Na Interliberu je 11. studenoga 2026. u 13 sati predstavljen priručnik Kreativno pisanje Vladimira Papića u izdanju Školske knjige. „Riječ je o priručniku koji čitatelje vodi kroz proces stvaranja priča, spajajući razvoj spisateljskih vještina s istraživanjem vlastitog unutarnjeg svijeta. Namijenjen je učenicima i njihovim učiteljima kao nastavno sredstvo, ali je njegova primjena mnogo šira – otvoren je svima koji vole književnost, uživaju u pisanju ili se tek žele okušati u stvaranju vlastitih priča.
Što je potrebno za pisanje dobre priče? Može li se kreativnost razvijati i vježbati? Kako učenike potaknuti na čitanje književnih djela, njihovo razumijevanje i dublje promišljanje te im pomoći da lektiru ne doživljavaju samo kao obvezu, nego i kao poticaj za vlastito stvaranje? O tim se pitanjima razgovaralo na predstavljanju priručnika Kreativno pisanje Vladimira Papića, održanom na Interliberu u organizaciji Školske knjige.
Uz autora, o priručniku su govorile Anita Šojat (profesorica hrvatskoga jezika, autorica udžbenika i spisateljica) i Željka Vukušić (profesorica povijesti i hrvatskoga jezika te urednica u Školskoj knjizi). Razgovor je vodila urednica priručnika Ljiljana Studeni.
Knjiga za učionicu, ali i za svakog zaljubljenika u priču
Jedna od tema razgovora bila je mogućnost razvijanja kreativnosti i pisanja kao vještine koja se, uz poticaje, vježbu i ustrajan rad, može razvijati i usavršavati. Upravo je to jedno od polazišta Papićeva priručnika, nastalog iz njegova iskustva u neposrednom radu s učenicima te njegova interesa za stvaralačko pisanje.
Autor je u razgovoru objasnio da je „tajna“ šire primjene ovoga naslova u njegovoj promišljenoj koncepciji i strukturi podijeljenoj u dva dijela, zahvaljujući kojoj je priručnik pristupačan i koristan vrlo širokom krugu čitatelja – od osnovnoškolaca i srednjoškolaca pa sve do studenata i svih ostalih zaljubljenika u pisanje.
Prvi dio donosi osnovne teorijske smjernice o pripovijedanju te praktične vježbe kojima se istražuju elementi priče i mogućnosti njezina oblikovanja, dok drugi dio sadržava 16 zadataka za pisanje potaknutih pročitanim književnim djelima. Zadatci u oba dijela popraćeni su autorovim oglednim pričama koje budućim piscima i bez čitanja uputa jasno pokazuju kako postupno graditi, razvijati i povezivati vlastite priče u cjelovit tekst. Takav se pristup pokazao izvrsnim u nastavnoj praksi, a prof. Anita Šojat naglasila je da su ti primjeri iznimno značajni jer onomu tko piše oslobađaju kreativnost – pružaju siguran oslonac i olakšavaju razumijevanje procesa pisanja. Taj je učinak još snažniji zahvaljujući tome što su priče duhovite, originalne i iznenađujuće.
Pisanje kao vještina, ali i mnogo više od toga
Ono što ovaj naslov izdvaja od sličnih priručnika na tržištu jest činjenica da čitatelju ne nudi isključivo tehnike pisanja i primjere zadataka, već daje i priliku za osobni razvoj. Oblikujući likove i njihove postupke, pisac istodobno propituje vlastita ponašanja, stavove, odluke, iskustva i životne situacije. Kroz svoje priče dobiva priliku sagledati sebe i svijet iz potpuno nove perspektive te istraživati i mijenjati vlastite obrasce. Na tom putu čitatelja prati Profesor P., osebujan lik u ulozi mentora i trenera pisanja. Svojim pitanjima i komentarima on ohrabruje, usmjerava stvaralački proces te potiče na introspekciju i kritičko promišljanje.
Lektira kao poticaj za stvaranje vlastitih priča
Posebnu pozornost na promociji privukao je drugi dio priručnika namijenjen učenicima osnovne škole jer se zadatci i ogledne priče temelje na lektirnim naslovima za osnovnu školu. No autor je naglasio da je ovaj pristup potpuno otvoren te se može primijeniti na bilo koje književno djelo i u radu s različitim uzrastima – od razredne nastave pa sve do studenata.
