Preživjevši 90 godina zakopan u zamrznutom sibirskom tlu, sićušni daždevnjak upozorio je na jedno od čuda svijeta prirode. Tek počinjemo shvaćati kako se životinje prilagođavaju na ekstremnu hladnoću, ali to bi nam znanje moglo biti vrlo vrijedno u budućnosti.
Jednog jesenskog dana početkom 20. stoljeća, sićušni sibirski daždevnjak iskopao je jazbinu ispod površine sibirskog tla pokušavajući se skloniti od ledene klime i predstojeće zime.To je bio dio prirodnog godišnjeg ciklusa te životinje jer zimske temperature u Sibiru mogu pasti sve do -70 stupnjeva Celzijevih. Zato hladnokrvne životinje, poput daždevnjaka i žaba, moraju pronaći sklonište žele li preživjeti dugu zimu.
Ta spomenuta zima sigurno je bila ekstremno oštra jer se životinja doslovce smrznula, premda se vrlo duboko zakopala. Daždevnjaka je pronašao kopač zlata u bloku leda na dubini od gotovo 9 metara. Kada je rekao za svoje otkriće, ruski biolozi pojurili su na nalazište. Oslobodivši životinju iz leda, iznenadili su se kada su ugledali znakove života. Na kraju se daždevnjak protresao i krenuo u nove pustolovine po arktičkoj tundri.

