■ MAJINE RAZGLEDNICE ■ 59. ■
Feng shui u neboderima, tamjan nasuprot kockarnicama
objavljeno: 12. studenoga 2026.

Hong Kong je jedno od najskupljih mjesta na svijetu kad je riječ o stanovanju. No ovaj nevjerojatan grad mnogo je više od vrtoglavih cijena nekretnina. Na površini od otprilike 1100 km², mnogo manjoj od Istre, živi približno 7,5 milijuna ljudi. Rezultat? Grad s najviše nebodera na svijetu, ako brojimo zgrade visoke najmanje 150 metara. Kad ponestane prostora u širinu, očito nema druge nego graditi u visinu.

Hong Kong: okomiti raj

No ono što Hong Kong čini posebno zanimljivim nije samo broj nebodera nego činjenica da se pri njihovoj gradnji ozbiljno razmišlja i o zmajevima.

Piše: Maja MAČINKO, učiteljica, izvrsna savjetnica tehničke kulture | OŠ Ivana Cankara, Zagreb

Feng shui ovdje nije folklor, nego gotovo građevinski propis u glavama investitora. Neke zgrade imaju velike otvore kroz koje bi, prema vjerovanju, zmajevi s planina trebali nesmetano prolaziti prema moru.

Za druge se govori da su svojim oštrim kutovima usmjerene prema konkurentskim zgradama da bi im pokvarile sreću. Zamislite samo sastanak investitora na kojem se, uz milijunske iznose i građevinske dozvole, raspravlja i o tome hoće li zmaj moći proći. Koliko je u svemu tome istine, a koliko urbanih legenda, teško je reći. Samo se pitam uče li budući arhitekti na fakultetu u Hong Kongu i kako projektirati prolaz za zmaja.

Jedan od zanimljivijih načina upoznavanja grada jest vožnja sustavom pokretnih stuba Central–Mid-Levels. Dug je otprilike 800 metara i smatra se najdužim natkrivenim vanjskim sustavom pokretnih stuba na svijetu. Ujutro vozi nizbrdo, a ostatak dana uzbrdo. Njime svakodnevno prolaze tisuće stanovnika, a poslužio je i kao kulisa za film Chungking Express. Usput se može sići u ulice kao što su Peel Street i Graham Street, gdje se među štandovima s voćem, ribom i povrćem još može osjetiti atmosfera staroga Hong Konga.

Nedaleko odatle nalazi se hram Man Mo, podignut sredinom 19. stoljeća. Unutra polumrak, miris tamjana i golemi spiralni smotuljci koji vise sa stropa. Neki gore danima, pa čak i tjednima. Dok se dim širi prostorom, vjernici pale nove štapiće i ostavljaju svoje molitve. A samo dvadesetak minuta hoda dalje nalaze se sjedišta nekih od najvećih svjetskih banaka.

Hong Kong ima i svoju drugu, manje glamuroznu stranu. Monster Building, odnosno Yick Cheong u Quarry Bayu, golemi je stambeni kompleks čije unutarnje dvorište izgleda kao prizor iz znanstvenofantastičnog filma. Zapravo, Hollywood ga je već iskoristio u Transformersima. Kad pogledate prema gore, vidite stotine prozora, klima-uređaja, balkona i rublja koje se suši. Ono što je turistima spektakularna fotografska kulisa, mnogim je ljudima sasvim običan dom.

I naravno, Hong Kong ne bi bio potpun bez Brucea Leeja. U Hong Kongu je proveo mladost, trenirao Wing Chun i započeo put prema svjetskoj slavi. Danas njegova brončana statua stoji na Avenue of Stars, u četvrti Tsim Sha Tsui, s pogledom prema luci. Čovjek koji je borilačke vještine približio cijelom svijetu postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.

Makao: stara božica i novi bogovi

Iz Hong Konga smo preko delte Biserne rijeke trajektom krenuli prema Makau. Već pri dolasku postaje jasno da nas čeka nešto drukčije. S jedne strane golemi hoteli i kockarnice, a s druge ulice koje bi se vrlo lako mogle nalaziti i negdje u Portugalu.