Autor je pošao od ideje da čitanje ne završava na sadržaju i interpretaciji, već tada tek počinje nova igra. Kreativnim je pisanjem želio potaknuti djecu i mlade na čitanje i dubinsko razumijevanje teksta, što je danas sve veći izazov u nastavi. Uz ove zadatke lektira postaje poligon za maštu. Budući pisci tako mogu mijenjati tijek poznate radnje, preispitati postupke likova, spajati različita djela i žanrove, sami se „ubaciti“ u priču kao jedan od junaka ili sve likove poznate priče „dovesti u svoj kvart“. Vođeni poticajima Profesora P., koji ih neprekidno prati, podsjeća i usmjerava, otkrivaju koliko poznata priča može postati neočekivana i uzbudljiva.
Kako takav pristup izgleda u praksi, autor je pokazao i neposredno prije same promocije održavši radionicu kreativnog pisanja s učenicima OŠ Pavleka Miškine iz Zagreba koje je na susret dovela prof. Nikolina Matovina Hajduk.
Priručnik koji spaja kreativnost i brigu o mentalnom zdravlju
Priručnik je ujedno bogat izvor ideja za sate razrednika, izvannastavne aktivnosti i kreativne radionice. Zbog snažnog poticaja na introspekciju, dragocjen je alat knjižničarima, školskim psiholozima i stručnjacima koji se bave mentalnim zdravljem svih generacija, kao i roditeljima te svima koji pisanje doživljavaju kao oblik osobnog opuštanja i terapije.
Koliko je kreativno izražavanje ključno za očuvanje mentalnog zdravlja, na promociji su potvrdile i sugovornice, profesorice Anita Šojat i Željka Vukušić. Naglasile su da u vremenu stalnog stresa i brzih informacija, pisanje vlastite priče donosi potreban smiraj, jača samopouzdanje te pruža siguran prostor za prorađivanje emocija i bolje upoznavanje sebe i drugih.
Upravo je ta njegova uloga bila u središtu susreta s knjižničarima, održanog dan prije predstavljanja na Interliberu, gdje je istaknut kao izvrsna podloga za radionice koje povezuju čitanje, razgovor i pisanje.
Zajedničko pisanje – poziv učiteljima i roditeljima
Završna poruka promocije bila je poziv na stvaralačko iskustvo koje ne bi trebalo ostati samo na učenicima. Autor Vladimir Papić uputio je učiteljima, nastavnicima i mentorima apel da se i sami vrate u školske klupe, odaberu jedan od zadataka iz priručnika, napišu vlastitu priču i pročitaju je svojim učenicima. Takvim će im primjerom pokazati da pisanje nije nešto što se od njih samo očekuje, nego proces u kojem i odrasli istražuju, promišljaju, iskušavaju različita rješenja i stvaraju.
U završnoj riječi Ljiljana Studeni proširila je taj apel i na roditelje. Istaknula je kako bi i oni trebali sjesti sa svojom djecom, zajedno odabrati neki od poticaja, napisati vlastitu priču i podijeliti je s njima. Takvo zajedničko iskustvo može otvoriti prostor za kvalitetniju komunikaciju roditelja i djece, a roditeljima pomoći da ih na čitanje i stvaralačko pisanje potiču vlastitim primjerom. Jer, želimo li djeci približiti knjigu i pisanu riječ, bit ćemo uvjerljiviji i vjerodostojniji ako im pokažemo da i sami uživamo u čitanju i stvaranju.
Možda je upravo to jedna od najljepših poruka priručnika Kreativno pisanje: priča ne mora nastati samo kao odgovor na školski zadatak. Može postati povod za razgovor, zajedničko stvaranje i bolje upoznavanje onih s kojima dijelimo svakodnevicu – – baš kao što nas i sam Profesor P. na stranicama priručnika podsjeća: „Svaka priča ima tvoje lice.”

Priručnik Kreativno pisanje Vladimira Papića dostupan je u knjižarama Školske knjige i na webshopu Školske knjige. Namijenjen je svima koji žele razvijati vještinu pisanja, obogatiti svoj rad s učenicima ili potaknuti djecu i mlade da čitanje nastave vlastitim stvaralaštvom.








