Katkad je dovoljan jedan crtić da pokrene razgovor, probudi maštu i podsjeti nas na ono što je u životu doista važno. Upravo smo to doživjeli u 4. b razredu Osnovne škole Bartula Kašića u Zadru, gdje smo Međunarodni dan animacije obilježili u sklopu nastave hrvatskog jezika, nastavne jedinice izdanja Školske knjige i Relax Kids aktivnosti.
Pogledali smo animirani film „Piccolo“ Dušana VUKOTIĆA, a gledanje je bilo tek početak našega zajedničkog istraživanja svijeta animacije. Razgovarali smo o tome kako nastaje animirani film, tko su animatori i kako se crteži, s pomoću mašte, pokreta, boje i zvuka, pretvaraju u priču koja nas može nasmijati, rastužiti, uplašiti ili potaknuti na razmišljanje. Na pitanje kako nastaje animirani film, LUKA je rekao da je to „kada digitalno oživimo naše crteže”, a MIHOVIL je objasnio da animatori u Zagrebačkoj školi crtanog filma uče crtati i izrađivati animirane filmove.
Njihovi odgovori pokazali su koliko djeca pozorno promatraju svijet oko sebe i koliko su spremna povezivati ono što gledaju s onime što već znaju. Razgovarali smo i o temi filma – svađi dvojice susjeda. Prepoznali smo osjećaje i postupke likova i povezivali ih sa situacijama koje se i nama katkada događaju.
Moji su školarci otvoreno govorili o nesuglasicama iz vlastita života, o tome kako se osjećaju kad se s nekim posvađaju i koliko je teško pronaći rješenje kad svatko želi biti u pravu. Zajedno smo zaključili da je važno saslušati drugoga, pokušati razumjeti njegove osjećaje i sjetiti se jednostavnog, ali snažnog pravila: ne činimo drugima ono što ne želimo da drugi čine nama.
Posebno zanimljivo bilo je istraživati kako filmski jezik utječe na naše osjećaje. Naučili smo da boja, pokret, glazba i tišina nisu samo ukras filma nego važni elementi koji stvaraju atmosferu i pomažu nam razumjeti priču. MARETA je primijetila da tišina u filmu stvara napetost i iščekivanje sljedeće scene. MARIJA je rekla da je tamna boja može rastužiti ili prestrašiti, a TARI glasna glazba i nagli pokreti stvaraju veliku napetost.
Svaki je učenik imao priliku izreći vlastiti doživljaj i otkriti da isti prizor ne mora u svima izazvati isti osjećaj. A kad smo pogledali film, razgovarali i otkrili što se sve krije iza njegovih slika, došlo je vrijeme da i sami postanemo mali stvaratelji! Sa sedam koraka programa Relax Kids – Pokreni se, Igraj se, Istegni se, Osjeti, Diši, Vjeruj i Opusti se – nastavili smo istraživati priču cijelim tijelom i svim osjetilima. Pokretom smo oponašali likove, glumom prikazivali njihove osjećaje, igrom istraživali različite načine izražavanja, a disanjem i kratkim opuštanjem učili prepoznati vlastitu napetost i vratiti se osjećaju mira. U kreativnom dijelu crtali smo likove i zamišljali kako bi njihove priče mogle izgledati kad bi naši crteži oživjeli. Tako su se medijska kultura, emocionalna pismenost, mašta i stvaralaštvo prirodno povezali u jedno iskustvo učenja. Dotaknuli smo se i prošlosti, kada televizor nije bio dostupan u svakom domu kao danas. Nekada su ga imali tek rijetki, pa su se susjedi okupljali jedni kod drugih, donosili stolce i zajedno gledali TV program. U njihovim se domovima stvaralo malo kućno kino, a gledanje filma bilo je i prilika za druženje, razgovor i zajedništvo. Usporedili smo ta vremena s današnjim svijetom u kojem nam je sadržaj dostupan gotovo u svakom trenutku, na različitim uređajima. Pritom smo se zapitali koliko je važno ne samo ono što gledamo nego i način na koji to doživljavamo – te koliko su razgovor, razmjena dojmova i zajedničko vrijeme dragocjeni.
Što smo danas naučili? Naučili smo da animirani film nastaje zahvaljujući znanju, trudu i kreativnosti i da boje, zvukovi i pokreti mogu prenijeti osjećaje. Osvijestili smo da svatko od nas film doživljava na svoj način, ali ponajviše da se i iz jedne naizgled jednostavne priče može roditi važna životna lekcija. Nesuglasice su dio života, no uvijek možemo zastati, saslušati drugoga, pokušati razumjeti njegove osjećaje i odabrati mirnije rješenje.
Upravo je to vrijednost ovakvih susreta u kojima školsko učenje izlazi iz okvira udžbenika. Kada djeca gledaju, promatraju, razgovaraju, glume, crtaju i promišljaju, znanje postaje iskustvo, a iskustvo prilika za razvoj. S pomoću medijske kulture razvijamo sposobnost razumijevanja filmskog jezika, a s pomoću Relax Kidsa učimo osluškivati sebe i druge, izražavati osjećaje i graditi odnose ispunjene poštovanjem. Animirani film može oživjeti crteže, ali ono najljepše događa se kad priča oživi u nama – u razgovoru, empatiji, novim idejama i malim odlukama kojima svakog dana gradimo bolji svijet.
■ NAPISALA: Ana FAIN, dipl. učiteljica razredne nastave i trenerica Relax Kidsa | OŠ Bartula Kašića, Zadar ■









