Škola na Zlarinu tako je sada otvorena nakon trogodišnje pauze, a jedinoj učenici na otoku će nastavu držati Marijana BURIĆ.

– Velika je to stvar za Zlarin, makar u školu išla samo jedna učenica. Ema je sretna i zadovoljna.  – priča ravnateljica Vrbičić i dodaje da će se za dvije školske godine u prvi razred na Zlarinu upisati čak šest prvašića, među njima i mlađa Emina sestra.

I učiteljica Marijana se prvi put susrela s ovom situacijom i ne krije uzbuđenje.

– Svaka školska godina i za učitelje donosi velike novosti jer upoznajemo novu djecu i ponovno se susrećemo s djecom kojoj smo predavali, a ove godine prvi put sam se susrela s radom jedan na jedan. Vjerujem da će Ema u ovom slučaju svakako profitirati  jer u biti će dobiti nešto slično privatnom učitelju koji je u potpunosti posvećen samo njoj.

Dvije godine će biti sama u školi i tada dolazi još šest prvašića, među njima i njezina mlađa sestra. S jednim učenikom je svakako lakše raditi, ali sve to ima svoje pluseve i minuse. Prije svega tu je problem transporta jer smo vezani brodskom prugom na koju vremenske prilike mogu utjecati. Ovo je puno veći izazov jer su drugačiji uvjeti rada, škola nije u potpunosti opremljena kao primjerice ona na Prviću, i učitelj se u ovoj situaciji mora snaći. Mora izmisliti nova didaktička sredstva, a i tjelesni će biti nešto drugačiji nego kada ima više djece, naravno. Učitelj u ovoj situaciji nije samo to već i prijatelj.

S djetetom provodiš i veliki odmor. Što se tiče gradiva i tu nailazimo na specifičnu situaciju jer gradivo ne ide dalje dok ga dijete ne usvoji, odnosno ukoliko ga usvoji može ići brže. – priča Marijana Burić koja smatra da treba poticati izolirana mjesta poput otoka i zaleđa jer –  kako kaže – lako je tu živjeti ljeti, ali treba izdržati zimu kada nema nigdje ničega.

– Velika je ovo stvar za otok Zlarin budući da tu ima dosta mladih obitelji koje na otoku rade i ne misle seliti na kopno.  Kada ujutro pošaljete dijete u Šibenik u šest sati i ono se vrati u tri, nije to lako. Učiteljici Marijani radno vrijeme diktira brod tako da ona dolazi onim u 9:30, a povratak je u podne i po ili kasnijom linijom, ovisno koliko se taj dan radi. Ovo je velika stvar za otok koja će pomoći da se život na Zlarinu održi. – rekla je ravnateljica Margit Vrbičić.

Zbog svega je zanimljivo čuti i što  kaže učiteljica Marijana Burić, zašto je odabrala biti učiteljica.

– Odabrala sam biti učiteljica jer je to moj životni poziv. – izjavila je za sibenskiportal.hr – Volim svoj posao jer ga radim s puno ljubavi. Ovo zanimanje je vrlo dinamično i kreativno što odgovara mom karakteru. Svjesna sam da imam velik utjecaj na te male glavice koje upijaju poput spužve. Trudim se iz njih izvući ono najbolje. Bitno je da ih stalno potičemo, usmjeravamo i ohrabrujemo kad naiđu na prepreke. Dobra učiteljica mora imati mnoge kvalitete, zato se konstantno usavršavamo. Naizgled jednostavno, ali nije tako. Neke od tih kvaliteta su: profesionalnost, dosljednost, hrabrost, znanje, dobar psiholog, pedagog, majka, prijateljica, vođa i slično. Ima boljih i lošijih dana, kao na svakom poslu, a tada pročitam jednu motivacijsku pjesmu koju mi je poklonila jedna učenica, a izdvojit ću samo jedan stih: ‘Moja učiteljica, ime joj je Marijana kao sunce je draga, lijepa kao mama i jako nježna’. [ IZ DRUGIH MEDIJA | sibenskiportal.rtl.hr | sibenik.in ]