Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 100. ■
e-Dnevnik, roditeljski sastanci i informacije za roditelje
objavljeno: 15. listopada 2025.

Radim u školi više od 35 godina. Počevši raditi, bila sam sretna kad sam održavala roditeljske sastanke ili informacije za roditelje.

Tema je mog diplomskog rada bila Suradnja s roditeljima u ostvarivanju odgojnih i obrazovnih ciljeva.

U svom sam radu opisivala moguće suradnje s roditeljima: roditeljske sastanke, individualne razgovore, male roditeljske sastanke, savjetovališta za roditelje, posjeti roditelja školi, dan otvorenih vrata i posjet učitelja obitelji, obiteljski sat…

Za potrebe rada napravila sam kratko istraživanje o tome kako roditelji reagiraju nakon što učenik donese obavijest da će se održati roditeljski sastanak. Odgovori su me iznenadili.

Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, mag. prim. educ.| učiteljica izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska

Neki roditelji pomisle i glasno prokomentiraju: „Oh, ne.“, „Gubitak vremena.“, „Sigurno se opet skuplja neki novac.“, „Tko će ponovno gledati ona lica koja se dodvoravaju učiteljici?“, „Tko zna što je opet moj mališan napravio?!“, „Otići ću samo da nisam doma.“

Neki roditelji pomisle kako će poslati supruga ili suprugu da i oni vide kako je to; pojedinci pomisle kako ih neću više vidjeti na tim mučnim sastancima, pojedinci nađu izgovor opravdavajući se kako taj dan rade ili pomisle da je najbolje poslati baku – tek toliko da se netko pojavi, a neke ludo zanima tko će sve doći na roditeljski sastanak.

Ima i roditelja koji pozitivno reagiraju na informacije o roditeljskim sastancima: „Baš dobro, ovo mi je prilika da popričam s učiteljicom.“, „To je pravo mjesto za raspravu o školskoj kuhinji.“, „Veselim se, učiteljica uvijek ima zgodna i zanimljiva predavanja.“, „Termin mi baš i ne odgovara, ali idem radi djeteta, njemu to puno znači.“

Ne znam kakve bi danas odgovore dobila vezane uz suradnju, dolaske na roditeljske sastanke ili informacije.

Otkako imamo e-Dnevnik, roditelji dolaze sve rjeđe na informacije. Kada ih pozovem u školu, često se ne odazovu jer nemaju vremena ili nemaju volje.

U današnje vrijeme roditelji biraju termin informacija kad njima odgovara, šalju e-mailove ili poruke kad imaju potrebu nešto prigovoriti, nešto prodiskutirati ili objasniti, nešto pitati… neovisno o tome je li to nedeljom popodne ili četvrtkom navečer.

Šalju ispričnice na papiriću, e-mail pitajući što je za zadaću ili što je za lektiru.

Na roditeljskom smo sastanku podsjetili roditelje o opravdavanju sati, Kućnom redu škole i ostalim pravilnicima.

Postoje, naravno, i roditelji koji su spremni za suradnju. Roditelji koji razumiju da je naša suradnja s njima dio rada koji učitelj obavlja u okviru svojih poslova. Roditelji koji prihvaćaju, surađuju i vjeruju da su sastanci i informacije za roditelje zajednički interes za uspjeh njihova djeteta.

Roditelji koji vjeruju da je to prilika da se međusobno bolje upoznamo i da zajednički pronalazimo najbolje puteve u ostvarivanju odgojih i obrazovnih ciljeva.

Sada vodim treći razred. Neki roditelji dođu na jedan roditeljski sastanak godišnje. Ima i onih roditelja koji su prisutni na svim roditeljskim sastancima.

Ima roditelja koji mi pošalju božićnu čestitku, a ima i onih koji i ne odgovore kad im ja pošaljem čestitku.

Nismo svi isti. Ponekad se pitam što radim krivo. Kako roditeljima objasniti važnost naše međusobne suradnje?!