Nakon donošenja Zakona o hrvatskom jeziku objavio sam u tjedniku Globus 7. kolovoza 2024. tekst pod naslovom: „Za sada možemo slaviti samo to što je Zakon o hrvatskom jeziku donesen”.
ULOMCI IZ TEKSTA POLITIČKO NASILJE NAD HRVATSKIM JEZIKOM U ZBORNIKU U DUHU I JEZIKU ŽIVJETI HRVATSKI
U Globusu sam tada sažeo svoje zaključke s obzirom na Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku: „Hrvatski je sabor 26. siječnja 2024. godine usvojio Zakon o hrvatskom jeziku koji je stupio na snagu objavom u Narodnim novinama 7. veljače 2024.
U Matici hrvatskoj 3. srpnja 2024. otkrivena je spomen-ploča kao podsjetnik na izrađeni Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku. Otkrio ju je akademik Mirjan Damaška, hrvatski pravnik, stručnjak za komparativno i međunarodno pravo, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta Yale.
Autor: dr. sc. Ante ŽUŽUL
Damaška je jedan od najuglednijih i najutjecajnijih svjetskih znanstvenika u protekla tri desetljeća u komparativnopravnom pristupu promišljanju pravnih instituta, napose u području kaznenoga procesnog prava i dokaznog prava. Poznato je da je prof. Damaška svojim pravnim mišljenjem o zapovjednoj odgovornosti pomogao Hrvatskoj i njezinim generalima na Haškom sudu. Školska knjiga objavila je njegov autobiografski roman Domovina, stručnu knjigu za pravnike Dokaz krivnje te monografiju Kazneni postupak protiv Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana – Dokumenti, čiji je on idejni začetnik. Sada u suradnji s prof. Damaškom pripremamo novu knjigu Uzroci i posljedice Zrinsko-frankopanske urote koja će osvijetliti više od pet stoljeća neistražene hrvatske povijesti.”
Kako to da niste došli u Maticu hrvatsku?
Nakon svečanosti u Matici hrvatskoj akademik Damaška došao je u Školsku knjigu na radni sastanak. Upitao me: Gospodine Žužul, kako to da Vi niste došli u Maticu hrvatsku na otkrivanje spomen-ploče Matičinu Prijedlogu zakona o hrvatskom jeziku? Osobito zato što je Školska knjiga objavila sve rječnike, pravopise, gramatike i priručnike za hrvatski jezik, a posebno povijesnu knjigu Londonac, Babić-Finka-Mogušev Hrvatski pravopis. Osim toga, čitao sam i Vaš tekst o hrvatskom jeziku Tko je čuvar hrvatskoga jezika? objavljen u Globusu potkraj prošle godine.

Odgovorio sam profesoru Damaški: Ja sam Vam, kako vidite, zabranjeni čovjek. Zabrane me prate još od Hrvatskoga proljeća 1971. godine kada ste Vi otišli u Philadelphiju i tako postali znanstvenik svjetskoga glasa, a ja sam ostao ovdje u okružju „verbalnog delikta”. Kad me već pitate, onda ću Vam ispričati cijelu priču zašto nisam pozvan na otkrivanje spomen-ploče. Vi znadete da sam pratio nastajanje Prijedloga zakona o hrvatskom jeziku kojemu je sada podignuta spomen-ploča i koju ste upravo Vi otkrili.
Rekao sam prof. Damaški da je Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku napravljen i mjesecima bio čuvan kao tajna u Matici hrvatskoj. Rukovodstvo Matice hrvatske i autori Prijedloga zakona o hrvatskom jeziku bili su uvjereni da su napisali stručan i kvalitetan tekst Prijedloga, pa da će baš takav u cijelosti biti prihvaćen i izglasovan u Hrvatskom saboru. Kad su Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku dostavili Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, i to njezinu Razredu za filologiju – Odboru za normu hrvatskoga standardnog jezika, iako je taj odbor imao neke primjedbe na Prijedlog zakona, u javnosti je rečeno da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti podržala Matičin Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku.

