… francuskog pisca, filozofa i novinara Alberta CAMUSA [1913. –1960.].

Kad je Camus bio beba, otac mu je poginuo na bojištu u Prvomu svjetskom ratu. Njega i njegova brata podizale su nepismena, gotovo potpuno gluha majka i baka pomalo tiranskih navika, što braći Camus nije obećavalo sjajnu budućnost. Međutim, sudbina se umiješala kad je nastavnik Louis GERMAINE primijetio da mladi Albert ima poseban talent i dao si zadatak da dječaku pomogne da se izgradi i pronađe svoj cilj – što je misija svakoga velikog pedagoga. Pod okriljem ovoga izvanrednog čovjeka, Camus je nadišao nezavidne životne okolnosti i počeo izrastati u budućega genija kojega će cijeniti cijeli svijet.

Tri desetljeća kasnije, Camus je postao drugi najmlađi dobitnik Nobelove nagrade, koja mu je dodijeljena za „jasnoću i iskrenost kojima osvjetljava probleme ljudske savjesti”. Nekoliko dana nakon što je čuo vijest, Camus je u studenomu 1957. godine napisao dirljivo pismo svom nastavniku i mentoru:

Dragi gospodine Germaine,

pričekao sam da se uzbuđenje koje se ovih dana podignulo oko mene slegne kako bih mogao vam se mogao obratiti iz dubine svog srca. Upravo sam dobio čast suviše veliku, koju nisam tražio niti joj težio. Međutim, čim sam saznao za vijest, prva osoba na koju sam pomislio, nakon svoje majke, bili ste vi. Bez vas, bez vaše srdačne ruke koju ste pružili malom siromašnom djetetu koje sam bio, bez vašeg poučavanja i vas koji ste mi bili uzor, ništa se od ovoga ne bi dogodilo.

Ova nagrada ne znači mi previše. Ali mi barem daje priliku da vam kažem koliko ste mi značili i koliko mi još uvijek značite, i da vas uvjerim da vaš trud, vaš rad i srce puno ljubavi još žive u jednom od vaših malih učenika, koji, unatoč godinama, nikad nije prestao biti vaš zahvalan učenik. 

Volim vas svim srcem.

Albert Camus

………………

[ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema Brain Pickings ]