Nije to slučajnost. Portugalci su se ovdje nastanili još 1557. godine i ostali više od četiri stoljeća, sve do 1999. kad je Makao došao pod kinesku upravu. Stoljećima je bio važna trgovačka poveznica između Europe i Azije, pa su se ovdje miješali jezici, običaji, religije i kuhinje. Danas je, kao i Hong Kong, posebno upravno područje Kine.

Šetnja trgom Largo do Senado najbolje pokazuje tu neobičnu kombinaciju. Pod nogama crno-bijeli valoviti mozaik, baš kao na portugalskim pločnicima, a oko nas kineski natpisi, prodavaonice i mirisi hrane. Osobito su primamljive tople tortice od jaja, poznate kao egg tarts, koje podsjećaju na portugalski pastel de nata. Zanimljivo, popularnu makaosku inačicu potkraj 1980-ih izmislio je britanski farmaceut Andrew Stow, nadahnut portugalskim kolačem. Britanac, portugalski recept i kineski grad, teško je bolje sažeti Makao u jednom zalogaju. I lokalna kuhinja nastala je miješanjem portugalskih, kineskih, indijskih i afričkih utjecaja.

Nedaleko od trga nalaze se ruševine crkve São Paulo, jednoga od najpoznatijih simbola Makaa. Od nekadašnje velike crkve ostala je samo monumentalna fasada, nakon što je ostatak građevine uništio požar 1835. godine. Danas iza nje nema crkve, samo otvoreno nebo, što je vjerojatno jedan od rijetkih primjera u kojem je pročelje postalo poznatije od zgrade kojoj je pripadalo.

Možda je najzanimljivija priča ona o nastanku samog imena grada. Prema predaji, portugalski pomorci pitali su lokalno stanovništvo kako se mjesto zove. Odgovor se odnosio na hram A-Ma, posvećen božici zaštitnici pomoraca i ribara. Portugalci su naziv prilagodili svojem jeziku i tako je, navodno, nastalo ime Makao. Dakle, grad koji danas živi od kockarnica ime je, prema legendi, dobio po božici koja je štitila mornare.

A sreća je ovdje i dalje ozbiljna stvar. U kineskoj tradiciji crvena boja donosi sreću, osmica se smatra posebno povoljnim brojem, a četvrtica se izbjegava jer njezin izgovor podsjeća na riječ za smrt. Nije teško zamisliti koliko su takva vjerovanja važna u gradu u kojem se svakodnevno okreću golemi iznosi novca. Razlika je u tome što se u hramu ulog zove molitva, a u kasinu oklada.

Nakon četrdeset pet minuta hoda od starog dijela grada, pokraj blještave Grand Lisboe pa sve do hrama A-Ma po kojem je Makao dobio ime, napokon smo sjeli u laki metro, poznat kao LRT. Vlak nas je prevezao preko mosta na povišenu trasu s koje se kroz velike staklene površine pruža pogled na hotele i kockarnice koje oblikuju moderni makaoski horizont. No prije toga trebalo je kupiti kartu, i to u obliku plastičnog žetona za koji na automatu treba imati gotovinu.

U gradu u kojem se u kockarnicama okreću milijuni, mi smo se prvo morali pobrinuti da imamo sitniš za vlak! Vožnja je pravi mali turistički doživljaj: pred očima se izmjenjuju golemi kompleksi kao što je Venetian sa svojim umjetnim kanalima i gondolama i zgrade koje kao da se međusobno natječu koja će biti veća, skuplja i raskošnija. Nekoliko postaja LRT-om dovoljno je da od mirisa tamjana i portugalskih pločnika stignete do svijeta gondola, reflektora i kockarnica.

Dva grada, ista potraga za srećom

U Hong Kongu se grade neboderi s rupama da bi zmajevi mogli nesmetano prolaziti, a u Makau se u kockarnicama izbjegava broj četiri jer donosi nesreću. U oba grada vrte se golemi iznosi novca, ali očito nitko ne želi riskirati da mu neki zmaj, broj ili loše postavljen ulaz pokvari posao.

I tako sam od jednoga od najskupljih kvadrata na svijetu stigla do grada u kojem se milijuni mogu izgubiti za nekoliko minuta. Zaključak? Novac se može zaraditi, izgubiti ili potrošiti. Ali, za svaku sigurnost, bolje je ne naljutiti zmaja.