Nakon što je više mjeseci čuvan od javnosti, Matičin je Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, koji je izradila radna skupina jezikoslovaca, odlukom Vlade Republike Hrvatske u ljetu 2023. dospio u ruke Ministarstva kulture i medija te Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i ministar znanosti Radovan Fuchs dostavili su Matičin Prijedlog zakona, prije javne rasprave, na recenziju i doradu Željku Joziću, ravnatelju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Iako su u prethodnoj raspravi Željko Jozić i ministrica kulture Obuljen Koržinek bili protiv donošenja novoga Zakona o hrvatskom jeziku, ministrica je ipak ravnatelju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje povjerila recenziju i doradu Matičina Prijedloga zakona o hrvatskom jeziku.
To se moglo zaključiti na prvom sastanku u Ministarstvu kulture na kojemu je ministrica Obuljen Koržinek predstavila taj Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku uime Ministarstva kulture i medija te Ministarstva znanosti i obrazovanja. Matičinoj delegaciji bilo je posve jasno da je taj Prijedlog zakona pripremio Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Predstavljeni Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku imao je bitne odrednice da sjedište Vijeća za hrvatski jezik bude u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje i da ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje bude ujedno i predsjednik Vijeća za hrvatski jezik te da članovi Vijeća za hrvatski jezik ne moraju biti istaknuti jezikoslovci. Naravno, delegacija Matice hrvatske taj Prijedlog zakona nije prihvatila smatrajući da on više štiti Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Jozićeve interese nego hrvatski jezik.
Svi pregovori između delegacije Matice hrvatske, ministrice Obuljen Koržinek i ministra Fuchsa završili su sastankom u Vladi. Matičina delegacija nije bila zadovoljna rezultatima razgovora, pa je predložila neke dopune koje nisu prihvaćene, što se vidjelo u Nacrtu konačnog prijedloga zakona o hrvatskom jeziku koji je ministar Fuchs dao u javnu raspravu. U tom Prijedlogu zakona vidjelo se da je prihvaćen zahtjev Matice hrvatske da Vijeće za hrvatski jezik ne stoluje u Institutu za jezik i jezikoslovlje te da predsjednik Vijeća za hrvatski jezik ne bude ravnatelj Instituta. Ali nije prihvaćen prijedlog Matice hrvatske da Vijeće za hrvatski jezik bude samostalno i neovisno tijelo sastavljeno od istaknutih jezikoslovaca i da samostalno donosi odluke poput Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika koje je vodio akademik Radoslav Katičić. Također nije prihvaćen Matičin prijedlog da institucije same delegiraju svoje članove u Vijeće za hrvatski jezik.
U Zakonu o hrvatskom jeziku Vijeće za hrvatski jezik savjetodavno je tijelo koje osniva Vlada RH, a članove Vijeća i predsjednika Vijeća imenuje Vlada na prijedlog ministara mjerodavnih za obrazovanje, znanost i kulturu koje predlažu obrazovne i kulturne institucije.
Monopol na jezik može izazvati rat među jezikoslovcima
Tijekom javne rasprave imao sam znatne primjedbe na predloženi Nacrt konačnog prijedloga zakona o hrvatskom jeziku, podsjetio sam prof. Damašku. Iako ste Vi već čitali moj tekst, još ću Vam jednom obrazložiti svoje primjedbe i razmišljanje vezano za Zakon o hrvatskom jeziku.
Nacrtom konačnog prijedloga zakona o hrvatskom jeziku predviđeno je da u budućem Vijeću za hrvatski jezik, između ostalih, sudjeluju i predstavnici izdavača koji imaju normativne priručnike. Postavlja se pitanje gdje je Školska knjiga kao najugledniji čuvar hrvatskoga jezika, sa svojim standardiziranim izdanjima 77 rječnika na 23 svjetska jezika, pravopisima i gramatikama sa svim normativnim priručnicima koji čine najvažniju jezikoslovnu literaturu u Hrvatskoj. Valja ovdje spomenuti i najopsežniji rječnik hrvatskoga standardnog jezika, VRH, sa 120 000 natuknica i podnatuknica. Netko je Školskoj knjizi zabranio pristup Vijeću za hrvatski jezik! Možda zato što je jedino Školska knjiga objavila sve normativne priručnike hrvatskoga jezika?! Vjerojatno zbog mog teksta u Globusu koji ste čitali.
