Jednom sam vidjela majicu s genijalnim tiskom: „Ja sam učiteljica – ne možeš me uplašiti.“ Baš me nasmijala. Od tada ju često citiram. Međutim, uplašili su me moji učenici! U prvi razred mi je stiglo nekoliko učenika koji nisu znali baciti kockicu. Baš sam ostala zatečena.

Nisu odigrali niti jednu društvenu igru prije polaska u školu.

„Auuuu, dobro!“ pomislila sam „Naučit ćemo.“

Ali onda sam shvatila da jedan od njih ne zna ni što napraviti nakon što baci kockicu.

Tada sam pomislila: „Auuuu, moramo od početka.“

♦ KRENULI SMO

Polako, korak po korak. Bacali smo kockice, gledali točkice, prebojavali ih, brojili polja, pomicali figurice. Učili smo se igrati.

A onda sam, naravno, napravila ono što uvijek napravim – zakomplicirala sam. U igru sam dodala sam novu komponentu – ruksak.

♦ Napisala: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica savjetnica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Zašto ruksak? Zato što sam ja izviđač otkad znam za sebe. Taj me način života naučio puno više od snalaženja u prirodi. Naučio me razmišljati unaprijed, naučio me kako biti spremna, improvizirati, ne paničariti kad stvari krenu u pogrešnom smjeru… i, možda najvažnije, uživati u procesu.

Sve to pokušavam na svoj način prenijeti i učenicima. Naravno, ne mogu ih sve odvesti na logorovanje da osjete avanturu, ali mogu im dati mali djelić tog iskustva.

♦ TAKO JE NASTALA IGRA Idemo u prirodu.

• U igri svaki učenik postaje izviđač.
• Ima svoj ruksak i zadatak – pripremiti se za odlazak u prirodu.
• Što nam na izletu treba?
• Ne ide se nikamo bez vode.
• Šibice su uvijek dobra ideja.
• Kompas – jer nije loše znati gdje smo.
• Uže – nikamo bez toga!
• Na vrhu ruksaka uvijek treba biti baterijska svjetiljka.
• ZA hodanje su nam potrebne dobre cipele jer tenisice nisu baš za sve terene.
• Nožić, sjekira… (u igri, bez brige).
• I naravno, šalica za topli čaj.

♦ PRAVILA SU JEDNOSTAVNA

Bacamo kockicu, pomičemo se po ploči i gledamo gdje smo stali jer tada kreće zabava: negdje dodajemo opremu u ruksak, negdje nešto izgubimo, negdje nam suigrač „posudi“ nešto (naravno, zašto ne …).

♦ CILJ JE IGRE DOĆI DO CILJA S NAJBOLJE OPREMLJENIM RUKSAKOM

Put do cilja nije uvijek idealan jer se dogodi da uzmeš isti predmet dvaput, da izgubiš baš ono što ti treba ili da baš to zaboraviš spakirati. I to je, zapravo, najbolji dio.

Ovom se igrom učenici uče osnovnim pravilima društvenih igara, razvijaju strpljenje i koncentraciju, vježbaju brojanje i praćenje uputa, uče dijeliti, gubiti i pobjeđivati i, usput, pričaju o prirodi i stvarnim situacijama.

Ispišite igru na papir A3 formata, a listove s ruksacima na A4 format. Bilo bi idealno ako igru možete plastificirati. Ja sam komade opreme izrezala okruglim rezačem pa sam tako dobila okrugle žetone koji baš odgovaraju krugovima na ruksacima, no možete izrezati i kvadratne oblike. Prije izrezivanja papir sam zalijepila na komad čvršćeg papira kako bi žetoni biti postojaniji.

RUKSACI SU U ČETIRIMA BOJAMA pa trebamo i figurice za svakog igrača. I jednu kockicu. Igru postavimo u sredinu, a svaki igrač dobije ruksak i figuricu iste boje. Sa strane su poredani žetoni s opremom.

PRVOG IGRAČA ODREĐUJEMO BACANJEM KOCKICE – igru započinje igrač koji je bacio kockicu i dobio najveći broj. Svi kreću s polja start. Pravila igre su ispisana na igraćoj ploči.

POBJEDNIK JE ONAJ IGRAČ KOJI NA CILJU IMA NAJVIŠE KOMADA OPREME. Prije igranja možete se dogovoriti brojite li komade opreme bez obzira na vrstu ili brojite samo različite komade opreme. Također, prije početka dogovorite znači li broj 6 da možete bacati kockicu još jednom ili ne te „jedete“ li se ili ne.

OVDJE PREUZMITE PLOČU ZA IGRANJE

A OVDJE VAS ČEKAJU RUKSACI I OPREMA