ono što se može vidjeti na obzoru i uočavali da zgrade, drveće, reljef i otvorenost prostora utječu na njihov pogled. Neposrednim promatranjem upoznavali su pojam obzora ili horizonta i učili opisivati krajolik oko sebe.
Važan dio priprema činilo je i izrađivanje vlastite karte učionice. Učenici su zamišljali kako učionica izgleda kad je promatramo odozgo i izrađivali njezin jednostavan tlocrt. Označavali su položaj stolova, vrata i prozora, koristili se dogovorenim simbolima i izrađivali legendu. Na karti su označavali i sjever, povezujući tako izradu tlocrta s učenjem o stranama svijeta i orijentaciji.
Za kraj, u aktivnosti „Živa karta” učionica se pretvorila u veliko igralište za učenje. Na podu je bio označen križ sa stranama svijeta: sjeverom, jugom, istokom i zapadom. Učenici su prema uputama izvodili različite pokrete: „Dva koraka prema jugu!”, „Okreni se prema zapadu!” ili „Kreni prema istoku!” Tijekom kretanja i igre ponavljali su nazive i položaje strana svijeta istodobno razvijajući prostornu orijentaciju i pritom učili provjeravati jesu li dobro razumjeli zadanu uputu.
Sve su te aktivnosti imale zajednički cilj: potaknuti učenike da aktivno promatraju prostor, postavljaju pitanja, istražuju i samostalno donose zaključke. Znanja i iskustva stečena u učionici postala su temelj za ono što ih je čekalo na terenu.
SNALAŽENJE U PROSTORU 3. razred
Na početku istraživačke misije svaki je učenik dobio Pismo malom istraživaču kao motivaciju i ohrabrenje u rješavanju zadataka koji slijede.
Učenici su zatim dobili Istraživačku putovnicu, upoznali pravila sigurnog i odgovornog ponašanja te se pripremili za izazove koji su ih čekali na terenu. Istraživačka putovnica pratila ih je tijekom misije, bilježila njihov napredak i podsjećala da su pozorno promatranje, promišljanje i suradnja jednako važni kao i točan odgovor.
Brdo kao učionica na otvorenome
Naše istraživačko odredište bilo je Banovo brdo na kojem se nalaze dvorac i radioodašiljač, a okolni prostor obilježavaju vinogradi i ceste. Prepoznatljivi dijelovi krajolika postali su orijentiri, poticaji za promatranje i dio zadataka koje su učenici trebali riješiti.
Dolaskom na teren započela je prava istraživačka pustolovina. Radilo se u timovima od po četvero učenika. Slušali su upute, dogovarali se, promatrali prostor i tražili rješenja. Svaka je postaja donosila novi izazov, a do cilja se dolazilo zajedničkim razmišljanjem i aktivnim sudjelovanjem.
■ 1. postaja: TAJNA SJEVERA
Prvi izazov bio je odrediti strane svijeta i pronaći sjever bez kompasa. Učenici su promatrali prostor, pokušavali odrediti smjerove i povezivali svoja prethodna znanja s onime što su vidjeli na terenu.
Zadatak je poticao snalaženje u prostoru, donošenje zaključaka i provjeravanje vlastitih pretpostavka. Učenici su ujedno uočili koliko je važno pozorno pratiti upute i međusobno razmjenjivati ideje.
■ 2. postaja: TAJNA KARTA
Na drugoj postaji učenike je čekao zadatak slijediti tragove i pronaći skriveni predmet. Koristeći se uputama, orijentirima i stranama svijeta, trebali su odrediti put, pratiti zadani smjer i pozorno promatrati okolinu.
Dvorac, radioodašiljač, vinogradi i ceste bili su prepoznatljivi elementi koji su im pomagali povezati prikaz prostora s njegovim stvarnim izgledom. Učenici su tako uvježbavali orijentaciju i primjenu zemljovida, ali i razvijali upornost, logičko razmišljanje i sposobnost dogovaranja.
U takvu zadatku nije bilo dovoljno samo pročitati uputu. Trebalo ju je razumjeti, povezati s okolinom i provjeriti kreće li se tim u dobru smjeru. Upravo je to učenje činilo aktivnim i smislenim.
■ 3. postaja: TAJNO STAJALIŠTE
Treća postaja bila je posvećena istraživanju stajališta odnosno mjesta s kojeg se promatra neki predmet ili prostor.
Učenici su promatrali prikaz krajolika s cestom, vinogradima, radioodašiljačem i drvećem i pokušavali zaključiti s kojeg je mjesta promatrač mogao vidjeti upravo takav prizor. Svoju su pretpostavku zatim provjeravali na terenu, uspoređujući prikaz sa stvarnim prostorom.
Posebno je zanimljivo bilo promijeniti vlastito stajalište i ponovno pogledati isti krajolik. Pomicanjem na drugo mjesto učenici su mogli uočiti da se međusobni položaj i izgled pojedinih elemenata mijenjaju ovisno o tome odakle promatramo.
