Mama i tata i dijete, a kod mnogih i cijela uža i šira obitelj, ponegdje i rodbina. Za 1. razred spremaju se, naravno, i svi učitelji koji su ovu nastavnu godinu završili s 4. razredom.

To može biti uzrok stresa jer je potrebno cjelokupan sklop metoda, načina rada, oblika i očekivanja zamijeniti novima: učitelj se mora pripremiti prihvatiti novu djecu sa svim njihovim osobinama i različitostima i omogućiti im uspješno uklapanje u školski sustav. Koliko god se učitelj na to pripremio, često se u devetome mjesecu opet iznova iznenadi. Često se dogodi i da učitelji koji preuzmu prvašiće cijeli rujan budu umorniji od ostalih kolega bez obzira i na mentalnu pripremu. To je normalno i ne događa se samo pojedincima. Učitelji se moraju prisjetiti tj. „vratiti u vremenu“ da bi mogli doživjeti djetetove potrebe i osjećaje. Pitanja poput: Kad ćemo se ići igrati?, Kad ćemo u šetnju?, Kad idemo doma?-također su normalna pojava za gotovo cijeli rujan!

Svaki je učitelj u svom školovanju ovladao poznavanjem područja ranog odgoja i obrazovanja. Problem je u tome što se obilježja učenika brzo mijenjaju upravo zahvaljujući vremenu u kojemu živimo. Treba uzeti u obzir da je riječ o generaciji alfa koja je izložena utjecaju mobitela, Netflixa, You tubea, Tik-toka, memova, da su digitalno pismeni, sve žele sad i odmah, podliježu trenutnom zadovoljstvu, brzoj izmjeni aktivnosti…

RODITELJI U ŠKOLI

Uključivanje roditelja u proces iznimno je važno da bi se djetetu olakšao polazak u školu, ali i da bi učitelj olakšao sebi. Od velike je važnosti imati roditelja koji razumije učitelja i propituje ono što mu dijete kaže.

Iz perspektive roditelja polazak u školu za većinu je velik događaj: roditelji smatraju da je to prvi veliki korak na putu prema zrelosti, oni su dotad napravili određene stvari, a sada dijete kreće u školu učiti za budućnost.

Iz perspektive učitelja dijete se mora prilagoditi novim pravilima ponašanja: sjediti na jednome mjestu duže vrijeme, pratiti aktivnost do kraja, doći na početak  nastave, događa se stalna procjena vještine učenja i obavljanja zadataka, provjera djetetovih socijalnih, emocionalnih, intelektualnih i drugih sposobnosti.

PRIMJER DOBRE PRAKSE

Kako to povezati? Održavanjem predroditeljskog sastanka. Tijekom 3. mjeseca u godini upisa prvašića učiteljice koje ih preuzimaju dolaze na roditeljski sastanak vrtićke skupine i skupine male škole zajedno s pedagogom i logopedicom škole. Pedagog najčešće objašnjava potankosti eUpisa, logopedica objašnjava kako otprilike izgleda procjena djetetovih vještina i sposobnosti na samom upisu, pojedinosti kad i tko dolazi i sl., a nakon toga se predstavljaju učiteljice.

Kolegica paralelka i ja tom smo prigodom uredile letak koji su roditelji dobili na kraju, ali za vrijeme našeg izlaganja pozornost je bila na nama. Mi smo se izmjenjivale u objašnjavanju savjeta i uputa koje su se nalazile na letku. Važno je napomenuti da smo svaku situaciju predstavile na jednostavan način dajući primjer iz školskog života: primjerice, učenik treba poznavati svoju školsku torbu, svoju pernicu i olovku da se u učionici ne bi dogodilo da olovka nije ničija jer je dijete ne zna prepoznati. Učenik također treba znati vezati tenisice ili izokrenuti majicu jer se samostalno mora pripremiti za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture.

S druge strane letka nalazilo se ono što bi oni s predškolcem ipak trebali vježbati u preostalom vremenu do polaska u školu: nama je bilo važno da im objasnimo da djeca stvarno ne moraju znati čitati i brojiti do 100, ali da treba s njima raditi na razvoju predčitateljskih vještina, da s njima razgovaraju, da vježbaju odgovarati na pitanje s više riječi u odgovoru.

ŠTO SVE PRIPREMITI ZA POČETAK NASTAVNE GODINE

No, tu nije bio kraj. Nakon upisa i formiranja razrednih odjela, potkraj lipnja uslijedio je roditeljski sastanak u školi na kojem se učiteljica detaljnije predstavila, upoznala s roditeljima svojih učenika te se preporučuje što sve treba pripremiti za početak nastavne godine: pisanke, udžbenike, likovnu kutiju, opremu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu, rad u smjenama, nastavne predmete, izborne predmete itd.

Stalnim provođenjem ovog primjera dobre prakse u našoj školi stvorila se pozitivna praksa, ritam, roditelji sad već unaprijed mnogo više znaju i olakšano im je razdoblje pripreme za prvi razred. Učitelj je, s druge strane, na pola puta ostvarivanja plodne i uspješne suradnje između roditelja i škole.

Dobro je skrenuti pozornost još i na sljedeće: U svom predstavljanju budite čvrsti, ali ne prestrogi, budite samouvjereni i na razini situacije, ali ne bahati, budite nasmiješeni, ali ne smiješni, uvjerite ih da zaslužujete njihovo povjerenje, da sve što ćete raditi isključivo vodi do cilja da njihovo dijete napreduje u školskom sustavu. Sretno!

■  Napisala: Brankica HABUZIN, učiteljica razredne nastave, savjetnica | OŠ Dubrava ■