Vrijednosti su individualni i društveni standardi ponašanja koji motiviraju u dostizanju životnih ciljeva. Usmjerenost prema vrijednostima, može se zaključiti, ovisi o postavljanju cilja egzistencije. Odgoj za vrijednosti nužan je sastavni dio operativnih ciljeva odgoja i obrazovanja koji nastoje oko odgojnog ideala, odgajanja i kreiranja slobodne, samostalne, svestrane i sretne osobe.

Odgajanjem za vrijednosti ispunjava se smisao odgoja, stoga odgoj postaje dijelom nove kreacije, novog poželjnog života. Odgojno obrazovne ustanove ne bi trebale bježati, nikako u ovom području, od perskriptivne zadaće odgoja.

Ukoliko izostane ta važna uloga škole, nadomjestit će ih neki drugi „nekontrolirani“ čimbenici u odgoju.

U suvremenom društvu mladi čovjek osjeća izgubljenost. S jedne strane okružen je poticajnim govorima o vrijednostima, s druge pak strane, u isto vrijeme, osvjedočen je ne življenjem tih istih vrijednosti. Mladi najbolje uočavaju i osjećaju dvoličnost svijeta odraslih.

U tom svijetu doživljavaju „krizu identiteta“, nesigurnost, strah i pokušavaju pronaći životni smisao. Što im se nudi?

Umjesto kreativnosti nudi se kopiranje, a egoizam umjesto altruizma. Čemu odgovornost i marljivost kad je neograničena sloboda, život bez obaveze, dokoličarenje ideal kojemu svi teže.

Odgoj za vrijednosti treba nove generacije roditelja i učitelja, treba nove generacije stvarnih prijatelja koji će izreći istinu i primjerom pokazati, oživotvoriti.

Mediji, namjerno ili ne, u procesima odrastanja, u odgoju, postaju neizostavni čimbenici. Uloga je medija doduše ambivalentna, no čini se da je ona manipulativna zauzela vodeće mjesto. Posljedice manipulacije medija uočavaju se u svakoj sferi ljudskog života, a generacijski i životno one su obilježile život mladih.

Slobodno vrijeme mladih nije više slobodno vrijeme jer najmanje ima veze sa slobodom. Vrijeme provedeno pred različitim vrstama ekrana izjednačilo se ili čak prekoračuje vrijeme provedeno u školi. Svi oni (mediji i ekrani) kroz ponudu novih stilova života oduzimaju slobodu odlučivanja.

Mnoštvo reklama, vremenski ravnomjerno raspoređenih, u nekoliko ograničenih sekundi radi neograničene slobode i profita, manipuliraju i zarobljavaju, oduzimaju svaku slobodu. Zarobljenost vodi u osamljenost i otuđenost, na kraju u ovisnost.

Različite su posljedice medijske manipulacije potrebama mladih, no u krajnjem je zajedničko jedno: mladi su postali sredstvo suvremenog društva profita kojem su bezvrijednost i besmisao života krajnji ciljevi.

Stoga je u suvremenom društvu, osim odgoja za vrijednosti nužno odgajati za medije, raditi na stjecanju medijskih kompetencija djece i mladih te na prevenciji ovisnosti o medijskim manipulacijama.

Izloženi različitim socijalizacijskim čimbenicima mladi osjećaju dezorijentiranost i izgubljenost. Nepovjerenje prema svijetu odraslih izaziva duboki skepticizam koji mediji produbljuju svakodnevno im nudeći neke nove potrebe i brza nova rješenja koja se moraju imati pod svaku cijenu. Skepticizam se očituje bijegom i zatvaranjem u sebe jer je budućnost nesigurna i nestvarna. Dobro je ono što je sada i što doprinosi osobnom zadovoljstvu. Subjektivizam mladih reakcija je također izloženosti anipulacijama medija koji negiraju kriterij istine i vrijednosti izvan subjekta.

Vrijedno je ono što je vrijedno za mene, drugi ne postoji. Opće prihvaćene vrijednosti su egoizam i hedonizam te etika odgovornosti nema smisao. Ovakav radikalni moralni relativizam posljedica je subjektivnosti i skepticizma. Ugodni život, hedonizma koji nameću mediji, stvara ovisnost o relativnom dobru, dobru za mene i nudi zarobljenost u subjektivnom, o meni ovisnom. Ono što se događa drugom manje je vrijedno, nebitno. Ravnodušje prema drugome donosi ravnodušje prema vrijednostima općenito. Ravnodušje prema vrijednostima rezultira nezainteresiranošću za život te mladi čovjek gubi odnos sa samim sobom i na kraju postaje ravnodušan prema sebi samom.

Od medija nametnuta fikcija života, medijske manipulacije lažnim potrebama i lažnim vrijednostima možemo povezati s vrijednosnim indiferentizmom mladih čiji je najteži oblik, indiferentizam prema sebi samome.

Zato je odgoj za vrijednosti nužno usmjeriti na odgajanje prave slike o sebi samome, odgovornosti za drugoga, za svijet oko sebe. Odgoj za ispravno shvaćanje odgovorne slobode tako postaje jedan od važnijih ciljeva odgoja općenito.

■ Napisao: Anto ŠKRABA, ravnatelj | Osnovna škola Suhopolje ■