Javnost jednostavno ima pogrešnu percepciju da imamo tri mjeseca godišnjeg odmora i da radimo četiri do pet sati u školi. Ne shvaćaju da se za samo jedan školski sat ponekad doma (jer nemam uvjete u školi) pripremam satima. Da ne govorim o ostalim poslovima.

Nitko, primjerice, ne preispituje voditelje koji odrade jednu polusatnu emisiju dnevno da premalo rade. Za njih se podrazumijeva da imaju dodatne poslove koji nisu vidljivi, no za učitelje ne. Ipak, ne prestajem se nadati da će se naš status promijeniti na bolje jer smatram da je to jedno od najodgovornijih zanimanja na svijetu – mi utječemo na živote generacija djece.

Ove riječi mlade splitske učiteljice razredne nastave i engleskoga jezika Marijane ŠUNDOV (34), s desetogodišnjim stažem u OŠ “Pujanki”, ali i autoricom Školske knjige, sigurno su kroz glavu prošle tisućama njezinih kolega s kojima dijeli prosvjetarski kruh. Društvena erozija toga zanimanja jedna je od tužnih posljedica vječnih tranzicijskih procesa, ali danas nećemo o tome.

Učiteljica Marijana i milijuni njezinih kolega u svijetu danas ipak imaju razloga za slavlje – obilježava se Svjetski dan učitelja, na koji će se, barem na sekundu, svatko od nas prisjetiti onih koji su nas učili prva slova i ostavili svoje otiske u gradnji naših životnih puteva.

Marijana Šundov ima i dodatni razlog za slavlje: već drugu godinu zaredom izabrana je među 500 najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj, koje će u povodu njihova dana Ministarstvo znanosti i obrazovanja nagraditi s 10.000 kuna bruto. I to posve zasluženo. Ova mlada, izrazito aktivna i inovativna učiteljica iz Splita, trenutačno razrednica „predivnom 4 A razredu koji ovom prilikom pozdravljam, jednako kao i njihove roditelje s kojima sam ostvarila predivnu suradnju, kao i sa svojom prethodnom, pionirskom generacijom“, dokazala se na brojnim poljima.

I prije kurikularne reforme uvela je brojne inovativne metode u nastavu, pokrenula razrednu internetsku stranicu pomoću koje komunicira s roditeljima, sudjeluje u međunarodnim programima poput Erasmusa, proputovala je cijelu Europu i usavršavala se u brojnim zemljama, da pobrojimo samo dio njezina bogatog profesionalnog životopisa.

– Moj moto u radu je da nema djeteta koje ne može nešto naučiti ako mu to pokažete na zanimljiv i zabavan način. Zbog toga se od početka svojega profesionalnog rada trudim da djeca prihvate učenje kao nešto zabavno i izazovno. Davno prije online nastave imala sam „svoju“ online nastavu – na razrednu web-stranicu djeci sam postavljala edukativne igre i kvizove koje sam sama izrađivala.  Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

■  IZ DRUGIH MEDIJA ■   slobodnadalmacija.hr ■