PRVO, trebamo se osigurati da ne izgubimo iz vida aspekt učenja u edukacijskoj tehnologiji. Dok razvijamo i prilagođavamo edukacijsku tehnologiju, moramo imati na umu ono što znamo o tome kako učenici uče.

Mi znamo, na primjer, da oni uče različitim tempom, da je ključno svladati određenu temu prije kretanja na sljedeću u slučaju kad je učenje sekvencijalno, da će učenici koji su angažiraniji vjerojatnije naučiti više i bolje te da će aktivno učenje više angažirati učenike nego pasivno učenje.

Iz toga slijedi da će se tehnologije koje pomažu učiteljima personalizirati učenje i koje kroje učenje prema tempu i interesima učenika vjerojatnije više isplatiti od onih koje nemaju tu funkciju.

          DRUGO, moramo prepoznati da smo suočeni s izazovom prilagodljivosti, a ne tehničkim izazovom. U ovom trenutku digitalni alati koji će najvjerojatnije biti usvojeni su oni najmanje mijenjaju zatečeno stanje, koji se dobro uklapaju u postojeće školske modele. Oni nude brzo, tehničko rješenje, ali prema nekim istraživanjima malo utječu na učenje učenika.

Želimo li shvatiti puni potencijal edukacijske tehnologije, moramo razmišljati o osnovnim pitanjima poput –

• kako organizirati satove i škole,
• kako iskoristiti vrijeme,
• kako razmišljati o ulozi učitelja i
• što očekujemo da će učenici naučiti?

To nisu tehnička pitanja, nego pitanja o organizacijskom ponašanju te o ulozi učitelja i ravnatelja.

Dobro mjesto od kojeg možemo početi su sami učitelji i ravnatelji, i to postavljanjem jednostavnog pitanja: što biste zaista željeli napraviti, a da to niste mogli dosad?

Odgovori bi trebali pomoći u osmišljavaju dizajna edukacijskih tehnologija.

Također, moramo pružiti potporu učiteljima, uključujući profesionalni razvoj, koji će biti presudan da izvučemo najviše što možemo iz edukacijske tehnologije.

Naposljetku, moramo biti predani nepristranim ocjenama edukacijskih tehnolgija. Moramo znati što funkcionira i za koga. Ali, ne smijemo biti prebrzi u donošenju suda.

Moramo izbalansirati svoj osjećaj hitnosti sa strpljenjem i promišljenošću te prepoznati da svaka temeljna promjena zahtijeva vrijeme.

……………………..

NAPOMENA:

• Autor članka je James E. Ryan, dekan fakulteta Harvard Graduate School of Education.
• Izvor: nytimes.com