Na taj su način iskustveno usvojili važnu spoznaju: isti prostor ne mora izgledati jednako promatračima koji se nalaze na različitim mjestima.
■ 4. postaja: LOVCI NA OBZOR
Na posljednjoj istraživačkoj postaji učenici su pozornost usmjerili na obzor ili horizont. Promatrali su krajolik, uočavali gdje se prividno susreću Zemljina površina i nebo pa opisivali što se vidi u pojedinim smjerovima.
Brdo je bilo posebno zanimljivo mjesto za tu aktivnost jer je omogućavalo promatranje udaljenih vinograda, cesta, drveća i drugih dijelova krajolika.
Učenici su opisivali što vide, uspoređivali svoja opažanja i zaključivali zašto se obzor čini udaljenim čak i kad se promatrač pomiče. Učenje je tako teklo neposredno, uz stvarne primjere i pitanja koja su poticala znatiželju.
TERENSKA NASTAVA, orijentacija
Tijekom misije učenici su se koristili svojom istraživačkom putovnicom. U nju su bilježili rezultate pojedinih postaja, osvrnuli se na izazove koje su uspješno riješili i promišljali o onome što su naučili.
Putovnica nije služila samo za prikupljanje bodova. Bila je i poticaj za samoprocjenu: što mi je bilo najzanimljivije, što mi je predstavljalo izazov, kako sam pomogao svom timu i što sada razumijem bolje nego prije?
Takav način rada učenicima omogućuje da prepoznaju vlastiti napredak i osvijeste da rješenja često pronalazimo zajedničkim promišljanjem, pokušajima i provjeravanjem ideja.
Nakon završenih istraživačkih zadataka i dodjele diploma „Mali istraživač prostora” uslijedio je opušteniji, razigrani dio programa. U završnoj igri učenici su ponovno pokazivali strane svijeta, prepoznavali dijelove krajolika i povezivali ih s onime što su tijekom misije istraživali.
Osobito je zanimljiva bila aktivnost „Žive razglednice s brda”, u kojoj su timovi pokretima i položajem tijela mogli prikazati dvorac, radioodašiljač, vinograd, kompas ili nekog istraživača, a ostali su učenici pogađali što predstavljaju. Igra je poticala kreativnost, komunikaciju, suradnju i smijeh, a istodobno je omogućila da se naučeno ponovi na nenametljiv način.
Završetak misije obilježila je dodjela diploma. Svaki je učenik ponio priznanje za sudjelovanje u istraživačkoj pustolovini i uspješno svladavanje izazova, ali i iskustvo učenja koje se ne događa samo u učionici.
Nakon uspješno završene istraživačke misije učenici su se okrijepili sokovima i grickalicama i opušteno uživali u druženju i ljepotama prirode, zaokruživši tako svoju istraživačku pustolovinu u veselom i ugodnom ozračju.
Zahvalni smo našim dragim roditeljima bez čije potpore ne bismo mogli ostvariti ovakav način učenja. Posebnu zahvalnost upućujemo dragom tati Marku Barčanu koji nam je omogućio odlazak na brdo, fotografirao naše istraživačke aktivnosti i svojim nam vremenom, pomoći i potporom uljepšao ovu nezaboravnu istraživačku pustolovinu.
Terenska nastava pokazala je koliko je vrijedno povezivati nastavne sadržaje sa stvarnim životnim situacijama. Kad učenici samostalno promatraju prostor, traže orijentire, čitaju upute, provjeravaju pretpostavke i zajednički rješavaju zadatke.
Istraživačke postaje omogućile su povezivanje različitih vještina: prostorne orijentacije, opažanja, logičkog zaključivanja, snalaženja prema uputama, komunikacije i timskog rada. Učenici su imali priliku preuzeti aktivnu ulogu, učiti jedni od drugih i otkriti da pogreška nije neuspjeh, nego prilika za novo promišljanje i pokušaj.
Za učitelja je ovakav oblik rada prilika da učenike upozna u drukčijim okolnostima, prati kako primjenjuju stečena znanja i smišlja aktivnosti u kojima su učenici istraživači, a ne samo slušatelji.
Brdo je tog dana postalo učionica bez zidova, karta je postala vodič, a svaki novi zadatak prilika za otkriće. Učenici su se vratili bogatiji za nova iskustva, zajedničke uspomene i spoznaju da se prostor oko nas može promatrati na mnogo načina ako zastanemo, dobro pogledamo i postavimo pravo pitanje. Najvažnija poruka cijele misije upravo je ona koju su učenici ponijeli sa sobom:
PROMATRAJ. RAZMISLI. ISTRAŽI. ZAKLJUČI. Svaki prostor skriva priču, a mali istraživači znaju kako je početi otkrivati.
■ NAPISALA: Dunja KUFNER, učiteljica u zvanju izvrsne savjetnice | OŠ Kneževi Vinogradi ■