Postavio sam pitanje zar nije apsurdno da filozofske i učiteljske fakultete zastupaju predstavnici sveučilišta, a ne njihovi jezikoslovni znanstvenici.
Založio sam se za to da se kao u Francuskoj od 1635. godine i u Hrvatskoj za jezik brine i čuva ga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a ne da se ta briga za hrvatski jezik preda iz ruku neovisnih jezikoslovaca u njedra izvršne vlasti. Dakle, njezinu Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji dugotrajno skriva i ne prihvaća zaključke Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika koje je vodio veliki jezikoslovac akademik Radoslav Katičić. To su upravo zaključci temeljem kojih smo uskladili Školski pravopis, Hrvatski pravopis poznat i kao Londonac ili Zlatni pravopis i Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika kao i sve ostale normativne priručnike na temelju kojih se normira hrvatski jezični standard.
Ovo je prilika da Vas podsjetim što je akademik Radoslav Katičić napisao u svojoj knjizi Hrvatski jezik, objavljenoj u Školskoj knjizi, nakon što je ministar Željko Jovanović 8. svibnja 2012. ukinuo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika.Opet se politika grubo dohvatila hrvatskoga standardnog jezika, baš kad smo bili sigurni u zrelost trenutka da jezik pripada jezikoslovcima, a ne politici i izvršnoj vlasti.”Uz ostale primjedbe postavio sam još jedno vrlo važno pitanje: po kojim će se normativnim priručnicima standardizirati hrvatski jezik? Upozorio sam da to može biti početak nove pravopisne diktature jer monopol na jezik može izazvati rat među jezikoslovcima.

Pozdravio sam donošenje Zakona o hrvatskom jeziku
Naravno da sam pozdravio i podržao donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, a posebno u vrijeme sveprisutnije globalizacije, kada trebamo čuvati svoj identitet i sve vrijednosti jezika, kulture i nacionalnog zajedništva. Smatram da Zakonom o hrvatskom jeziku čuvamo blago nacionalnog stvaralaštva, a posebno standardni jezik koji će regulirati kulturu službene komunikacije koja izražava duh hrvatske nacije.
Bez obzira na sve moje primjedbe, drago mi je da je u Saboru izglasovan Zakon o hrvatskom jeziku. Pisalo se tada da se tim zakonom prvi put u povijesti uređuje pitanje službene i javne uporabe hrvatskog jezika te osigurava sustavna i stručna skrb o njemu. Iako su članovi Glavnog odbora Matice hrvatske i članovi radne skupine za izradu Zakona o hrvatskom jeziku dobro znali da mnoga bitna pitanja iz njihovih prijedloga nisu uvrštena u odredbe Zakona, nisu javno izrazili nikakvu primjedbu. Zapaženo je jedino to da je Matica hrvatska dala svoje ime, poticaj i prijedlog za donošenje Zakona, a više zadovoljstva primijećeno je kod redaktora i cenzora koji su uspjeli izmijeniti neke promišljene prijedloge Matice hrvatske.
Naravno, zadovoljan je i hrvatski narod jer je dobro da je Zakon donesen te da će ga neki nepotkupljivi jezikoslovci moći dopunjavati i mijenjati u budućnosti. Za sada možemo slaviti samo to što je Zakon donesen, a to što u svojim sadržajima ne obvezuje nikoga ipak je pretpostavka da ima budućnost.
Konformistička korozija
Dok je rukovodstvo Matice hrvatske šutjelo unatoč osakaćivanju njezina Prijedloga zakona o hrvatskom jeziku, ja sam glasno govorio o mogućoj apsurdnosti u nedorečenosti Prijedloga zakona o hrvatskom jeziku onako kako su ga za javnu raspravu predložila oba ministarstva. Od mojih primjedaba, kao i od primjedaba poznatog kroatista Bagdasarova, prihvaćeno je jedino to da sjedište Vijeća za hrvatski jezik ne će biti u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Bit će u Ministarstvu kulture i medija, a ne u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti kako sam ja predlagao.
Profesore Damaška, želim Vam reći da ovo nije prvi Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku. Zahvalnost dugujemo akademiku Stjepanu Babiću, jednom od autora Hrvat[1]skog pravopisa, zabranjene i spaljene knjige Londonac, koji je 2006. godine izradio opsežan Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, no on zbog političkih okolnosti nije bio stavljen na dnevni red u Hrvatskom saboru. Posebno mi je zamjerila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek to što sam se navodno nedopušteno umiješao u priču o hrvatskom jeziku. Tako je, na primjer, ministrica kulture mene napala na sjednici užega kabineta Vlade. Moje primjedbe iz javne rasprave proglasila je napadom na hrvatsku Vladu što je iznenadilo prisutne ministre jer te primjedbe nisu imale nikakve veze s politikom, nego samo s jezikom.
Optužila me ministrica kulture i medija Obuljen Koržinek u jednom susretu u prisutnosti Andreja Plenkovića, Mate Granića i akademika Zvonka Kusića da sam svojim tekstom u Globusu napao predsjednika Vlade. Tom sam joj prilikom rekao da ja visoko cijenim predsjednika Vlade gosp. Andreja Plenkovića, što on dobro znade, jer sam ga i birao s obzirom na to da je svojim kvalitetama danas u političkom životu bez premca i konkurencije. Posebno sam mu zahvalan jer je za stolom velikih naroda podignuo hrvatsko ime i zastavu na visoku razinu europske pozornosti i ugleda. Tom sam prilikom ministrici kulture rekao da takav stav o meni ima zbog toga jer je, putujući u istom automobilu u Split na „Marulićeve dane” sa Željkom Jozićem, ravnateljem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pala pod utjecaj njegove osvete zbog mojih tekstova o Jovanović-Jozićevu Hrvatskom pravopisu. Taj Institutov pravopis nastao je po narudžbi tadašnjeg ministra znanosti Željka Jovanovića nakon dokidanja Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika kojemu je na čelu bio akademik Radoslav Katičić. Upravo taj pravopis Jozić u dogovoru s ministricom kulture želi nametnuti kao jedini priručnik za normiranje hrvatskoga standardnog jezika.
Prisnim odnosom s ministricom kulture i svojim redaktorskim zaslugama Jozić želi postati jedini vlasnik normi i izdavač normativnih djela i jezičnih priručnika te ishoditi preuzimanje certificiranja lektora hrvatskog jezika. Možda je upravo stoga Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2023. godine promijenio svoje ime u Institut za hrvatski jezik.
Dragi prof. Damaška, s obzirom na to da nisam mogao šutjeti i da me nije svladala „konformistička korozija”, kako je govorio moj prijatelj Marko Veselica, ja sam zabranjeni čovjek koji nije pozvan na otkrivanje spomen-ploče u Matici hrvatskoj.
Ali nije sve samo u tome što sam svojim tekstovima u Globusu razljutio ministricu kulture nego sam i jako razbjesnio novovjeke vlastodršce Matice hrvatske koji su zbog svojih osobnih interesa odustali od svih načela te ugledne i važne nacionalne institucije. Upravo su oni trebali biti čuvari tih načela i jezikoslovne slobode umjesto šutnje i suglasja s nasiljem izvršne vlasti nad hrvatskim jezikom.
Teze o hrvatskom jeziku iz Prijedloga Matice hrvatske ostale su nezapažene, a spomen-ploča koju ste Vi, prof. Damaška, otkrili bit će vječni podsjetnik na Matičine jezikoslovne ideje koje su nasiljem i grubom cenzurom izbrisane. Unatoč raznim primjedbama i nedorečenosti Zakona o hrvatskom jeziku koji je bez provedbenih ovlasti (lex imperfecta), treba zahvaliti predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću jer je podržao i prihvatio inicijativu za njegovo donošenje. Jednako tako treba zahvaliti svima koji su se zalagali za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, a posebno saborskim zastupnicima koji su ga 26. siječnja 2024. izglasovali.

